Kup kao utjeha za kraj

Kad sudac Igor Pajač puhne prvi put u svoju zviždaljku točno u 19 sati krenut će borba za Rabuzinovo sunce na riječkoj Rujevici u dalmatinskom finalu. Finalu s parovima koje ni najveći optimisti uoči početka natjecanja ove sezone nisu očekivali, kao primjerice ni bivša uprava Šibenčana koja je propustila predati licencu za europska natjecanja.

Igraj na Hajduk - Šibenik na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

No, Šibenik je pobjedom protiv Dinama u polufinalu SuperSport Hrvatskog kupa došao do finala, a tamo će igrati s onima koje smatraju najvećim rivalima – splitskim Hajdukom. Splićani su u polufinalu slavili protiv Slaven Belupa i došli u priliku obraniti trofej, a to je bio jedan od tri cilja na početku sezone.

Neispunjeni ciljevi i želje

Ona prva dva ticala su se iskoraka u Europi te boljeg plasmana u prvenstvu, odnosno titule prvaka države. Na prvom su pokleknuli iz objektivnih razloga uzrokovanih sramotnim ispadanjima godinama ranije od raznih tobola, gziri, dila gori i sličnih zbog kojih danas za plasman u skupine europskog natjecanja moraju igrati s klubovima poput Villarreala, polufinalista Lige prvaka iz ranije sezone.

Za ovim drugim ciljem mogu Splićani više žaliti jer im se najveći rival nudio kao nikad dosad. Brojna previranja oko vlasti u Dinamu utjecala su i na momčad koja je startala s Antom Čačićem nikad bolje u povijesti Lige 10. No u proljetnom dijelu momčad je padala, niz kikseva je bio nevjerojatan za Modre, a još nevjerojatnije je izgledalo kako Hajduk propušta jednu za drugom priliku stići Zagrepčane.

Jednostavno pitanje za takvu situaciju bilo bi – u čemu je problem? Pa i jednostavan odgovor bi bio – nisu bili dovoljno dobri. Međutim, odgovor je kompleksniji od toga. Lutanje je bila riječ koja se najčešće spominjala u godinama novije povijesti Hajduka, prvenstveno kad je riječ o sportskoj politici.

Činjenica je da klub u posljednje tri godine pod čelništvom Lukše Jakobušića ostvaruje iznimne rezultate na svim poljima, pa tako i na onom sportskom u usporedbi s godinama prije njegovog mandata. Mnogi će se složiti i da je Jakobušić vjerojatno najbolji predsjednik u eri Udruge Naš Hajduk i sve se to može potkrijepiti činjeničnim stanjem. Isto tako očekivanja uprave rastu, a ta ambicija se preljeva na navijače čija se letvica bitno podigla u usporedbi s onim prijašnjih godina. Rastom ambicija, narasla je i razina kritike, a njome se i na neke rezultate kakvi su se čak i sanjali jedno vrijeme danas gleda kao neuspjeh.

Ponoviti prijelazne rokove poput onih kad su dolazili Lovre Kalinić, Marko Livaja, Filip Krovinović, Dario Melnjak, Nikola Kalinić i drugi bilo je teško ponoviti. Tako se na posljednja dva nije gledalo s previše odobravanja u javnosti, prvenstveno zbog faktora atraktivnosti imena koja su dolazila, iako se primjerice s vremenom Yassine Benrahou pokazao kao pojačanje.

Promjene trenera

Očekivao se korak više nakon prošle sezone i svega što je momčad pokazivala pod Valdasom Dambrauskasom, ali nastavak s njim u novoj nije prošao po očekivanjima, kako u igri, tako i rezultatu, pa je došlo do razlaza. Naslijedio ga je dotadašnji pomoćnik Mislav Karoglan koji je svoj dio odradio bez poraza, no sanjalo se zvučnije ime na klupi i u trenutku kad je došla prilika za to i iskoristila se. Na samom kraju 2022. godine imenovan je Ivan Leko koji je malo prije toga završio svoju kinesku avanturu. I baš s njegovim trofejnim životopisom očekivalo se puno više na proljeće rezultatski, ali uslijedila je kriza rezultata iz više razloga od brojnih ozljeda važnih igrača do forsiranja sustava koji nije funkcionirao.

S vremenom su se stvari stabilizirale, Leko je pronašao sustav koji više odgovara igračima koje ima na raspolaganju i počeo nizati pozitivne rezultate. Uz to su promovirani igrači iz juniorske generacije koja je igrala finale Lige prvaka mladih u prvu momčad poput Rokasa Pukštasa, Nike Sigura, Dominika Prpića i drugih što je jedna od najpozitivnijih stvari u Lekinom mandatu.

Utjeha za kraj

Iako na svom predstavljanju Leko nije htio garantirati naslov javna je tajna da se njegovim imenovanjem priželjkivao. Kazao je onda: „Ne mogu garantirati ništa u kratkom roku osim rada“, a koliko su tim radom svi zadovoljni podvući će se na kraju sezone.

Žal za propuštenim prilikama u prvenstvu ostaje, a Kup kojeg su već svi ugurali u vitrine s obzirom na protivnike s druge strane ipak dolazi kao utješna nagrada. Pa i koliko god to bilo teško ili nemoguće vjerovati većini da to mogu, utješna nagrada bio bi i Šibeniku da ga osvoji na kraju svog prvoligaškog puta.

Ipak, osim što bi Šibenčanima bila utješna nagrada bio bi i povijesni uspjeh, a takav ishod za Splićane povijesna sramota. Zato takav rasplet nikome taboru Bijelih ne dolazi u obzir, samo obrana trofeja što je bio minimum očekivanja i na početku sezone.