David Raya: 'Ništa u nogometu ne uzimam zdravo za gotovo'

Uoči nastavka Svjetskog prvenstva, vratar španjolske reprezentacije i osvajač Premier lige s Arsenalom, David Raya, dao je intervju za Guardian u kojem je prisjetio svojih početaka u engleskom niželigaškom nogometu, govorio o konkurenciji među vratarima u reprezentaciji te o bolnom porazu u finalu Lige prvaka.

Raya je istaknuo kako ga je upravo posudba u petoligašu Southporta oblikovala kao igrač:

"To vrijeme me dovelo tamo gdje sam sada. Bio sam s U-21 u Blackburnu i nije bilo zahtjeva, pritiska, osjećaja da su tri boda stvarno važna. Rekao sam klubu da mi trebaju minute u profesionalnom nogometu da bih iskusio što znači morati pobjeđivati. Nisam mogao ići u League One očito, nisam imao razinu, ali odlazak u petu ligu me oblikovao."

Priznao je da mu prilagodba na fizički zahtjevnu ligu nije bila laka:

"Ako razgovarate s predsjednikom ili bilo kim drugim u upravi Southporta, rekli bi vam da su razmišljali koga smo ovdje potpisali?! Imao sam 18, 19 godina, igrao sam u ligi koja je bila fizički zahtjevna. Navikao sam igrati u U21 gdje je sve bilo na terenu, igrati lijepo, i odjednom te udaraju 30, 35-godišnji muškarci koji umjesto da idu na loptu, idu na vratara."

Ipak, upravo to razdoblje smatra jednim od najvažnijih u karijeri.

"Ali kad sam se navikao na ligu, stekao povjerenje suigrača, to su bila tri ili četiri najbolja mjeseca moje karijere u smislu učenja", prisjetio se Raya.

Govorio je i o iskustvu igranja uz nogometaše koji su se, osim nogometaša, morali brinuti i za egzistenciju:

"Naučiš da nije tako lako kao kad si navikao da se stvari rade umjesto tebe. To su ljudi koji pokušavaju izdržati do kraja mjeseca. Imaš suigrače kojima je potreban bonus za pobjedu da bi otplatili hipoteku. Igraš usred tjedna, pet ili šest sati vožnje, a oni su budni u 6 ujutro da bi išli na posao. Vidiš stvarnost, što je nogomet, i to te oblikuje. Ništa ne uzimaš zdravo za gotovo."

Dodao je kako se i danas s velikom zahvalnošću prisjećanja tog razdoblja:

"I uživao sam puno, puno, čak i ako su me udarali posvuda. Imao sam modrice pod očima, bol posvuda, ali svidjelo mi se i jako sam zahvalan. I evo me."

Raya je potom govorio o porazu Arsenala u finalu Lige prvaka, priznajući da ga je taj ishod teško pogodio:

"Stvar je u tome da kada izgubite finale Lige prvaka, kada dođete tamo prvi put u 20 godina, a onda izgubite na penale, to vas uništi iznutra."Ne znaš kada ćeš igrati još jedno ili čak hoćeš li igrati još jedno. Kad sam otišao kući, bio sam slomljen."

Ipak, proslava naslova prvaka Engleske pomogla mu je da sve sagleda iz druge perspektive:

"Kad izađeš iz autobusa s trofejem Premier lige i vidiš sve ljude, što im to znači, shvatiš što si učinio. Osobno, to su bili jako, jako teški trenuci, ali napraviš korak unatrag i pogledaš na to iz perspektive. Razmišljaš o tome kakav je klub bio prije nekoliko godina i kakav je sada, kako smo svake godine bili bolji u Ligi prvaka, kako smo osvojili ligu prvi put u više od 20 godina. To ti izmami osmijeh na lice."

Unatoč odličnoj sezoni u Arsenalu, Raya nije branio u prvoj utakmici Španjolske na Svjetskom prvenstvu.

"Prirodno je da su Joan i Unai u Španjolskoj. Bio sam odsutan jako dugo. Sjećam se kad sam prvi put došao na selekciju, ljudi su me pitali tko sam."

Prisjetio se i medijskih rasprava koje su ga pratile nakon dolaska u Arsenal:

"To je teže, iskreno. Ovdje si izložen svijetu, ali nemaš pritiska pitati se hoćeš li izdržati do kraja mjeseca. Znam da ću griješiti. Neće te svi voljeti. Raspravu ću prepustiti drugima."

Posebno je istakao dobre odnose među vratarima u reprezentaciji:

"Naravno, s vratarima je drugačije. Samo jedan može igrati, ali mi radimo zajedno svaki dan i bliski smo. Pomažemo jedni drugima. Svi se tretiraju na isti način. Kad si prvi izbor, ne možeš se prema nikome ponašati loše, kad si drugi ili treći izbor, također se ne možeš prema nikome ponašati loše. Ako je suigrač na dnu, na tebi je da ga podigneš. Oni čine isto za tebe."

Za kraj je poručio koliko mu znači nastup na Mundijalu:

"Drago mi je što sam ovdje. Ovo je moj drugi Svjetski kup i to je san. Imao sam uspješnu godinu u Arsenalu: osvojio sam treći Zlatni rukav i Premier ligu. Kada si mali, misliš o Svjetskom kupu. Imao sam 15 godina kada je Španjolska pobijedila 2010. i ovo doživljavam s potpunom srećom i entuzijazmom. Nije svaki dan da možeš biti na Svjetskom prvenstvu."