Dinamu su u šest godina samo Milan i City zabili četiri gola, a u zadnje dvije sezone čak šest klubova

Još se nisu slegli dojmovi vikend derbija koji je iza nas. U srijedu nas već čekaju dva nova, a u nedjelju će sve završiti najvećim hrvatskim derbijem Dinama i Hajduka. SuperSport Hrvatski kup prilika je da se Modri konsolidiraju i ipak u nešto boljem ozračju dočekaju Bijele na Maksimiru.

Igraj na SuperSport HNK na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Dinamo se na Rujevici raspao, izgledao je poput razbijene vojske, a to više nije izuzetak nego je postalo pravilo, a to potvrđuju i brojke. U sezoni 2017./18., Dinamo je vratio titulu u Zagreb nakon što je ona godinu dana boravila u Rijeci.

Modri su tada “kašljucali“, ali konkurencija nije bila dovoljno jaka da ih sruši drugu godinu zaredom. Ipak, dva uzastopna poraza od 4:1 (Rijeka, Lokomotiva) koštali su Marija Cvitanovića trenerske pozicije. Naslijedio ga je Nikola Jurčević, a njega samo dva mjeseca kasnije Nenad Bjelica.

S Bjelicom započinje najdominantnije razdoblje u Dinamovoj povijesti, a od tog ožujka 2018. godine i poraza 4:1 od Lokomotive, Modri su u šest i pol godina, točnije do 31. kolovoza 2024. godine samo dva puta primili četiri gola.

Vrata je u tom međurazdoblju čuvao Dominik Livaković, a tek kada pogledamo brojke nakon njegovog odlaska vidjet ćemo koliku je dodanu vrijednost hrvatska jedinica nosila najtrofejnijem hrvatskom klubu.

Livaković je loptu iz mreže četiri puta vadio samo dva puta i to oba puta na Maksimiru u Ligi prvaka. City je s 4:1 svladao desetkovani Dinamo kojem je kapetan Arijan Ademi krpao poziciju centralnog braniča, a Milan je 3 godine kasnije razbio Modre na Maksimiru s 4:0.

Livaković se oprostio nakon remija u Ateni protiv AEK-a, a nije dugo trebalo da Modri prime četiri komada. Sergej Jakirović je u trećoj utakmici na klupi Dinama doživio raspad od 4:1 u Pragu koji je Modre degradirao u treći razred europskog nogometa, Konferencijsku ligu.

Modri su se nakon toga stabilizirali, sve dok u Solunu kod PAOK-a nisu branili prednost od 2:0 iz Maksimira. Potpuni raspad sistema i petarda u mreži Modrih podsjetila je na neke prošle dane kada je Dinamo u Europi bio kanta za napucavanje.

Jakiroviću nisu ležala neugodna europska gostovanja, a treće takvo potonuće koštalo ga je posla. Dinamo je od Bayerna na Allianz Areni primio devet komada i tako doživio vjerojatno najveći debakl u povijesti kluba.

Sandro Perković odradio je dvije utakmice kao privremeni trener, a u prvoj ga je Slaven Belupo razbio s 4:1. Još jednom se modri brod raspao kada su stvari krenule nizbrdo i momčad Marija Kovačevića mogla je slaviti i uvjerljivije.

Bjelica se vratio kako bi obnovio temelje koje je postavio, a koji su se počeli ljuljati, ali i on je primio četiri komada. Osijek je na Maksimiru upisao povijesnu 4:2 pobjedu i tako pokazao da problemi u Dinamovoj obrani nisu nestali.

Modri su vrlo kratkom vremenu, što nije tipično za Dinamo, nakon toga primili tri gola od Borussije, Lokomotive i Arsenala, a posljednji raspad dogodio se za vikend na Rujevici kad je samo milost Rijeke koja je, za razliku od Bayerna, maknula nogu s gasa i čuvala se Hajduka spasila Modre da ne prime pet ili šest golova.

Dubinsku analizu ovih podataka moraju napraviti ljudi koji vode klub. Činjenica je da se luta na vratarskoj poziciji, da su Nevistić, Zagorac i Čavlina imali status jedinice u tom razdoblju, ali bilo bi iluzorno kriviti isključivo vratare.

Dinamo se očito ne brani kao momčad. Nevistić je bio jedan od zaslužnijih za naslov prošle sezone s nekoliko ključnih obrana, ali kada i on zakaže, Dinamu se događaju katastrofe kakve se ne pamte, posebno u SHNL-u.

Dinamo je redizajnirao obranu, izuzev Theophile-Catherinea, Ristovskog i Moharramija svi igrači su u navedenom crnom razdoblju stigli u klub, a u najmanju ruku nisu opravdali uloženo.