Originalno

Prvo SP organizirali i osvojili Urugvajci, Europljani putovali mjesec dana

Prvo svjetsko nogometno prvenstvo održano je u Urugvaju 1930. godine. Kada je FIFA odlučila Urugvaju dodijeliti domaćinstvo, europske zemlje uložile su protest, a najveći razlog bio je dug put dok je Europu tresla velika ekonomska kriza. U krovnoj svjetskoj nogometnoj organizaciji bili su nepopustljivi i Urugvaj je dobio čast biti domaćinom najveće svjetske nogometne smotre.

O domaćinstvu je odlučeno 18. svibnja 1929. godine u Barceloni na kongresu Fife. Pozivnicu je dobilo 13 reprezentacija, a ždrijeb nije održan sve dok sve reprezentacije nisu doputovale u Urugvaj. Tada se još nisu igrale kvalifikacije za SP već su se sudionici određivali putem pozivnica.

Guillermo Stabile

Guillermo Stabile predvodio je strijelce u Urugvaju. Argentinac je u četiri odigrane utakmice postigao osam pogodaka, a zanimljivo je da uopće nije bio u prvom planu prilikom dolaska u Urugvaj. Tada 25-ogodišnji napadač Huracana nastupio je tek u drugom susretu jer Roberto Cherro nije mogao igrati. Već u svom prvom nastupu, protiv Meksika, upisao je hattrick (prvi u povijesti SP-a) i zaslužio mjesto u prvih 11 do kraja Prvenstva.

Nakon SP-a u Urugvaju napušta Huracan i prelazi u Genou. U Genoi je do 1935. godine kada odlazi u Napoli gdje igra jednu sezonu. Posljednje tri sezone u karijeri odigrao je u dresu Red Stara iz Pariza.

Od 1939. godine kada je završio igračku karijeru, preuzima izborničku palicu u Argentini i vodi reprezentaciju sve do 1960. godine. S Argentinom je osvojio šest naslova prvaka Južne Amerike i sa 127 međunarodnih utakmica jedan je od osam izbornika koji su preko 100 puta vodili neku reprezentaciju.

Stabile je preminuo 1966. godine.

Kako bi doputovali u Urugvaj na vrijeme, europski igrači morali su uzeti godišnji odmor od dva mjeseca obzirom da je najveći broj njih bio i stalno zaposlen. Najvelikodušnija bila je rumunjska kraljevska obitelj koja je reprezentativce nagradila s tri mjeseca godišnjeg odmora kako bi nesmetano odradili obveze na SP-u.

Do Urugvaja se putovalo nešto manje od mjesec dana. Europski predstavnici Jugoslavija, Francuska, Rumunjska i Belgija iz Villefranche-Sur-Mera krenuli su 21. srpnja, a u Montevideo stigli četvrtog kolovoza. Prvenstvo je održano samo u Montevideu i to na tri stadiona Centenario, Parque Central i Pocitos.

Reprezentacije su bile podijeljene u četiri skupine. Skupina A brojala je četiri reprezentacije dok su se u preostale tri skupine našle po tri reprezentacije.

Već u skupinama vodila se velika borba, a najneizvjesnija utakmica prvog dijela natjecanja odigrana je na Parque Central stadionu između Argentine i Francuske. Slavili su Argentinci 1:0 pogotkom Luisa Montija u 81. minuti. Tri minute kasnije sudac je odsvirao kraj nakon čega su Francuzi žestoko protestirali. Nakon dugog uvjeravanja, sudac je ipak vratio igrače na travnjak i odigrano je još tih preostalih šest minuta.

Reprezentacija Jugoslavije igrala je u skupini II i zauzela prvo mjesto. U prvom susretu svladala je Brazil s 2:1, a u drugom Boliviju s 4:0.

U polufinalnim dvobojima Urugvaj je prvo pred 93 tisuće gledatelja lako svladao Jugoslaviju sa 6:1, a s istim rezultatom Argentina je nadjačala SAD. Veliki finalni okršaj Argentine i domaćina Urugvaja održan je na velebnom Centenariju, a pobjedu su uzeli Urugvajci 4:2. Argentina je na poluvremenu vodila 2:1, ali Urugvaj u drugom dijelu radi veliki preokret.

Finalni dvoboj bio je repriza olimpijskog finala iz 1928. godine, pobudio je ogromnu pozornost i već četiri sata prije početka susreta stadion je bio krcat i vrata su zatvorena. Kako nije postignut dogovor oko lopte s kojom će se igrati finale, odlučeno je kako će se prvo poluvrijeme odigrati s argentinskom, a drugo s urugvajskom loptom, a svoju loptu Urugvajci su iskoristili za preokret i prvi naslov prvaka.