Real se (zasad) spasio, no neka pitanja i dalje ostaju

Medijskim prostorom danas dominiraju krajnosti i senzacionalizam, a omiljene riječi su tragedija, rasulo, blamaža, čudo, senzacija, katastrofa i mnoge druge kojima je cilj vijest učiniti što većom, pogotovo kad je ona loša. Posebno su na piku medija najpoznatije i najpopularnije ličnosti i sportski klubovi, jer njihov pad i neuspjeh pobuđuje najviše zanimanja. Real je, neosporno, jedan od najvećih svjetskih brandova općenito, pa je logično kako je njegov loš ulazak u novu sezonu dobio veliku pozornost.

Okidač za paljenje alarma i proglašenje izvanrednog stanja u kraljevskom klubu bio je poraz od Šahtara, drugi u ovogodišnjoj Ligi prvaka, nakon kojeg su se Zinedine Zidane i njegovi igrači našli pod rafalnom paljbom. Medijski prostor zatrpale su fotografije i video isječci koji su trebali pokazati kako u Realu ništa ne štima, kako enormno plaćene zvijezde na terenu izgledaju poput male djece, i kako je aktualni španjolski prvak raštimani orkestar kojeg trenutno „našamarati“ može tko god poželi.

Da stvar za Madriđane bude gora, raspored nakon Šahtara donosio je redom gostovanje kod Seville, zatim domaći dvoboj s Borussijom Mönchengladbach u borbi za osminu finala Lige prvaka, te kao „šlag na tortu“ gradski derbi s Atleticom koji je već poprilično odmaknuo Realu u domaćem prvenstvu. Praktički cijela sezona kraljevskog kluba stala je u tih tjedan dana. Eventualni neuspjesi protiv Seville i Atletica značili bi vrlo vjerojatni oproštaj od obrane naslova prvaka, a ne treba ni spominjati kako bi odjeknuo poraz od Borussije, kojim bi najtrofejniji svjetski klub svoj nastup u ovogodišnjoj Ligi prvaka završio već u skupini.

I onda je krenulo. Protiv Seville bila je to očekivano tvrda utakmica, jer ulog je bio prevelik i prava na pogrešku jednostavno nije bilo. Real je dobio (1:0) na „mišiće“ i vratio dio izgubljenog samopouzdanja, no još uvijek je veliki posao stajao ispred Zidanea i njegovih igrača. Realno, utakmica protiv Seville bila je najmanje važna i tek zagrijavanje za ono što je slijedilo.

A ono što je slijedilo nakon što se Real iz Andaluzije vratio kući bilo je sve što njegovi navijači i nogometna javnost očekuje od kraljevskog kluba. U dvoboju kojeg nisu smjeli izgubiti (mogli su, doduše proći i s remijem, ali u tom slučaju morao im se poklopiti rezultat iz Milana), Madriđani su pružili svoju vjerojatno najbolju predstavu ove sezone i potpuno nadigrali goste iz Mönchengladbacha. Konačnih 2:0 ne pokazuje koliko je Real u toj utakmici bio nadmoćan, a najbolju utakmicu u redovima domaćina pružili su upravo oni najiskusniji, oni od kojih se to u ovakvim situacijama i očekuje. Savršen tjedan zaokružen je 2:0 slavljem protiv Atletica, kojim je Real smanjio zaostatak za sugrađanima i vratio se u trku za naslov prvaka.

Real je, recimo to tako, preživio, glava je još uvijek iznad vode, dok je Zinedine Zidane dobio barem malo mira i vremena u kojem se neće pričati o njegovoj smjeni. Već je pomalo otrcana fraza da su najveći klubovi najbolji kad je najteže, a madridski klub svakako spada u red onih najvećih. Možete ga voljeti ili ne voljeti, no ono što mu jednostavno ne možete osporiti je taj pobjednički mentalitet i gard kojeg kraljevski klub ponajviše crpi iz nevjerojatnih 13 osvojenih naslova prvaka Europe.

Naravno, kao što je, bez obzira na to što je Zidaneova momčad u pojedinim utakmicama izgledala zaista loše, bilo glupo i preuranjeno prekrižiti Realovu sezonu već u prosincu, tako bi bilo neozbiljno i nakon ove tri vezane pobjede u teškim utakmicama reći kako se Real vratio, kako je sve opet dobro, i kako je kraljevski klub ponovno favorit u svim natjecanjima. Svaka momčad može upasti u krizu, svaka momčad može imati i niz u kojem će izgledati odlično, no za konačni uspjeh ipak je potreban kontinuitet igara, a za njega je osnovni preduvjet kvaliteta i širina igračkog kadra.

Kako to obično biva, nakon poraza od Šahtara mediji su otpisali dobar dio Realovog kadra. Neki igrači proglašeni su starima, nemotiviranima i zasićenima, neki mlađi okarakterizirani su nedovoljno kvalitetnima i nedoraslima za klub ovako velike reputacije i ambicije, a u pitanje je dovedena i sposobnost Zinedinea Zidane da poljuljani brod izvede u mirne vode. Nakon tri vezane pobjede, posebno odličnih predstava protiv Borussije i Atletica, odjednom su neki već otpisani igrači ponovno postali sjajni, i odjednom su priče o potrebnom velikom remontu pale u drugi plan. To je, naravno, smiješno, jer igrači ne mogu naučiti/zaboraviti igrati nogomet za deset dana, kao što se ni odluke o igračem kadru u ovako velikim klubovima ne donose od danas do sutra, od utakmice do utakmice. To rade novinari i nogometni zaljubljenici koji za svoje pogrešne procjene ne moraju plaćati, a ne profesionalci koji rade u klubovima i čije greške se mjere u milijunima eura.

Kakve će poteze povući čelnici Reala u narednim prijelaznim rokovima, ostaje nam za vidjeti, no dojma smo kako ovo što kraljevski klub trenutno ima u svlačionici ipak nije dovoljno za najveće domete. Ni u ovoj sezoni, a posebno ne u onima koje slijede. Morat će u Madridu napokon presjeći i odlučiti što će s igračima koji su već odavno prešli tridesetu, a za očekivati je i da će se uključiti u utrku za nekom od super zvijezda, koje su uvijek bile zaštitni znak najtrofejnijeg kluba na svijetu. Jedini igrač takve reputacije koji trenutno stanuje u Realovoj svlačionici je Eden Hazard, no on je zapravo od dolaska u Madrid vrlo malo bio u svlačionici, budući da vrijeme uglavnom provodi kod doktora i fizioterapeuta (zlobnici bi dodali, i kod kuhara). S pravim Hazardom i još jednim „kapitalcem“ bila bi to već druga priča i tad bi Real dobio obrise momčadi na kakve smo od njih naviknuli. Naravno, uz rješavanje igračkog kadra, nije isključeno da čelnici kraljevskog kluba razmišljaju i o treneru koji bi trebao provesti preslagivanje i slaganje momčadi s kojom bi se Real trebao ponovno uhvatiti u koštac s najboljima. Zinedine Zidane iza sebe ima i reputaciju i osvojene trofeje, no to u trenerskom poslu ne može ništa garantirati, pogotovo ne u Realu.

Kraljevski klub se, dakle, na sebi svojstven način izvukao iz teške situacije i oživio sezonu koja je već početkom prosinca mogla biti prekrižena. Pobjedama protiv Seville, Borussije i Atletica, Zinedine Zidane i njegovi igrači vratili su se u igru i pokazali da u ovoj momčadi još itekako ima kvalitete, ali i dalje ostaje upitno je li ta kvaliteta dovoljna kako bi Real na proljeće sljedeće godine bio u borbi za trofeje. Trofejni francuski stručnjak, koji je nakon poraza od Šahtara već bio na izlaznim vratima, konačno je dobio malo mira, no sve se to vrlo brzo može ponovno okrenuti. Real je jednostavno takav klub, u njemu su očekivanja uvijek najveća.