Euro-barometar: Velikan Declan, senzacija Garcia i šarlatan Jonathan - ludo otvaranje nogometne 2026. godine

PALAC GORE

DANI OLMO: U 85. minuti gradskog derbija Barcelone, kao da nam se ukazala "noćna mora" s prošlog Eura: istina, pogodak nije zabio Zaccagni, nego bivši as Dinama, koji je pravom fotokopijom pogotka Italije (koji nas je poslao doma), utišao vulkan navijača na stadionu Cornella i doveo Blaugranu u vodstvo od 1:0. I to u meču u kojem je Espanyol apsolutno zaslužio – pobjedu, a tako bi i završilo da prije Olmovog "bombona" vratar Garcia nije obranio barem pet zicera domaćina. No, znate već – šampioni slave i kad ne igraju dobro. I kad u pričuvi imaju klasu Olma.

PIERRE SAGE: Zamislite dan kad je prije dvije godine trener Lyona postao trener koji u tom trenutku nije imao niti – stranicu na Wikipediji (ni trenersku licencu), a svoju igračku i stručnu karijeru proveo u nižerazrednim klubovima Belleyu, Valleu i Chamberyu. Upravo to se i dogodilo, a kad je dobio priliku života, izveo je pothvat: već otpisani Lyon, u najdubljoj krizi ikada, izvukao sa posljednjeg mjesta, doveo do opstanka, te finala Kupa. Kako je u nogometu slava kratkotrajna, prije godinu dana dobio je otkaz, a ovog ljeta preuzeo Lens. Kojeg je doveo do simboličnog naslova zimskog prvaka, završio polusezonu trijumfom u Strasbourgu (3:0), ispred europskog prvaka Paris SG-a! Donedavni "No name" trener, potpuni anonimus, uspio je to s ekipom u kojoj je jedino poznato ime Thauvin, igrač za kojeg se davno smatralo da je prošao zenit karijere… Možda neće osvojiti titulu, ali Pierre je čarobnjak koji vrijedi, za razliku od imenjaka iz pjesme, puno, puno groševa…

DECLAN RICE: Put Arsenala od 38 milja, to jest – kola Premiershipa do prekida šampionskog posta dugog dva desetljeća stigao je također do polovice. Pa ako je Mikel Arteta "režiser" ovog pothvata, uz sve ostale zvijezde u ekipi, glavnu ulogu u ovom remek-djelu ima nekadašnji igrač susjeda iz West Hama. Playmaker svjetske klase, majstor koji u igri može sve - kompletni, "all round" veznjak - pa i zabiti dva presudna pogotka za tešku i zlata vrijednu pobjedu na vraški nezgodnom gostovanju u Bournemouthu (3:2) koja Topnike drži na vrhu i ugodnom odmaku od Manchester Cityja i Aston Ville. I sve to samo četiri dana nakon što je zbog ozljede koljena bio prisiljen pauzirati u derbiju kola upravo protiv Ville!

GONZALO GARCIA: Kao što Barcelona ima La Masiju, Real ima – La Fabricu, svoju tvornicu igrača, iz koje je u legendu ušla "La Quinta del Buitre", kvintet domaćih dječaka koji je donio pet titula prvaka zaredom (Butragueno, Manolo Sanchis, Martin Vazquez, Michel i Miguel Pardeza). Nekoliko desetljeća kasnije, madridska Akademija "izbacila" je novog čudesnog 21-godišnjeg napadača, koji je već u omladinskim kategorijama rešetao mreže, a dosad bio poznat i po još dva podatka: bio je prvi golgeter Svjetskog klupskog prvenstva u SAD-u, a pra-nećak je slavne glumice Rite Hayworth. Od sinoć pak, pamtit ćemo ga i po prvim ligaškim golovima za Real i to – hat trickom u mreži Betisa, od kojih je jedan volejem podsjetio na Mbappea, a drugi, petom, ni manje ni više nego Alfreda Di Stefana…

PALAC DOLJE

JONATHAN DAVID: Kada je ljetos stigao iz Lillea u Juventus, s preporukom od 87 pogodaka u Ligue 1 u proteklih pet sezona, izgledalo je to kao – sjajan posao Stare dame. No, brojke (i dojam) ponekad mogu zavarati. Kanadski napadač potpuno se izgubio u Torinu, zatresao mrežu – jednom u 18 kola, ukupno tri u 24 nastupa u svim natjecanjima, a u subotu postao tragičar vikenda. Trener Spalletti "poklonio" mu je mjesto u startnoj postavi protiv autsajdera Leccea, a Yildiz – priliku da umjesto njega izvede jedanaesterac i tako napokon zatrese mrežu i Juventusu donese pobjedu. David se svima "zahvalio" nonšalantno izvevši jedan od najgrotesknijih, u sportskom smislu – tragikomičnih pokušaja "Panenke" kojeg je zaustavio vratar Falcone. Da su domaćini na kraju i pobijedili, mrlja bi ostala, a kamoli ovako, kad je završilo s 1:1, što je za Juve, jednom riječju – debakl. Inače, riječ je o igraču sa godišnjom plaćom od 11 milijuna eura.

ENZO MARESCA: Sad već bivši trener Chelseaja plasirao se u ovu rubriku još prije vikenda, jer je za Novu godinu dobio neobičan poklon – otkaz. Talijanski strateg, koji je samo pet mjeseci ranije doveo Blues do titule svjetskog klupskog prvaka, vjerovali ili ne, izabran je za trenera mjeseca studenog u Premiershipu u kojem je, uzgred, pregazio Barcu u Ligi prvaka s 3:0. Što je onda pošlo po zlu? Ukratko – sve, Chelsea je totalno pao u formi, dobio samo jednu od sedam utakmica u prvenstvu (uz četiri remija i dva poraza) te opasno proklizao prema ispadanju iz zone plasmana u Ligu prvaka. No, iza svega stoji još nešto: sukob s čelništvom kluba, koji je eksplodirao kad je Maresca ignorirao savjete liječničke službe oko ozljeda igrača i uvrštavao ih u momčad. Kao nogometaš, u Torinu, golove je slavio – pokazujući kažiprstom rogove. Sad su mu, na izvjesni način, zaista izrasli…

CARLOS CORBERAN: Uvršten je ovdje samo zato jer nam je Nuno Espirito Santo iz West Hama već pomalo dosadio i nesporno je najveći luzer sezone. No, ozbiljan rival mu je kolega iz Valencije, koji vodi Šišmiše ravno prema – ispadanju u Segundu division, pogotovo nakon novog debakla, 1:4 kod Celte u Vigu. Samo tri pobjede u 18 kola (od toga samo jedna jedina u posljednjih deset etapa), mizerija od ukupno 17 postignutih golova (dakle, manje od jednog po susretu), ukupno tri osvojena boda na devet prvenstvenih gostovanja(!)… zvuče kao presuda. Može li se zaista dogoditi da jedna Valencia ispadne iz La Lige? Sa Corbaranom bi – moglo.