Tužna priča u Maksimiru: Kako u jednom tjednu uništiti sve dobro?

Protekle dvije godine, navijači Dinama živjeli su u jednoj vrsti realnosti koja se činila kao san. Dinamo je postao ili bolje rečeno konačno potvrdio kako je ozbiljan klub na europskoj sceni, a trener Nenad Bjelica od kluba koji sanja o nekom fiktivnom „proljeću“ napravio je momčad koja je u produžetke odvela Benficu u borbi za četvrtfinale Europske lige.

Činilo se kao da ništa ne može pokvariti tu sjajnu zagrebačku priču. Dodajte na sve to sljedeće stvari: povratak navijača (doduše samo na najvećim utakmicama), sjajnu simbiozu onih najvatrenijih Bad Blue Boysa i Dinamovih igrača, trenera koji zna što radi i to radi sjajno, odlične rezultate i ono kod navijača najmanje popularno, ali važno za razvoj kluba, financijska konsolidacija i bogat ulov od Uefinih nagrada i transfera.

Jasno, u sjeni svega toga stajao je kao mračni oblak Zdravko Mamić i njegova neriješena situacija s pravosuđem i činjenicom da je optužen, odnosno nepravomoćno osuđen za izvlačenje novaca iz klupske blagajne. Nisu navijači blagonaklono gledali niti na činjenicu da se u klub vratio njegov brat Zoran koji je također nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu i vjerojatno bi ga samo mjesec dana te kazne dijelilo od činjenice da bi i on utočište pronašao u Hercegovini.

No sve to prolazilo je nekako. Dinamo je igrao dobro, imao je konačno momčad koja igra dobar, kvalitetan nogomet i to na europskoj razini. Nikada bliže Dinamo nije bio velikom uspjehu da uđe u drugu fazu Lige prvaka i ponovno prezimi u Europi. Sve je izgledalo kao san, a posljednjih dana netko nas je naglo probudio, slično kao onaj potres u rano nedjeljno jutro.

Igrači ne pristaju na kompromis

U svjetlu koronavirusa i činjenice kako su prekinuta, a vjerojatno i trajno odgođena sva nogometna natjecanja, mnogi klubovi diljem svijeta odlučili su se za smanjenje plaća nogometaša i nogometnih dužnosnika. Sličan pristup odlučio je zauzeti Dinamo, a javnim priopćenjem poslali su poruku kako će svima koji zarađuju više od 7.500 kuna mjesečno oduzeti jednu trećine plaće trajno, jednu trećinu će dobiti kada se nastave natjecanja, dok će jednu trećinu zadržati.

Uzmimo na primjer da plaća nogometaša iznosi neto 120.000 eura kako bismo lako došli do izračuna. Mjesečno je to 12.000 eura, odnosno uz ovu mjeru Dinama, takav nogometaš zarađivao bi mjesečno 4.000 eura dok ne bi ponovno krenula nogometna natjecanja. Svi će se složiti, a pogotovo većina ljudi kako je to i više nego dovoljan iznos, čak i uz luksuzniji način života, da izdržite mjesec dana.

Kako javljaju iz Dinama i to službenim priopćenjem, nogometaši prve momčadi i glavni trener Bjelica nisu pristali na tu soluciju. Iz kojeg točno razloga ne znamo jer njima nije dozvoljeno da se obrate javnosti, ali uzmimo čak u obzir razlog koji često slušamo, a to je nevoljkost da se odreknu dijela prihoda koji su im bili zajamčeni ugovornim odnosom. Ne znamo kako izgledaju njihovi ugovori i jesu li možda zaštićeni ponekim klauzulama, ali činjenica je, ako ćemo vjerovati klubu, da igrači i trener nisu dobrovoljno pristali na smanjenje plaća.

U trenucima kada njihovi najvjerniji navijači skupljaju novac i pomažu starijima i oboljelima nakon potresa, a velika većina ljudi će ostati bez posla ili je ostala bez posla ili će u najboljem slučaju raditi za minimalac od 3.500 kuna, način na koji su to igrači i Bjelica iskomunicirali prilično je loš. Međutim, problem nastaje kod jedne činjenice. Ta trećina sredstava koje su se trebali odreći ne bi išla u fond za ljude pogođene potresom ili za nabavu zaštitne opreme za zdravstvene djelatnike. Taj novac trebali su biti podrška klubu koji je ostao bez priljeva sredstava s obzirom na to da je Liga gotova.

Dinamo i financije

Dinamo se često zna hvaliti kako je „pun kao brod“, uostalom to je bila jedna vrsta mantre Zdravka Mamića koji se trenutno nalazi u Hercegovini. Gotovo na svakoj skupštini Dinama s pozornice se čuju takve izjave većine govornika, a uvijek se u prvi plan ističe činjenica da Dinamo isplaćuje ogromne plaće čak i čistačicama i pomoćnom osoblju, a pogotovo dužnosnicima i onima koji dižu ugled kluba.

S obzirom na to da Dinamo praktički nema priljeva sredstava, barem značajnog od sponzora, nije potpuno jasno što će točno izgubiti u narednom razdoblju. Ulaznice su ionako kap u moru budžeta, navijački suveniri također premda se i dalje ti proizvodi mogu naručiti preko internetskog web dućana. Što se tiče TV prava, ona su također mizerna za ukupni proračun, a da ne govorimo o eventualnim nagradama HNS-a. Činjenicom da je nakratko prekinuta sezona, Dinamo zasigurno nije previše izgubio, odnosno ne toliko poput nekih drugih velikih klubova, da bi trebao ići na znatne rezove i smanjivati plaću igračima i treneru.

Očigledno postoji određeni problem u financijama koji nije toliko javan. Da su u klubu rekli kako će svi djelatnici, od čistačice do najskupljeg igrača, ostati bez trećine plaće koja će onda ići u fond za žrtve potresa ili nabavu zaštitne opreme, to bi imalo više smisla i mogli bismo kritizirati potencijalnu bešćutnost igrača i trenera. Ovako, prosječnog navijača imalo upućenog u funkcioniranje kluba trebalo bi baš biti briga.

Zašto? Pa prije svega jer Dinamo funkcionira kao udruga građana iako to doista i faktično nije. Da je Dinamo dioničko društvo u kojem navijači, zainteresirane stranke ili bilo koji drugi ulagači imaju udjela, apsolutno bismo mogli kritizirati igrače i trenera koji se ne žele odreći dijela sredstava. Uostalom, u kriznim situacijama, od svih pojedinaca se zahtijeva određena žrtva, naravno nikada vječna i doživotna. Da Dinamo ima jasnu strukturu „vlasti“ u kojem je jasno kako se prihodi i profit alociraju i na koji način funkcionira klub, navijači bi trebali biti zabrinuti i ogorčeni na igrače. Ovako, apsolutno ne.

Šah-mat: Bjelica odlazi

O svemu ovome vjerojatno ne bi pisali, možda ne bismo niti znali da klub nije odlučio javno izaći s priopćenjem kako igrači prve momčad i trener Bjelica nisu odlučili pristati na smanjenje plaće. Kao da se već nisu mogli dogovoriti, pronaći određeni kompromis ili zajedničko rješenje, u klubu su se odlučili za radikalno rješenje, rješenje koje doista nadilazi granicu zdravog razuma.

Trenera, možda i najboljeg kojeg je Dinamo imao u zadnjih tridesetak godina, odlučili su potjerati iz kluba. Ne direktno naravno, jer bi im to odnijelo određeni novac zbog odštete već na najgori mogući način. Potjerali su mu suradnike. Cijeli Bjeličin stručni stožer dobio je otkaz i sada je samo pitanje trenutka kada će klub napustiti i dosadašnji glavni trener.

Isti onaj čovjek koji je vodio Dinamo u Europskoj ligi i Ligi prvaka, isti onaj koji je preporodio momčad i vratio vjeru navijača u Modre sada će pognute glave morati napustiti klupu Dinama. Zašto? Zbog trećine plaće koje se nije htio odreći. Taj razlog, ako ga uopće itko ozbiljan može uzeti u obzir, bit će dovoljan da se klub odrekne trenera koji ih je nakon pola stoljeća uveo u proljeće u Europi, zbog čije taktike i rezultata su prodali Danija Olma za ogroman novac i zbog kojeg će zaraditi još nekoliko desetaka milijuna eura na račun niza drugih igrača.

Ako pratite Dinamo posljednjih par dana, vjerovat ćete u taj razlog. Uostalom, u Dinamu su se događale puno čudnije stvari. Ako imalo duže pratite Dinamo, shvatit ćete da to nikako ne može biti primarni razlog. Neka mi oproste čitatelji na ovoj usporedbi, ali ako ste se zaželjeli malo pršuta, nećete uzeti cijeli svinju, uzeti malo buta i ostatak baciti. Jednako tako, nećete baciti u vjetar opstojnost kluba, budućnost koja je izgledala svjetlo zbog jednog nesporazuma koji se sigurno mogao riješiti razgovorom i kompromisnim rješenjem,

Kako dalje?

Sve ono što su Bjelica i njegovi igrači gradili dvije godine sada je bačeno u vjetar. Sva ona dobra atmosfera, koreografija Boysa koja je podsjećala na neka ljepša vremena, činjenica da nema neartikuliranih i sramotnih predstava vodstva kluba na konferencijama za novinare, sve je to nestalo.

Vratit će se Dinamo natjecanjima, doći će ponovno HT Prva liga, doći će i borba za Ligu prvaka, ali sigurno ništa više neće biti isto. Dinamovi navijači nisu oprostili klubu tjeranje Josipa Kužea i Vahida Halilhodžića, neće oprostiti niti ovo. Priča o plaći samo je dim koji bi trebao skrenuti pažnju navijača i u tome u klubu neće uspjeti.

U klubu će si morati priznati da su si ovim potezom pucali u nogu i to onu zdravu. Pucali su u budućnost Dinama koja je bila svjetla i situaciju koja je konačno bila normalna. Ako ih je uopće briga, što teško da možemo reći ovakvim suludim rješenjima i potezima, onda ne bi trebali lako spavati. Ovako ugroziti klub i de facto posvađati se s igračima, s navijačima i svima mogu samo oni koji ne razumiju funkcioniranje kluba i posljedice koje će njihove odluke ostaviti na momčad i ugled kluba.

Kako će Dinamo dalje? Pa najbolje rečeno, nikako. Igrat će se nogomet, doći će novi trener i neće nestati klub. Ali prilika koja je došla ove dvije godine i koja je vratila navijače klubu sada je zauvijek izgubljena, odnosno do onog vremena kada će Dinamo u kontinuitetu početi funkcionirati kao normalni klub. Nažalost, za svakog navijača ovo bi trebao biti poraz. Poraz u kojem pobjednika nema, a poraženi su upravo navijači i ismijani.

Jedan od Dinamovih dužnosnika i članova nadzornog odbora bio se proslavio izjavom kako ako žele nešto, navijači trebaju osnovati svoj klub. E pa nakon svih ovih poteza, možda je vrijeme da rukovodeći kadar Dinama osnuje svoj klub! 

FOTO: Igor Kralj/PIXSELL