Povijest SP: Meksiko 1970.

Prije Meksika igrači su bili izravno isključivani za grube prekršaje, nije bilo kao danas žutih kartona. To je promijenjeno u Meksiku i žuti kartoni danas su sastavni dio nogometa. No, za razliku od prethodna dva prvenstva koje su obilježile brojne grubosti, na ovom Prvenstvu se igrao nogomet i bilo je to jedino Prvenstvo uz ono 1950. godine bez ijednog isključenja.

Domaćin Prvenstva Meksiko ždrijebom je smješten u A skupinu uz Sovjetski Savez i velike autsajdere Belgiju i Salvador. Svoje utakmice igrali su na ogromnom Azteca stadionu gdje su uz konstantnu podršku više od 100 tisuća navijača uz Sovjetski Savez prošli u četvrtfinale.

U skupini B Italija, Urugvaj i Švedska vodili su veliku borbu za prolaz u četvrtfinale. Društvo im je pravio debitant Izrael. Izraelci su umalo napravili pravi nered obzirom da su u posljednjem susretu u skupini igrali s Talijanima i imali priliku čak i za pobjedu. Da su pobijedili, sve četiri reprezentacije imale bi po tri boda. Susret je ipak završen bez pogodaka i dalje su otišli Talijani i Urugvajci.

Brazilci su bili u C skupini u društvu Engleske, Rumunjske i Čehoslovačke. Bio je to lagan put za Brazil do četvrtfinala obzirom da je Čehoslovačka bila u velikom padu, a Rumunji ipak nisu bili te snage. Engleska je bila jedina prijetnja. Već u prvom susretu Brazil pobjeđuje Čehoslovačku 4:1 i pokazuje snagu, Jairzinho ruši Engleze, a oporavljeni i motivirani Pele i Jairzinho pobjeđuju i Rumunjsku. Englezi u ključnom susretu slave s 1:0 protiv Rumunjske i hvataju drugu poziciju.

Njemačka je imala najlakši posao. Skupina s Peruom, Bugarskom i Marokom bila je lagan zalogaj i Njemačka i Peru odlaze dalje. Maroko je bio prva afrička reprezentacija koja se kvalificirala na završnicu Svjetskog prvenstva. Prije Maroka nastupio je Egipat 1934., ali Egipćani su nastup izborili pozivnicom, a ne kroz kvalifikacije.

Dvije od četiri četvrtfinalne utakmice riješene su u produžetku. Njemačka je dobila priliku osvetiti se Englezima za bolan poraz u finalu prošlog SP-a. U četvrtfinalu u Meksiku uspjeli su se osvetiti svladavši ih 3:2 u produžetku. Imali su Englezi 2:0, ali Beckenbauer i Seeler poravnali su, a u 108. minuti Gerd Müller odvodi ih u polufinale. Produžetak je trebao i Urugvaju protiv Sovjetskog Saveza. Svladali su ga 1:0 pogotkom Esparraga u 116. minuti. Talijani su razočarali domaćina izbacivši ga sa 4:1, a Brazil je sa 4:2 bio bolji od Perua.

Pravi triler odvijao se u polufinalnom dvoboju Italije i Njemačke. Već u osmoj minuti Talijani su poveli pogotkom Boninsegne i držali vodstvo sve do isteka 90. minute. Tada Schnellinger poravnava na 1:1 i odvodi meč u produžetke. Gerd Müller već na početku produžetka dovodi Njemačku u vodstvo, ali Burgnich i Gigi Riva do isteka prvog produžetka rade preokret. Sjajni Gerd Müller u 110. minuti ponovno poravnava da bi već u sljedećoj minuti Gianni Rivera vratio prednost Talijanima i odveo ih u finale. Brazil je uz puno manje stresova s 3:1 eliminirao Urugvaj.

Finalni nastup Brazila protiv Italije može se nazvati nogometnim savršenstvom. Sat vremena obje momčadi igrale su izvrsno i bile rezultatski poravnate, a onda u posljednjih pola sata kreće brazilski uragan i Talijani nemaju odgovora. Konačnih 4:1 bilo je ipak malo previsoko obzirom da su Talijani bili također vrlo dobri.

Brazil je tako postao prva reprezentacija koja je osvojila tri naslova i prema ranijoj Fifinoj odluci trofej svjetskog prvaka dobio je u trajno vlasništvo. Talijani su ostali na dva naslova.