'Mi' pošteni i 'Oni' nepošteni

U cijeloj priči doznate kako su „Mi“ iskreno predani nogometu, kako sve rade pošteno, s ljubavlju i bez ikakve vlastite koristi, dok su „Oni“ zli i korumpirani ljudi, kojima je jedini i isključivi cilj ostvariti osobne interese, uglavnom preko leđa onih prvih. Ukratko, „Mi“ su sve ono dobro što amaterski nogomet nudi, a „Oni“ su tek nužno zlo bez kojeg bi sve to bilo puno bolje i poštenije.

I sad dolazimo do prvog paradoksa i nelogičnosti. Da su „Oni“ stigli na Zemlju s nekog drugog planeta, da vladaju Savezima s nadnaravnim moćima koji sežu daleko iznad ljudskih i da je nemoguće suprotstaviti im se, ove žalopojke imale bi smisla, no to, naravno, nije istina. Saveze, prije svega županijske, čine upravo klubovi koji se na te iste Saveze neprestano žale, Saveze, vjerovali ili ne, čine upravo ljudi iz sredina i zajednica koje te iste Saveze prozivaju. Pa, nije li to nelogično? Iz većine amaterskih klubova uglavnom ćete na račun Saveza, suca i delegata čuti kritike, a kad pogledate sastave tih Saveza, koji delegiraju te suce i delegate, vidjet ćete kako su to ljudi iz klubova. Što je i logično. Pa tko bi valjda trebao činiti nogometni Savez neke županije, ako ne nogometni klubovi i ljudi iz te županije? Nisu klubovi i Savez dva svijeta koja nemaju veze jedan s drugim, pa da se gledaju preko nišana. To su praktički dvije grane istog stabla, koje su ovisne jedna o drugoj i koje upravljaju jedna drugom. I kad jedna grana počne prozivati drugu, to onda znači da proziva i samu sebe, jer je za sve loše stvari koje onoj drugoj strani spočitava i sama jednako kriva. Dakle, uvijek prvo treba gledati vlastitu odgovornost i obveze.

Druga nelogičnost koju uočavamo u ovom odnosu klubovi-Savezi je čisto matematičke prirode, koju možete uočiti bez da znate išta o samoj biti problema. Ako neki Savez čini određeni broj članova, a većina njih je nezadovoljna radom tog Saveza i smatra kako je on sam sebi svrha, zašto ti klubovi nešto ne poduzmu? Zašto iz temelja ne promjene taj Savez i urede ga onako kako želi većina, što bi bilo logično? Zašto, ako ćemo ići baš u krajnost, ne „otkantaju“ Savez i sami organiziraju svoja natjecanja, bez nepotrebnih sudaca i delegata „koji samo uzimaju novac i „zbog kojih se amaterski nogomet i igra“? U čemu je problem? Često iz usta dužnosnika amaterskih nogometnih klubova možete čuti kako bi najbolje bilo istupiti iz Saveza i igrati po svojim pravilima, no to su priče koje se ponavljaju iz godine u godine, a ne mijenja se ništa. I dalje su svi tu, i dalje su svi nezadovoljni, i dalje „suci i delegati samo kradu jadne i poštene klubove“. Tu nešto, složit ćete se, matematički gledano ne „drži vodu“.

Kako onda objasniti ovo vječno nezadovoljstvo klubova radom Saveza koje čine ti isti klubovi, i činjenicu kako se godinama po tom pitanju ništa ne mijenja? Prvo objašnjenje bilo bi da su klubovi i njihovi dužnosnici jednostavno nesposobni i da ne znaju iskoristiti alat koji imaju u rukama. Ako je ovo razlog, onda je to žalosno, onda se možemo zapitati kakvi to ljudi uopće vode klubove i rade u njima. Drugi mogući razlog je da su neki ljudi u svijetu amaterskog nogometa poprilično licemjerni i da se malo prave „grbavi“. Da javnosti nude jednu patetičnu priču, a u stvarnosti ipak funkcioniraju malo drugačije. Da, u konačnosti, i oni imaju osobne koristi u cijeloj toj priči i da im baš i ne bi odgovaralo kad bi se situacija promijenila. Treba tu i tamo nešto reći, prozvati nekoga, dignuti glas, ali sve to nekako s figom u džepu, jer način na koji amaterski nogomet trenutno funkcionira za njih je ipak najbolji mogući, koliko god se, kao, borili protiv njega. Uostalom, upravo oni su takav sustav i stvorili. Ta tko plaća te nepoštene suce i delegate, ako ne upravo klubovi koji ih prozivaju? Klubovi koji se na njih žale, ali ih ipak vole imati pri ruci kad „dogori do noktiju“ i kad dođe utakmica u kojoj se ništa ne smije prepustiti slučaju.

Cijela ova priča o potlačenima i povlaštenima do vrhunca apsurda dovedena je prošlih dana, kad su HNS i županijski Savezi donijeli odluke koje se tiču nižih liga, prekinutih zbog dobro nam znanih okolnosti. Oni isti Savezi koje klubovi neprestano prozivaju i na koje se žale, donijeli su odluke koje valjda ni klubovi sami ne bi donijeli da se njih pitalo. Ne mora se više igrati, nitko ne ispada, omogućen je plasman u više rang onima koji su u vrijeme prekida držali odgovarajuće pozicije, i to sve nakon što je odigrana tek polovica prvenstva. Ukratko, svatko je dobio što je htio, ispunjene su sve želje. Cinici bi rekli, poprilično neočekivano od Saveza koji uvijek rade na štetu klubova i koji samo gledaju kako oštetiti te klubove. I zato, neki minimum pristojnosti koji bi klubovi trebali pokazati u bližoj budućnosti, trebao bi se očitovati u smanjenom broju kritika i prozivki na račun Saveza koji ih je ovom prilikom pošteno počastio. Hoće li tako zaista biti ili ćemo se vrlo brzo vratiti na stare položaje, ostaje nam za vidjeti. Već u sljedećoj sezoni, koja bi mogla biti vrlo burna. Zbog proširivanja liga, izvjesno je kako će veliki broj klubova ispadati, a to je situacija koja uvijek donosi stres i u kojoj tenzije frcaju na sve strane. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li u takvoj atmosferi, kad je praktički svaka utakmica „na nož“, ponovno stizati optužbe na račun Saveza, sudaca i delegata, ili će klubovi konačno priznati i svoj dio krivnje i prestati biti licemjerni. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog nedavnih odluka koje su im itekako išle u korist, a koje su donijeli, gle čuda, baš ti Savezi.

Na kraju, treba napomenuti kako smisao ovog teksta nije napadati klubove, a braniti Saveze, to bi bio potpuno krivi zaključak. Ovo je pogled na jedan dvosmjerni odnos u kojem jedna strana uglavnom optužuje drugu za sve loše, dok svoj dio odgovornosti ne prihvaća. Da je situacija obratna, da Savezi neprestano optužuju klubove, mogao bi se napisati isti ovakav tekst s promijenjenim ulogama, materijala bi i u tom slučaju svakako bilo. Kao što smo već rekli, ako su većinom nezadovoljni radom Saveza kojima pripadaju, amaterski nogometni klubovi imaju samo dvije mogućnosti. Ili će početi mijenjati stvari koje im smetaju, ili će šutke prihvatiti situaciju ovakvu kakva je, svjesni kako je odgovornost i na njima. Ovaj model kojeg se trenutno drže, a koji uključuje neprestano prozivanje i upiranje prstom u Savez, dok se istovremeno ništa ne poduzima kako bi se stvari promijenile, je definitivno iritantan. I iznad svega, licemjeran.