Obrana, što je to?

Subotu će u Španjolskoj obilježiti dvoboj na Mestalli, gdje će snage odmjeriti domaća Valencia i Barcelona, prva i četvrta momčad Primere kako po plasmanu, tako i po broju postignutih golova. Koliku ulogu u njihovim susretima igra obrana najbolje opisuje podatak da je u posljednja tri dvoboja ovih dviju momčadi palo čak 15 golova, premda su samo tri završila u mreži trenutno najboljeg svjetskog sastava, Barcelone.

No, vrijedi istaknuti još jednu činjenicu: Valencia i Barcelona zadnji su puta odigrale 0:0 još 19. ožujka 1995. godine, a tada je počeo niz od 28 ligaških utakmica na kojima se mreža tresla barem jednom i teško je predvidjeti kada će biti prekinut. Prije novog obračuna nije loše podsjetiti se na neke od najefikasnijih i najdramatičnijih ogleda najvećeg katalonskog ponosa i Šišmiša iz novije povijesti.

Valencia - Barcelona 3:4, 20. ožujka 1993.

U jednoj od najuzbudljivijih utakmice te sezone, Barcelona je pod vodstvom velikog Johanna Cruyffa slavila pogocima Nadala, Begiristaina, Laudrupa i Bakera. Lubo Penev, Fernando i Alvaro upisali su se u strijelce, ali nisu uspjeli osigurati bodove. Barcelona je tada bila na putu prema trećoj uzastopnoj prvenstvenoj tituli, a na klupi kluba s Mestalle sjedio je ni više ni manje nego danas vrlo traženi - Guus Hiddink.

Barcelona - Valencia 3:4, 19. siječnja 1998.

Iako je u međuvremenu jednom slavila 4:1, Valencia je potpunu osvetu režirala pet godina poslije na Camp Nou. Obojana nizozemskim tonovima Luisa van Gaala, Barcelona je golovima Luisa Enriquea, Rivalda i autogolom Caceresa do 69. minute vodila 3:0, a tada je momčad Claudia Ranierija izvela rijetko viđen preokret. Morigi je smanjio na 3:1, Claudio Lopez s dva pogotka poravnao rezultat, a Ariel Ortega je u sudačkoj nadoknadi poslao loptu u Hespove rašlje za konačnih 3:4. Zanimljivo, Barcelona je i te godine osvojila naslov prvaka Španjolske.

Valencia - Barcelona 4:1, 20. svibnja 2000.

Dobri nastupi u Ligi prvaka doveli su oba kluba do polufinala elitnog europskog natjecanja, a prva se utakmica igrala na Mestalli. Angulo je već u desetoj minuti doveo domaćine u vodstvo, a jedini Barcelonin gol na utakmici također je pripisan igraču Valencije. Naime, u 27. minuti autogolom je izjednačio Pellegrino, ali je Angulo još prije odmora vratio svoju momčad u rezultatsku prednost. U drugom su poluvremenu Mendieta (iz jedanaesterca) i Claudio Lopez (u sudačkoj nadoknadi) osigurali visoku pobjedu 4:1, koja se pokazala dovoljnom za veliko finale protiv Reala, u kojemu je Valencia ipak poražena.

Barcelona - Valencia 3:2, 17. lipnja 2001.

Valencia je 1999. godine još jednom senzacionalno bila odnijela bodove s Camp Noua (2:4), a unatoč Barceloninim uzvratnim udarcima, Šišmiši su u lipnju 2001. godine dočekani s velikom dozom strepnje jer je Kataloncima u tom posljednjem kolu trebala pobjeda za plasman u Ligu prvaka. Brazilac Rivaldo dva je puta dovodio Barcelonu u vodstvo, ali je Ruben Baraja dva puta glavom izjednačio rezultat. I kada su se svi polako počeli miriti s neodlučenim ishodom, minutu i pol prije isteka vremena pojavio se ponovno Rivaldo i legendarnim se škaricama upisao u nogometnu povijest.

Barcelona - Valencia 2:4, 18. siječnja 2003.

Sezonu 2002./2003. obilježile su gostujuće pobjede. Ona prva, Valencijina, bila je posebno impresivna, bez obzira na to što je Barcelona prolazila kroz jedno mučno razdoblje. Pablo Aimar zabio je za 1:0 nakon pogreške Fabija Rochembacka, John Carew povisio je glavom na 2:0, a malo nade domaćim navijačima pružio je Thiago Motta. Prije odlaska na predah isključen je i Valencijin vratar Santiago Canizares, no Katalonci nisu znali iskoristiti brojčanu prednost. Štoviše, Fabio Aurelio i Francisco Rufete u zadnjih deset minuta nisu imali milosti te su zapečatili gostujuće slavlje, a poraz je ublažio Patrick Kluivert. Barcelona u lipnju uzvratila na Mestalli rezultatom 3:1.

Valencia - Barcelona 3:2, 20. ožujka 2008.

Na Mestalli se igrao uzvratni susret polufinala Kupa kralja, u koji se ušlo s rezultatom 1:1 iz prve utakmice. Domaćini su suvereno dobili prvi dio: bomba Rubena Baraje i protunapad realiziran preko Juana Mate osigurali su im sigurnu prednost, no neizvjesnost je vratio Thierry Henry pogotkom u 73. minuti. Međutim, Mata je u sljedećem napadu ponovno povisio na dva gola razlike, a deset minuta prije kraja Samuel Eto'o smanjuje na 3:2 i uvodi dvoboj u potpuno neizvjesnu završnicu. No, Barcelonin napad više nije bio učinkovit i u finale je otputovala Valencia.

Barcelona - Valencia 6:0, 4. svibnja 2008.

Nije Barcelona dugo čekala na revanš. U prvenstvu su Šišmišima nanijeli jedan od najtežih poraza u povijesti, a nesretni Timo Hildebrand čak je šest puta morao vaditi loptu iz mreže. Pobjednik se znao nakon samo 14 minuta, unutar kojih su se u strijelce upisali Messi, Xavi i Henry. Barcelonu nedostatak natjecateljskog motiva - utrka za naslov bila je izgubljena - nije spriječio da Valenciji u nastavku utrpa još tri komada, od kojih je jedan bio djelo Henryja, a za preostala dva zaslužan je bio Bojan.