Nogomet

SP 1950.: Prvenstvo koje Urugvaj i Brazil nikada neće zaboraviti

Jedinstven sustav natjecanja, na kraju proglašen potpunim promašajem, prakticiran je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. godine. Na prvom poslijeratnom SP-u reprezentacije su bile podijeljene u četiri skupine, a pobjednici skupina kvalificirali su se u završnu finalnu skupinu gdje je prvoplasirani postao svjetski prvak.

Da show bude potpun pobrinula se Fifa u suradnji s nekim reprezentacijama pa je bilo u nekoliko navrata odustajanja, povlačenja odluke i ponovnog odustajanja. Na kraju je na Prvenstvu nastupilo 13 reprezentacija u četiri skupine. O organizaciji Fife u to vrijeme dovoljno govori podatak kako su skupine bile složene tako da se u jednoj skupini našle tek dvije reprezentacije. Jedan meč, jedna pobjeda vodila je već u finale.

Ademir Marques de Menezes

Ademir Marques de Menezes, brazilski središnji napadač kao 27-ogodišnjak bio je prvi strijelac ovog Prvenstva. Ademir je postigao devet pogodaka. Karijeru je započeo kao lijevo krilo, a kasnije je sve više igrao u samoj središnjici napada. Za Brazil je debitirao 1945. godine i u osam godina reprezentativne karijere, u 39 nastupa ubilježio je 32 pogotka.

Karijeru je započeo u Recifeu prije nego je preselio u Vasco da Gamu.Za Vasco nastupa od 1942. do 1956. godine s kratkom pauzom 1945. godine kada je odigrao sezonu u dresu Fluminensea.

Karijeru je završio 1956. godine nakon čega je radio kao komentator. Preminuo je 11. svibnja 1996. godine.

U skupini A bile su četiri reprezentacije i to Brazil, Jugoslavija, Švicarska i Meksiko. Veliki favoriti Brazilci uzeli su prvo mjesto u skupini ispred Jugoslavije. Pobjednika skupine donijelo je tek posljednje kolo u kojem je Brazil bio bolji od Jugoslavije 2:0.

Za tadašnju državu nastupilo je i nekoliko naših igrača i to Zlatko Čajkovski, Ivan Horvat, Stjepan Bobek, Bernard Vukas, Srđan Mrkušić i Željko Čajkovski. Željko Čajkovski postigao je dva, a Stjepan Bobek jedan pogodak i to u pobjedi nad Meksikom 4:1.

U skupini B premoćno je do prvog mjesta došla Španjolska. Španjolci su s lakoćom svladali Čile i SAD da bi u tijesnom meču svladali Englesku. U skupini C bile su tri reprezentacije, a ključna utakmica bila je ona između Švedske i Italije u kojoj su Šveđani slavili 3:2 i uzeli prvo mjesto. Najbizarnija je bila skupina D u kojoj su bili tek Urugvaj i Bolivija. Urugvajci su u jedinom susretu slavili 8:0 i otišli u finale.

Brazil je briljantno otvorio finalnu skupinu pobjedama 7:1 nad Švedskom i 6:1 nad Španjolskom. U posljednjem susretu prema nekim izvještajima 200 tisuća ljudi došlo je pozdraviti nove svjetske prvake na Maracani, ali Urugvaj ih je šokirao i slavio s 2:1.

Nakon tvrdog prvog poluvremena, Brazil je već u 47. minuti preko Friace poveo. No, Urugvajci nisu podlegli pritisku prepune Maracane i pogotkom Juana Schiaffina u 66. minuti poravnali su na 1:1. 200 tisuća ljudi na najvećem svjetskom stadionu ostalo je šokirano 11 minuta prije kraja susreta kada je Alcides Ghiggia doveo Urugvaj u vodstvo 2:1. Brazil je do kraja pokušao poravnati, ali šok je bio prevelik, nije uspio doći do naslova na svom tlu. Urugvaj je nakon 1930. godine vratio naslov svjetskog prvaka.