Sjevernokorejski zubar i nokaut bivšeg hajdukovca: može li Gattuso izbjeći novu sramotu četverostrukih svjetskih prvaka?

I ne, nije to bila jedna od grotesknih vijesti tipičnih za režim iz Pjongjanga, kad su na Mondialu 2010. godine izgubili sve utakmice, a na njihovom TV Dnevniku objavljeno kako su svladali Brazil s 10:0. Za ovu priliku, izmišljen je bio samo jedan drugi, manje bitan podatak – službeno, strijelac povijesnog pogotka, Pak Doo Ik bio je po zanimanju – zubar, ali čak i to su slagali, radilo se o desetaru koji je u sjevernokorejskoj vojsci radio kao nastavnik tjelesnog odgoja za regrute. Naravno, kako je to bilo klasificirano u rubrici "top secret", smislili su Paku da je "dentist".

No, cijela ta komedija nije utjecala na realan ishod, koji je, eto, više od pola stoljeća važio za najveću sramotu Azzurra ikada. Sve do 2017. godine, u inače briljantnoj storiji prepunoj dana ponosa i slave, uostalom, četverostruki su svjetski prvaci. Dvije titule osvojili su prije Drugog svjetskog rata (1934. i 1938.), izbornik Vittorio Pozzo do danas je ostao jedini kojem je to uspjelo dvaput u karijeri. Potom i epsku Španjolsku 1982., s Paolom Rossijem i ekipom koja je rušila Brazil, Argentinu, Njemačku. I konačno, jednako slavan put 2006. u Njemačkoj, preko polufinala sa domaćinima u Dortmundu i jedanaesteraca s Francuzima, presude Fabija Grossa, kad je iluminirani tv komentator RAI-ja, veliki Marco Civoli uskliknuo: "Il cielo e azzurro sopra Berlino" (Nebo je plavo iznad Berlina).

Baggio je bio talijanski tragičar

Istina, imali su Talijani i još nekih bolnih sjećanja, ne samo vezano za navodnog korejskog zubara, u kolektivnoj memoriji je svakako upisano finale 1994. u Los Angelesu (preciznije, Pasadeni) protiv Brazila i famozni promašaj Roberta Baggia. No, sva razočaranja i porazi, čak i onaj bizarni s Korejcima, ne mogu se usporediti s aktualnim faktom: Italija, dakle, četverostruki "Campione del Mondo" riskira da po treći put zaredom ne bude sudionik Svjetskog prvenstva (!) i to ovom na kojem će nastupiti, npr. Zelenortski otoci, Uzbekistan…

Trilogiju započeo nesretni Ventura

Prva "epizoda" ove dramatične trilogije upriličena je u Milanu, doduše na pozornici Scale, nego San Siru, ali dođe na isto. Nakon što su u prvom susretu play offa izgubili u Švedskoj 0:1, izabranici Giampiera Venture naletjeli su na "skandinavski zid", zakočeni na 0:0, te Rusiju 2018. nisu vidjeli. No, bio je to samo preludij za sljedeći, drugi čin, još tragičniji: opet play off, doduše u drugom sustavu, polufinale sa Sjevernom Makedonijom u Palermu i pogodak kasnijeg napadača Hajduka, Aleksandra Trajkovskog u sudačkoj nadoknadi – 0:1. Nota bene: ta Italija je eliminirana kao aktualni prvak Europe s onog neobičnog post covid turnira, kad su pod vodstvom Roberta Mancinija uzeli trofej na Wembleyu…

I onda dolazimo do ovog "trećeg čina": u kvalifikacije za SP 2026., Talijane je poveo Luciano Spalletti i "izgorio" doslovno na prvom koraku, kad je pregažen u Oslu od Haalanda i Norvežana s 0:3. A umjesto njega – nikad nećemo shvatiti po kom kriteriju – na kormilo instaliran Gennaro Gattuso, nakon što se u trenerskoj ulozi višekratno afirmirao kao – specijalist za neuspjehe (zvuči poznato, zar ne?). Uglavnom, GG je do kraja ciklusa uspio ponoviti isto što i Spalletti: dok je njegov prethodnik izgubio od Norvežana 0:3 u gostima, njemu je to "uspjelo" doma, opet na San Siru – 1:4.

Italija je u strahu

Tu dolazimo do ovog tjedna, radi kojeg nogometna Italija drhti i strepi. Opet imaju u polufinalu rivala s pridjevom Sjeverna, ovog puta nije Makedonija, nego Irska i to u Bergamu. To bi, valjda, mogli proći (osim ako se ukaže neki otočni Trajkovski), ali i ako preskoče Irce, čeka ih finalno gostovanje – ili s Walesom u Cardiffu ili kod BiH na zeničkom Bilinom Polju, a to je već malo nezgodniji i teži ispit.

I tako, možemo sve ovo zaključiti iz naše perspektive, kad se sjetimo da smo navikli kao najobičniju stvar da "Vatreni" prolaze sve kvalifikacijske cikluse, pa se i ljutimo kad ne osiguramo prvo mjesto prije posljednjeg kola… Dok će naši, zasluženo, uživati u prijateljskim ogledima ovih dana, jedna Italija "visi" pred ambisom trećeg uzastopnog debakla i primorana je uzdati se u – Gattusa. Kako god završilo, treba priznati, nije im lako, ne bismo se mijenjali…