Keramičar koji je postao zaštitni znak pikada, a svemu je 'pomogla' - bolest

Već smo jučer napisali vijest o povratku Phila Taylora na veliku pikado scenu i s nestrpljenjem čekamo okršaje s nadolazećim velikim zvijezdama koje nisu ranije imale priliku odmjeriti snage s čovjekom koji je 16 puta osvajao titulu svjetskog prvaka.

Samim time odlučili smo se malo prisjetiti njegovog života i kako je sve krenulo, još tamo 80-ih godina prošlog stoljeća kada je, korak po korak, i uz financijsku pomoć tadašnjeg pikado velikana, počeo osvajati prve turnire, a zatim rastao i rastao do ovoga do čega je došao danas.

Početak

Zanimljivo je kako vam se nekada poslože stvari u životu, sve kockice sjednu na svoje mjesto upravo u trenutku kada to vrlo vjerojatno i ne očekujete.

Phil Taylor je kao mladić u srednjim 20-im živio u Burslemu kraj Stoke-on-Trenta sa suprugom Yvonne, radeći kao keramičar koji je zarađivao 52 funte tjedno. Već je tada bio dobar pikado igrač u lokalnim pubovima, a jednom prilikom zaradio je 500 funti kojom je uredio tuš kabinu u kupaonici.

U to područje tada se doselio Eric Bristow, peterostruki svjetski prvak koji je 1986. godine počeo imati problema s dartitisom stanje nervoze koje sprječava igrača da, prilikom bacanja, izbaci strelicu. U njegov pub Crafty Cockney redovito je počeo dolaziti upravo Taylor nakon što mu je supruga kupila novi set strelica za 25. rođendan jer joj je suprug rekao da može pobijediti Bristowa.

Kolegica pikadistica Maureen Flowers predložila je Bristowu da sponzoriraju nekog mladog igrača koji će zajedno s njim trenirati da se vrati u formu. Glad i želju za uspjehom, glad i želju da se izvuče iz tmurne svakodnevnice u kojoj je svaki mjesec morao izdvojiti 80 funti za otplatu kredita.

"Otac mi je radio u tvornici pločica i plaža mu je trajala do četvrtka. Mi smo petkom, subotom i nedjeljom išli skupljati bakar i prodavali ga. Moja majka i dalje misli da je 100 funti jako puno novca. Da joj kažem da sam potrošio deset tisuća funti na automobil, onesvijestila bi se", rekao je Taylor kada je govorio o svom djetinjstvu.

Bristow je odlučio posuditi Tayloru deset tisuća funti pod uvjetom da ostavi svoj aktualni posao keramičara i da mu jednog dana vrati sav novac. Redovito su zajedno trenirali i međusobno si pomagali, Taylor Bristowu da se vrati u formu, a Bristow Tayloru da sazrijeva kao igrač.

Svaki put kada bi se Taylor malo opustio, Bristow bi ga dovodio u red i rekao da mora nastaviti trenirati. Brojao mu je svaki cent koji mu je ostao dužan.

Finale protiv mentora

Bristow je morao promijeniti način bacanja i trebalo mu je malo vremena da "pohvata konce". Ipak, kvaliteta je bila neosporna pa se uspio vratiti na sami vrh uoči Svjetskog prvenstva 1990. godine.

Kao posljednji na to Svjetsko prvenstvo upao je Taylor koji je prvi turnir osvojio 1988. godine, a zatim je dogurao do polufinala Mastersa iduće godine. Iako je imao određenog uspjeha, gotovo nitko mu nije davao previše šansi.

Međutim, apsolutno je dominirao cijelim turnirom i u finalu ga je čekao, ni manje ni više, nego njegov mentor, Eric Bristow. Taylor je odradio sjajan meč, izgubio tek jedan set i osvojio svoj premijerni naslov svjetskog prvaka. Nije ni Bristow morao biti previše tužan, s obzirom na to da mu je Taylor sada konačno i otplatio sav posuđeni novac.

"Moja žena je uložila na mene 20 funti, moj tata je uložio 20 funti, moj punac isto 20 funti, a to je dvije i pol tisuće funti. Slomili smo lokalnu banku jer su svi u Burslemu stavili novac na mene. Sjećam se jedne starice koja me zaustavila na cesti, bila je u suzama jer je na mene stavila pet funti i dobila 750 funti."

Danas

Nakon toga Taylor je nastavio nizati uspjeh za uspjehom, čak 16 puta bio je svjetski prvak, osvojio je na desetke i desetke turnira te postao zaštitno lice pikada gotovo tri desetljeća.

Umirovio se od profesionalnog igranja 2018. godine, a posljednji put nastupio je na seniorskom Svjetskom prvenstvu prije dvije godine. Sada ćemo ga ponovno vidjeti na velikoj sceni.

Što bi bilo, kad bi bilo? Ne treba se previše zamarati takvim pitanjima, ali nekada je zanimljivo nakratko razmisliti o tome. Što bi bilo da Bristow nikada nije imao problema s dartitisom, što bi bilo da se Taylor nije doselio u njegovu blizinu i što bi bilo da ga Bristow nikada nije odlučio financijski poduprijeti?

"Preselili smo se u Burslem kad sam imao 26 godina. Crafty Cockney bio je udaljen milju. Ne znam zašto smo baš tada otišli tamo, ali drago mi je da jesmo jer smo gledali Erica i njegovu suprugu Maureen kako igraju pikado. Šest mjeseci kasnije supruga mi je kupila strelice za rođendan. Počeo sam igrati jednom tjedno, onda sam se priključio lokalnoj ligi, a 1988. godine sam bio u ekipi koja je predstavljala cijeli okrug. Tada me Eric počeo sponzorirati."

Možda se "The Power" nikada ne bi odlučio na veći iskorak i danas bi bio nama nepoznati umirovljeni keramičar iz Burslema, a jedini Phil Taylor kojeg bi znao potpisnik ovih redaka bio bi bubnjar Motörheada.