Kad sjedite na dvije stolice, prije ili kasnije stolice se razmaknu

Još prije samog ždrijeba Svjetskog prvenstva, prije nego smo znali skupine i sve reprezentacije na natjecanju, određeno je da će utakmica u Seattlu 26. lipnja biti u znaku "LGBTQ+ Pridea" koji će organizirati tamošnje udruge i lokalne vlasti. Život se onda nekad stvarno zna poigrati i donijeti određenu dozu ironije.

Ironije koja se lako pretvori u farsu.

Kuglice su namjestile da će u toj utakmici igrati Egipat i Iran. S jedne strane, Egipat kao država u kojoj moralni zakon često ugnjetavaju prava spomenutih ljudi, a s druge strane Iran u kojoj se za istospolne odnose može dobiti smrtna kazna.

Obje države poručile su da su i jedna i druga duboko muslimanski nastrojene i da ne žele da im se nameće nešto što nema veze s vrijednostima njihovih naroda. Iranski nogometni savez poručio je da ne želi njihove simbole na stadionu, ali u međuvremenu je upao u ratna zbivanja s SAD-om pa je ovo ostalo u pozadini.

S druge strane, Fifa je odgovorila da je Svjetsko prvenstvo uključivo za sve i da su sve dugine i slične zastavice dopuštene prema pravilima ponašanja.

Činovnici poput sadašnjeg predsjednika krovne nogometne organizacije Giannia Infantina ističu da nogomet treba spajati ljude bez obzira na njihovu boju kože, vjersku ili spolnu orijentaciju, ali ako gledamo na nekoga ili na sebe isključivo kroz nešto od toga, onda ga degradiramo u puno manje od onoga što jesmo - ljudska bića.

Nogomet treba spajati ljude, ali odmah je jasno da će ovakve stvari polarizirati, potpuno suprotno od onoga što se govorancijama o takozvanoj inkluzivnosti želi postići. U nekoj drugoj prilici taj isti Infantino i slični njemu neće imati ništa protiv da se zabrani isticanje bilo čega što ima veze s LGBT-om, ako će mu to donijeti zaradu i političke poene.

Ne treba ići predaleko u prošlost za potvrdu toga. Prije četiri godine u Kataru je Fifa zabranila nošenje "One Love" trake oko ruke kao znak podrške istospolnim parovima. Igrači bi bili kažnjeni žutim kartonom jer vlasti u Kataru imaju isti stav o istospolnim pitanjima kao i Egipat i Iran.

Sada igrači spomenutih reprezentacija potencijalno mogu snositi posljedice u svojim državama, ako na bilo koji način sudjeluju u tome. Sve dok je Fifa zatvorena u vlastitom balonu i odsječena od stvarnosti.

Nogometom se neće riješiti politička pitanja jer prosječan pratitelj želi se opustiti od svakodnevnih briga i pogledati utakmicu bez držanja prodika. Ako želi nešto od toga, uvijek može prebaciti na informativni program.

Nogomet se gura tamo gdje mu nije mjesto, uvlači ga se u društvena i politička pitanja, u kampanje kojima se pokušavaju nametnuti određeni stavovi. Komercijalni interes bile su pauze za "osvježenje", politički je da se slave "različitosti", a sutra će biti nešto sasvim treće.

Fifa je nedosljedna jer želi sjediti na te dvije stolice, ali prije ili kasnije te će se stolice razmaknuti.