Maksimir slavi šampione!

Nije lako igrati utakmice u kojima su bodovi već unaprijed upisani, posebno ako su to bodovi vrijedni naslova prvaka. Na Maksimiru je sve bilo spremno za feštu, trebalo je “samo” pobijediti Slaven Belupo. Iako su Koprivničanci pokazali da su zasluženo treća momčad u Hrvatskoj, nisu uspjeli spriječiti slavlje Modrih koji su upisali rutinsku pobjedu od 2:0, dovoljnu za četvrti uzastopni naslov. Svakako najteži u tom nizu, ali zbog toga mnogim navijačima i najdraži.

Prekrasni ambijent na gotovo do kraja ispunjenom Maksimiru bio je još jednom savršena pozornica za proslavu naslova. Proteklih godina ulogu Slavena imali su dva puta Hajduk i jednom Rijeka, no tada su titule osigurane puno prije kraja. Sada je, pak, proslava bila pripremljena prije nego je matematika bila zadovoljena, no Dinamu se to nije osvetilo.

Iščekivanje prvog pogotka trajalo je tek do devete minute. Milan Badelj izbio je sam pred Silvija Rodića, a nakon, dojam je, minimalnog kontakta, Badelj pada što je sucu Ljubičiću bilo dovoljno da pokaže na bijelu točku. Sammir je bio siguran realizator za svoj osmi pogodak ove sezone i veliko veselje na tribinama Maksimira.

Ipak, nastavak nije tekao tako glatko - Slaven je uspostavio ravnotežu, imao čak i više od igre sredinom prvog dijela, a u 21. minuti imali su gosti i lijepu šansu za izjednačenje. Jurić je krasno prošao Bišćana i Barbarića, ali puca u vanjski dio mreže.

Završnica prvih 45 minuta pripala je Mariju Mandžukiću, odnosno njegovim promašajima. Mogao je Mandžo osigurati naslov najboljeg strijelca, no propustio je čak četiri vrlo izgledne šanse.

Prvo je lijepim prodorom stigao do šesnaesterca gdje mu u posljednji trenutak uklizava Maras. Potom ga je krasno proigrao izvrsni Sammir, ali Mandžukićev slab udarac lako kupi Rodić. U 41. minuti u stopostotnu šansu gurnuo ga je Tomečak, ovoga puta udarac je nešto bolji, ali opet dobro reagira Rodić. Kvartet promašaja Mandžukić je upotpunio u 43. minuti kada ga je još jednom proigrao Sammir, ovoga puta zaobišao je i Rodića, no Rogulj klizećim startom spašava Belupo i dovodi u očaj Mandžukića, a i publiku.

Drugi dio bio je ipak sretniji za Dinamovog napadača. Rodić je loše ispucao loptu, Sivonjić gura loptu Mandžukiću u prostor, a ovaj konačno rješava situaciju ”1 na 1” u svoju korist i donosi Dinamu ugodnih 2:0.

Ni isključenje Tomislava Butine za “profesionalni” prekršaj na Kresingeru nije moglo poremetiti Dinamovo slavlje, aktualni i novi prvaci lako su održavali stečenu prednost.

Posljednji zvižduk suca Ljubičića bio je znak da veliko slavlje može početi. Turbulentna sezona s brojnim crnim danima u Maksimirskoj na kraju je ipak okončana ne samo novim naslovom već i simbiozom momčadi i publike. Bilo je to očito dok su Dinamovi igrači trčali počasne krugove uz skandiranje prepunih plavih tribina – rasplet koji je bilo teško zamisliti tijekom dobrog dijela neobične sezone.

Sve je dobro što se dobro svrši, a u Dinamovom slučaju – završiti nije moglo bolje. Četvrti puta uzastopce, na kraju sezone se u Maksimiru pjeva šampionima. Čestitamo!