Vercesi presretan nakon velike pobjede: “Isplatilo se vježbanje japanskog modela igre“

Veliku, vjerovatno i najveću pobjedu nakon dugo godina ostvarile su reprezentativke Hrvatske i to protiv višestrukog svjetskog i olimpijskog pobjednika, Japana. Iako treba odati priznanje pobjedama poput nedjeljne nad europskim viceprvakom Njemačkom te onom nad Nizozemskom na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu, Hrvatska duže vremena nije okusila slast tako velike pobjede.

Još od europskog srebra 1999. koje je ujedno bilo i treće hrvatsko uzastopno, hrvatska reprezentativna odbojka proživljavala je veliku krizu što se može pripisati i manjku vanserijskih igračica kao što su tada bile Barbara Jelić, proglašena za najbolju europsku igračicu, Nataša Osmokrović, Irina Kirilova i tako dalje, i tako dalje.

No neke nove nade tada su po prvi puta osjetile što znači igrati na velikim natjecanjima, poput Maje Poljak i Mije Jerkov koje su debitirale još na Svjetskom kupu u Japanu upravo te godine kada je Hrvatska osvojila posljednju medalju s velikih natjecanja, a 15 godina poslije još uvijek „vuku“ Hrvatsku.

Bolje dane za hrvatsku odbojku nagovijestio je nastup na svjetskoj smotri 2010. godine, a potom i prošlogodišnji Euro na kojem se Hrvatska vratila na odbojkašku scenu, scenu kojoj zasigurno i pripada što je potvrdila predstava protiv Japana.

Drugi međusobni okršaj na svjetskim prvenstvima Hrvatske i Japana završio je i drugom pobjedom Hrvatica, ovoga puta s 3:2 (prva je bila 1998. u Japanu s 3:0) što je Hrvatskoj osiguralo nova dva boda u borbi za ono što se, objektivno, ipak čini malo predaleko jer Kina, Italija i Dominikanska Republika imaju osjetnu prednost za prolazak među najboljih šest reprezentacija, iako Angelo Vercesi ne želi povući kočnicu, što apsolutno treba pozdraviti.

Utakmica s Japanom je zasigurno i najbolja hrvatska izvedba na ovom prvenstvu. Onomu što je „krasilo“ hrvatsku igru, a to su brojne oscilacije u igri, danas se nije bilo ni traga. Treća reprezentacija svijeta nije uživala preveliki respekt Hrvatske koja se nije „uplašila“ pobjede. Konstantna dobra, zapravo odlična igra, uz još jedan comeback, zasluga je cijele momčadi, a uz standardno dobre Poljak, Ušić-Jogunicu, Jerkov i Popović, ovog puta treba izdvojiti i mladu Bernardu Brčić, nominalno drugu tehničarku, koja je uskočila u tenisice Ane Grbac i vrlo dobro odradila svoj posao uz nekoliko neočekivanih smeševa po japansku obranu što joj njena visina i omogućava, a jednako tako i Samantu Fabris koje nije bilo više od pola utakmice, a onda je donijela kvalitetu više u hrvatsku igru.

Ipak, Vercesi smiruje euforiju prije novih izazova i smatra da i dalje njegova ekipa mora učiti iz ovakvih dvoboja.

“Jako sam ponosan na svoju ekipu, rastemo postupno, uz veliku disciplinu. Trenirali smo model blok igre Japana i to je donijelo rezultate, kako sam i očekivao. Bilo je zadovoljstvo igrati protiv ekipe kakva je Japan, možemo puno naučiti iz njihove odbojke“, rekao je Vercesi na konferenciji za medije.

Možemo, da, iako je i ova predstava bila na tragu onoga što su simpatične djevojke pripremale gotovo tri mjeseca u svojoj bazi u Mariboru. A treneri kao treneri, uvijek će reći da može bolje, a takav stav će biti potreban i protiv Kine koja je na rasporedu u četvrtak, iako treba priznati da su Kineskinje još veće favoritkinje, nego što su to bile Japanke.