Od nogometnih velikana (i jednog pomoćnog suca) do mitskih povijesnih junaka: najslavnija imena svjetskih stadiona

SANTIAGO BERNABEU: "Njegov ime i prezime, znače isto kao i – Real Madrid", kazao je jednom slavni Alfredo Di Stefano, najveći as u povijesti Kraljevskog kluba. Bio je predsjednik Madriđana rekordne 34 godine, za vrijeme njegovog mandata osvojeno je 16 naslova prvaka Španjolske, šest naslova prvaka Europe, te je izgrađen novi stadion u kvartu Chamartin koji nosi njegovo ime i predstavlja, poslije recentne renovacije, jednu od najmodernijih, najatraktivnijih nogometnih pozornica na svijetu.

GIUSEPPE MEAZZA: Iako je možda čak i poznatija po lokaciji na kojoj se nalazi (San Siro), "nogometna Scala" nosi ime također po velikanu, ali u igračkoj karijeri. Zbog "političke korektnosti", jer je ipak dom oba kluba, Meazza je bio idealan izbor jer je bio član oba gradska kluba, Intera (doduše, znatno duže) i Milana, a nosio je i dres Juventusa… I sad je najmlađi igrač u povijesti Serie A koji je dosegao kvotu od 100 pogodaka, s 23 godine i 32 dana.

FERENC PUŠKAŠ: Nacionalna nogometna Arena u Budimpešti i nije se mogla nazvati drugačije nego po neusporedivo najvećem mađarskom nogometašu u povijesti. Ponikao u Honvedu, vječnu slavu dosegao je u Realu s kojim je osvojio pet titula prvaka Španjolske te triput Kup prvaka.

PELE: Ovo je zaista kuriozitet, jer stadion "O Rei Pele" (Kralj Pele, kako mu je bio nadimak) nije nijedan od domova nekih velikana brazilskog nogometa, kakve bi zaslužio vjerojatno najbolji igrač u povijesti, nego u provincijskom gradu Maceiu, na kojem svoje utakmice igraju lokalni drugoligaš Club de Regatas i četvrtoligaš Centro Sportivo Alagoano.

JOSE ALVALADE: Pravim imenom, José Alfredo Holtreman Roquette, bio je 1885. godine jedan od osnivača Sportinga Lisabon, inače, aristokratskog porijekla i potomak vikonta od Alvaladea pod čijim je nazivom ostao upamćen. Preminuo je sa samo 33 godine, a njemu u čast nosi naziv stadiona "Lavova" u portugalskoj metropoli.

FRITZ WALTER: Naziv je impresivnog stadiona u Kaiserslauternu, domu nekadašnjeg (sad posrnulog) njemačkog diva, izgrađen "ukopan" na vrhu brda iznad grada. Svjetski prvak iz 1954. godine, član legendarnog "Wunderteama" koji je srušio favorizirane Mađare, za K'lautern je odigrao 411 utakmicu, postigavši 380 golova.

CONSTANT VAN DER STOCK: Dom Anderlechta nosi ime po daleko najuspješnijem predsjedniku u povijesti kluba iz Bruxellesa, u vrijeme njegovog 25-godišnjeg mandata (1971. – 1996.) "Ljubičasti" su osvojili okruglih deset naslova prvaka Belgije, sedam Kupova, tri Kupa pobjednika kupova i jedan Kup UEFA. Dometi koje danas mogu "samo sanjati", kad više nisu prvi čak ni u vlastitom gradu (ispred je, naime, Union Saint-Gillioise).

VICENTE CALDERON: I dok mnogi klubovi čuvaju tradiciju i sjećanje na svoje velikane, Atletico Madrid je svoju legendu – Vicentea Calderona, također predsjednika iz slavne epohe kluba, doslovno – prodao. Selidbom sa stadiona nazvanog po njemu, danas Colchoneros igraju na novom Metropolitanu, čiji naziv se mijenja ovisno o, naravno sponzoru.

Naravno, u ovom popisu svoje bi mjesto našli npr. napuljski "Diego Armando Maradona" ili "Johan Cruyff" u Amsterdamu, ali razloge je tu suvišno objašnjavati. Možda vrijedi spomenuti i da postoje i nogometne "ikone" koje su još za života dobila svoj stadion. Po Mariju Kempesu, junaku prve argentinske krune svjetskog prvaka, zove se stadion u Cordobi, a igrao je za dva kluba iz svog rodnog grada (Talleres i Instituto). Također postoje i stadioni "malih klubova" koji su kršteni po velikanima koji su tu ponikli, kao "Fernando Torres" (Fuenlabrada) i "Didier Drogba" (Levallois).

TOFIK BAHRAMOV: Zaslužuje posebno poglavlje, jer jer zaista riječ o jedinstvenom "slučaju". Naime, nacionalni stadion Azerbajdžana u Bakuu nosi ime po – nogometnom sucu i to ne "bilo kojem", nego pomoćniku u famoznom finalu Svjetskog prvenstva 1966. godine i onom (nikad dokazanom) pogotku domaćina za pobjedu nad Njemačkom u finalu.

No, ne zovu se nogometni stadioni samo po nogometnim velikanima, kvartovima u kojima se nalaze ili, što je danas glavni trend, sponzorima poput zrakoplovnih kompanija i multinacionalnih korporacija. U drugom dijelu ove priče, ističemo one kojima je je ime dodijeljeno u slavu… povijesnih likova.

JAN BREYDEL: Stadion Club Bruggea (i Cerclea) je otprilike isto kao da kod nas postoji "Matija Gubec". Naime, Breydel je bio vođa pobunjenika iz 14. stoljeća, kojima je dozlogrdila tiranija francuskog kralja koji je bio čudan čovjek, čudnog imena – Filip IV Lijepi.

AFONSO HENRIQUES: Dom Vitorije Guimaraes nazvan je po Afonsu Konkvistadoru, prvom kralju Portugala, izgrađen je 1965. godine, preciznije, 780 godina nakon smrti mitskog nacionalnog junaka po kojem je nazvan.

FILIP II. MAKEDONSKI: Bilo je ime rekonstruiranog nekadašnjeg Gradskog stadiona u Skoplju, prvoligaška pozornica iz "onog vremena" gdje je igrao Vardar. Nazvan po ocu Aleksandra Velikog, samo nekoliko godina je nosio to ime, a od 2007. naziva se Arena Toše Proeski, po tragično nastradalom pjevaču. Šećer za kraj: stadion islandskog kluba Grotta zove se – Vivaldi, čuvenom talijanskom skladatelju iz 18. stoljeća. Razlog je doduše banalan, ime je zapravo naziv IT tvrtke koja se nalazi u gradu nemogućeg imena Seltjarnarnes. Nižerazredni klub Rhodos, pak, sa mitskog grčkog otoka, pak, igra ni manje-ni više nego na Diagoras stadionu, u čast boksačkom olimpijskom prvaku iz antičkih vremena.