Argentina i Viveza criolla - Dok prolazi, prolazi

Svjetsko prvenstvo donijelo je 48 različitih nacija sa šest različitih kontinenata, a samim time velik broj različitih kultura i pogleda na svijet. Neutralnim gledateljima neke reprezentacije mogu biti simpatične, mogu izazivati divljenje igrom ili ponašanjem na terenu, a s druge strane neke mogu postati izrazito odbojne.

Osim samih Argentinaca te ljubitelja lika i djela Lionela Messija, stječe se dojam da su rijetki navijali za Gaučose, iako samu statistiku za to nemamo. Južnoamerikanci se općenito smatraju vrlo strastvenima, temperamentnima, ali i lukavima, što se prenosi i na nogometne terene.

Samim time, uz većinu njih, ponekad stereotipno, veže se viveza criolla. U prijevodu "kreolska pamet" ili "kreolska lukavost", način života u Argentini, prvenstveno Buenos Airesu, ali i Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu, Venezueli ili Urugvaju. Međutim, taj takozvani stereotip zna se ponekad pokazati istinitim.

Kako točno definirati taj pojam? To je filozofija napretka pojedinca najmanjom linijom otpora koja sa sobom nosi ignoriranje pravila te manjak odgovornosti i obzira prema drugima. Prostire se kroz sve slojeve društva i navodi se kao glavni uzrok svake moguće krize, od ekonomske i društvene do političke ili moralne.

Kada bismo to malo razradili dobili bismo manjak poštovanja prema drugima, političku korupciju kroz sve državne institucije, ekstremni individualizam, manjak voljnosti i želje za suradnjom kako bi se ostvarili zajednički ciljevi. Iskorištavanje ili varanje drugih ljudi za vlastite interese dijelom se odvija zbog vlastite zaštite, nepovjerenja te isticanja vlastite superiornosti.

Dio karakterističnih fraza za viveza criolla navodi da "svi političari kradu, ali barem nešto isporuče", "Ako postoji zakon, postoji i rupa u njemu" ili "Ako ja ne ukradem, netko drugi hoće." Zvuči li vam nešto od toga poznato?

Čitajući poneke argentinske članke, stječe se dojam da se dio samih Argentinaca želi odmaknuti od toga, no to je teško napraviti preko noći.

Književni pojam

Ovaj je pojam neodvojiv od španjolske književnosti, žanra epizodne pustolovne fikcije, pikarskog romana popularnog tijekom 16. stoljeća. Pikaro je čovjek niskog podrijetla, čovjek bez ugleda, ali pametni varalica koji radi sve kako bi nadmudrio i prkosio vlastima.

Život u Argentini

Argentina je gotovo kompletno postojanje u fiskalnom deficitu što je praktički prirodno stanje svake generacije Gaučosa. U takvom neredu i trajnoj ekonomskoj nestabilnosti, svatko radi ono što misli da je najbolje za sebe i prilagođava se kako bi preživio sve nedaće.

Nakon desetljeća inflacije i devalvacije, pesos je postao izrazito nepouzdan, a štednja u toj valuti bila vrlo iracionalna. Dolar je preuzeo važnu ulogu. Dolarom se pokušava očuvati vrijednost, dok se pesosi koriste za životne troškove.

Država je odgovorila kontrolama i ograničenjima po pitanju dolara pa su ljudi počeli tražiti alternativu kako bi inflacijom izbjegli pad kupovne moći. Dakle, kada je država time počela osiromašivati vlastite građane, onda je istima kršenje zakona prestalo biti nemoralno. Rijetki slijede pravila koja od njih zahtijevaju žrtvovanje osobne dobrobiti.

Prema određenim informacijama 40 posto gospodarstva je neformalno, mnogi koriste svaku priliku kako bi izbjegli poreze i regulatorne okvire koji bi ih vrlo brzo uveli u financijske poteškoće i vjerojatno natjerali na zatvaranje.

To znači manje porezne prihode, zbog čega raste deficit, deficit onda potiče inflaciju, inflacija jača dvojni valutni sustav, a taj sustav nagriza glavnu valutu. I tako u krug.

Kakve ovo veze ima s nogometom?

Zašto vas zamaram inflacijama, valutama i porezima u sportskoj kolumni? Jer ovakva svakodnevica za obične građane Argentine prenosi se i na druge sfere života. Jedna od njih je i nogomet.

Jesu li Argentinci nedisciplinirani ili im nedostaje morala? Možda i jedno, možda i drugo, ali kada sustav u kojem ste odrasli kažnjava predvidljivost, rad po pravilima, a nagrađuje preživljavanje, onda dobijete generacije koje su desetljećima unatrag tražile i pronalazile načine kako na najbolji mogući način prevariti sistem, a ostati na suhom.

Argentinski nogometaši svojim ponašanjem rade sve kako bi stekli prednost, od drame na terenu sa suparničkim igračima, prosvjedovanja na svaku sudačku odluku, žestoke igre, ali i prelakog padanja kada netko odgovori na sličan način. Sve u korist pobjede, iako svjesni da ih snima na desetke kamera. Ako oni nekoga mogu "varati", to protivnik nipošto ne smije jer odmah nailazi na vrtićko tužakanje djeliteljima pravde. Vidjeli smo to i na ovom prvenstvu.

Čvrsti dueli, čvršća igra, manje žutih kartona - sve to Argentincima je išlo na ruku po pitanju sudačkog kriterija tijekom cijelog prvenstva kako bi primjenjivali takvu taktiku. Neki su se vrlo brzo upecali i upali u njihov žrvanj, dok se Španjolci nisu dali smesti. Nisu nasjedali na provokacije, nisu stvarali nervozu i ulazili u nepotrebne rasprave. Nastavili su igrati svoj nogomet.

Božja ruka

Ne treba ići dalje od 1986. godine i pogotka Diega Maradone rukom. Gol je priznat jer suci to nisu primijetili, na užas engleskih nogometaša. Maradona je bio toliko dobar u slavlju pogotka da mnogi na prvu nisu primijetili o čemu se radilo.

Ne samo da se Maradona nikada nije ispričao za neregularan pogodak, nego je rekao da je tu bilo malo "Maradonine glave, a malo Božje ruke" i da bi "zabio gol i drugom rukom kada bi imao priliku".

Dobra i loša strana?

Ovo "lukavstvo" na travnjaku često im je donosilo uspjehe i to ne treba nikako zanemariti, ali gledajući iz šire društvene perspektive, takvo ponašanje stvara veliko nepovjerenje jednih prema drugima.

Budimo realni, većina društava na svijetu nije imuna na barem djelić ovakvog ponašanja i stava prema životu, ali ipak s razlikom da drugi to znaju mrvicu bolje prikriti. Jer puno je lakše primijetiti one glasnije i temperamentnije kakvi Južnoamerikanci sigurno jesu.

Nekome će to biti prljava igra, nekome legitimna taktika, ali činjenica je da njih uopće nije briga što će drugi o njima misliti. Pobjede se pamte.