Varaždin - najkonstantnija momčad SuperSport HNL-a

Četiri momčadi su u minuloj sezoni SuperSport HNL-a imale jednoznamenkast broj poraza, osim trojca koji se borio za titulu, u tu kategoriju spada i Varaždin. 'Najtvrđa' momčad u ligi primila je tek 24 gola, a zabila njih 28, što joj je uz omjer od 11 pobjeda, 16 remija i devet poraza donijelo 49 bodova.

Četvrto mjesto donijelo je Varaždincima i plasman u kvalifikacije Konferencijske lige, no na tome moraju zahvaliti Riječanima, koji su u finalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa pobijedili Slaven Belupo.

Upravo Koprivničane prestigao je rival sa sjevera Hrvatske na tablici, koji je osvojio bod više i stigao do toliko željene pozicije. Osim promjena u klupskoj strukturi, Varaždin je u odnosu na prošle sezone znatno promijenio stil igre, fokus je na obrani, a tranzicija je uvijek itekako opasna.

Takav 'talijanski' stil igre u SHNL nisu uspjeli donijeti Fabio Cannavaro, Gennaro Gattuso niti Federico Coppitelli, nego Nikola Šafarić. Možda i podcijenjen stručnjak, koji je u Varaždinu još od ljeta 2022. godine.

Obrana je najbolji napad

Čak 16 neriješenih ishoda i svega 24 primljena gola dovoljno govore o stilu igre Varaždinaca. Možda nekome to nije atraktivno, no činjenica je Nikolu Šafarića nitko nije nadigrao.

Od spomenutih devet poraza, njih čak šest bilo je rezultatom 1:0, dva puta Varaždinci su izgubili 2:1, dok im je samo Dinamo uspio zabiti tri gola, ali tada je gost na Maksimiru dva puta tresao mrežu. Dakle, Varaždin niti jednom nije izgubio s dva ili više razlike i jedina je momčad u ligi koja se s tim može pohvaliti.

S Oliverom Zelenikom među vratnicama, velike zasluge za to imaju obrambeni igrači, Mario Mladenovski proigrao je u završnici sezone, Lamine Ba predvodio je obranu većim dijelom iste, a još su na stoperskoj poziciji poslužili, između ostalih, Luka Škaričić, Novak Tepšić i Mateo Barać.

Ne smije se zaboraviti niti sjajna polusezona Ivana Nekića, koji je na zimu ostvario transfer u redove tada bundesligaša Holstein Kiela.

Što se bekovskih pozicija tiče, odličan posao po lijevoj strani radio je Antonio Boršić, ali nevjerojatan je bio desni bek Frane Maglica. Došao je na mala vrata iz Posušja, a pokazao se vrhunskim pojačanjem, kako u defenzivnom, tako i u ofenzivnom smislu.

Maglica je ove sezone odigrao 33 utakmice, jednom je bio strijelac (protiv Varaždina), a u tri situacije asistent (protiv Osijeka i Lokomotive dva puta). Pokazao se kao jednim od najboljih bekova lige uopće, ima nevjerojatnu moć ponavljanja, zbog čega izluđuje protivnike.

Spoj mladosti i iskustva

Tomislav Duvnjak i Mario Marina dosta su različiti igrači po prirodi, ali se sjajno nadopunjuju u sredini terena. Trkački uvijek odrade svoj dio posla, Marina je uglavnom zadužen za onaj 'prljavi', o čemu govori i osam žutih kartona, a 'školovao' je i u Duvnjaka u tom smislu jer bivši igrač Dinama požutio je jednom manje.

U formaciji 4-2-3-1 Šafarić ima nekoliko opcija za ofenzivni dio, u kojemu je Dimitar Mitrovski prvo ime. Krasna lijeva noga, pregled igre i prije svega momčadska igra, ali osim njega ima tu još nekoliko zanimljivih aduta, primjerice Luka Mamić, Matej Vuk i Aleksa Latković.

U globalu, lijepo je Šafarić kombinirao mladost i iskustvo. U svakoj liniji ima barem jednog igrača koji je prošao 'sito i rešeto' u ovom sportu, čime automatski pomaže mladićima koji tek ulaze u profesionalni nogomet.

Transfer politika

Nije Varaždince poremetio odlazak određenih igrača u zimskom prijelaznom roku. Michele Šego otišao je u Hajduk, gdje nije ni sjena igrača iz Varaždina, za Nekića smo već naveli da je otišao u Kiel, a Leon Belcar posuđen je zagrebačkom Dinamu.

Dvojac koji je ostao u SuperSport HNL-u nije se snašao u redovima hrvatskih velikana, ali njihov odlazak nije se pretjerano osjetio. Matej Vuk zamijenio je Šegu, a bio je strijelac baš protiv Hajduka (1:1) i u 2:1 pobjedi protiv Osijeka.

Odlaskom Belcara otvorilo se više prostora Duvnjaku, koji je to sjajno iskoristio, a na zimu je još došao i Mario Čuić. Nisu u Varaždinu gubili glavu niti kada su glavne zvijezde momčadi otišle, a sigurno je da neće ni ovoga ljeta ako dođe do značajnijih izlaznih transfera.

Zasad nema konkretnih imena i transfer špekulacija, no Varaždin baš tako radi. U tišini, bez ikakve buke i pretjeranog najavljivanja nečega posebnog. Ne sumnjamo da će i ovoga puta biti tako, da će netko novi 'isplivati', a da će Šafarić sve to lijepo posložiti.

Što sad?

Odličan rad uprave ne smije proći nezapaženo, ali europska natjecanja donose ipak nešto drugačiji ritam. Iako je završio ispred primjerice Istre 1961, Varaždin ne mora toliko strahovati zbog izlaznih transfera jer njegovi igrači, iz nekog razloga, nisu na izlogu koliko oni iz Pule.

Dakako, ima tu dovoljno kvalitete da se mogu usrećiti i momčadi iz vrha, no Šafarić je jednostavno stvorio obiteljsku atmosferu, nitko se ne izdvaja, svatko ima svoju ulogu, koju vjerno prati i slijedi, zbog čega je Varaždin i završio četvrti.

Okvirno gledajući, možda je najpotrebnije pojačanje na poziciji centarfora. Najbolji strijelac Varaždina u ovoj sezoni u SHNL-u bio je Dimitar Mitrovski s osam golova, a idući na listi je Luka Mamić, koji je na tri zgoditka.

Uz dužno poštovanje napadačima Marku Dabri i Mati Antunoviću, po gol u ligaškoj sezoni ipak je nedovoljno za klasičnog napadača, koji mora biti znatno efikasniji i ubojitiji u završnici.

No, u svakom slučaju, Varaždin s pristupom kojeg je imao u ovoj sezoni ne mora strahovati jer, posebno u baroknom gradu, malo tko će se proslaviti kada na drugoj strani čeka organizirana vojska Nikole Šafarića.

Varaždin je pokazao da se uz gusto postavljen defenzivni dio i momčadski duh može postići puno toga, a iako se nekima takav stil igre možda ne sviđa, obrana donosi rezultate i ona je najbolji napad.

Na kraju, ovaj sjajan rezultat odraz je vrhunskog rada u klubu. Varaždin je odnedavno postao dioničko društvo, konstantno se radi na infrastrukturi i unaprjeđenju rada u omladinskom pogonu, a kada je to slučaj, rezultat ne može izostati.