Zabio je prvi gol Iraka na SP-u nakon 40 godina, a iza njega je nekoliko čudesnih priča

Kada kažu da je nogomet samo igra, možete pronaći bezbroj priča koje tvrde suprotno. Jedna od njih je i ona Aymena Husseina, 30-godišnjeg člana Al Karme, koji se pobrinuo da prva utakmica Iraka na svjetskim prvenstvima od 1986. godine ne prođe bez postignutog pogotka.

Hussein je vrhunskim skokom i trzajem glavom matirao Orjana Nylanda, ali i bez toga odigrao jako dobro. Bio je aktivan u oba smjera, posebno opasan u toj igri glavom, a emocije ga nisu slučajno preplavile nakon postignutog pogotka. Nije u pitanju 'samo' zabijanje na SP-u, nego cjelokupna priča kako je došao do njega.

Naime, oca mu je ubila Al-Kaida 2008., kada je imao samo 12 godina, a njegovog brata par godina kasnije oteo je ISIS i nikada nije pronađen. Priznao je da su ga ove tragedije natjerale na prekid nogometne karijere, htio se posvetiti obitelji, ali majka ga je natjerala da ostane u nogometu i nastavi hvatati svoje snove.

?????? THIS IS THE STORY OF AYMEN HUSSEIN!

• His father was killed by Al Qaida.

• His brother was kidnapped and never found again.

• When he entered the USA for the World Cup, he was interrogated for 7 hours.

• He was very close to not being allowed to enter the country.… pic.twitter.com/b4zrDVbLUz— The Touchline | ?? (@TouchlineX) June 16, 2026

Problemi uoči SP-a

Svakako, san svakog profesionalnog nogometaša je predstavljati svoju zemlju na svjetskoj smotri. Husseinovo mjesto u iračkoj reprezentaciji bilo je neupitno, ali pri ulasku u SAD naišao je na neočekivane probleme. Naime, pri dolasku u zračnu luku O’Hare, cijela reprezentacija neometano je prošla kontrolu i družila se s navijačima koji su tamo čekali.

Međutim, ubrzo su svi shvatili da nema Husseina, a ispostavilo se da mu je provjeravan mobitel. Na kraju, irački mediji kažu da je na ispitivanju bio čak sedam sati, ali na kraju je pušten.

S momčadi je prošao pravu torturu u kvalifikacijama, trajale su beskrajno, a zbog rata u tom dijelu svijeta svi letovi bili su otkazani. Razmatralo se putovanje busom prema Istanbulu, koje bi trajalo 25 sati, ali je procijenjeno da je ruta izložena granatiranju i da je rizik prevelik. Tako je odluka pala na put kroz pustinju prema Jordanu, iračkoj reprezentaciji trebalo je 28 sati da dođe do Amana, a ondje su je projektili zadržali u skloništu dodatnih 36 sati.

Na kraju su Iračani uspjeli poletjeti za Lisabon pa Monterrey, gdje su porazili Boliviju i izborili SP. Kada je o svemu tome Hussein upitan, rekao je: “Nismo se brinuli, navikli smo se na bombardiranje i metke. Znamo da se dobre stvari ne događaju bez strpljenja.“

Možda je cijelu priču malo poremetio nespretni autogol duboko iz sudačke nadoknade, ali kako god bilo - ovaj momak pokazao ogromnu dozu mentalne snage i zaslužio je poštovanje.

Foto: KAMIL KRZACZYNSKI / AFP / Hina