Lazio pod Gattusom mimo svih očekivanja, koliko dugo može nastaviti ovako dobro?

Tijekom igračke karijere Gennaro Gattuso izgradio je status jednog od prepoznatljivijih talijanskih nogometaša, a takva reputacija svakako mu je otvorila mnoga vrata i u trenerskom poslu. Njegovi dosadašnji rezultati nisu uvijek opravdavali takva očekivanja.

Talijan je tako dobio novi posao nakon velikog neuspjeha i neplasmana na Svjetsko prvenstvo s Italijom. Još se bolje pamti sezona u Hajduku koju je obilježila borba za naslov prvaka, ali ne zato što je Hajduk igrao toliko dobro, nego što je i ostatak konkurencije bodovno bio podjednako slab što je anomalija ako gledamo prethodnih 20 godina SHNL-a.

Već se kolega Danijel Trumbić dotaknuo Lazija u jučerašnjem tekstu i njegove situacije na relaciji vlasnik - navijači, tako da u tom slučaju nećemo previše duljiti.

Gattusa je u novom klubu dočekalo nezadovoljstvo i bojkot navijača, tako da svega oko deset posto pretplatnika i dalje ide na utakmice, a klub takvog statusa igra pred svega nekoliko tisuća navijača u gotovo pa otužnoj atmosferi na glomaznom Olimpicu.

Talijan je morao raditi u takvoj atmosferi, u klubu koji je proteklu sezonu završio tek na devetom mjestu s 54 boda, daleko od europskih pozicija, ali i čak 19 bodova manje od gradskog rivala Rome. Treću sezonu zaredom završili su bodovno iza Vučice. Ni finale kupa nije previše pomoglo, posebno jer ga je Lazio izgubio.

Loša kadrovska politika, rasprodaja ponajboljih igrača, promašaji u prijelaznim rokovima, sve to kumovalo je bojkotu kojem se ne nazire kraj.

Najvrjedniji eksponat proteklog ljeta bio je Mario Gila koji je za 30 milijuna eura otišao u Milan, branič je prodan za 30 milijuna eura, a prvi sljedeći bio je vratar Ivan Provedel koji je otišao u Inter za deset puta manji iznos. Alessio Romagnoli prodan je u Al-Sadd, dok je Gabriele Artistico otišao u Padovu za isti iznos od tri milijuna.

Josip Šutalo jedan je od dvojice koji je pristigao na posudbu s opcijom otkupa uz Davidea Frattesija. Boulaye Die iz Salernitane za kojeg su platili odštetu od 11 milijuna eura, ali isti je "produžio" na posudbu u Rennes s obavezom otkupa uz određene uvjete. Za tri milijuna eura došao je Andrea Pinamonti iz Sassoula. Kao slobodni su stigli Albert Gudmundsson, Alfonso Pedraza i Danilho Doekhi.

Je li Lazio stvarno toliko dobar?

Ako gledamo roster ove i prošle sezone, kada je završio tek deveti, teško je očekivati da može napasti najveći trofej u talijanskom nogometu i sigurno bi se zadovoljili biti među prva četiri kluba i izboriti Ligu prvaka iduće sezone.

Prvo, Lazio ne igra europske utakmice, ispao je iz kupa i može se potpuno fokusirati na prvenstvo, za razliku od svih ostalih konkurenata koji igraju Ligu prvaka ili Europsku ligu poput Milana.

Drugo, ako gledamo rezultate, do sada uglavnom nije imao preteškog protivnika. Slavio je u gostima kod Bologne i remizirao s Milanom kod kuće, dok se izdvaja trijumf kod Juventusa (0:3), ali i Stara dama je daleko od najboljih dana.

Tek mu 8. studenog Laziju slijedi utakmica s Napolijem u Napulju, zatim 13. prosinca igra gradski derbi s Romom, a tek početkom iduće godine odmjerit će snage s Interom u Rimu te s Comom u gostima.

Treće, Gattuso je možda lošiji taktičar, ali je definitivno jako dobar motivator, igračima može podignuti samopouzdanje, stvoriti koheziju i cijelu ekipu dovesti u jako dobru formu.

Sjetimo se samo sezone s Hajdukom u kojoj je imao 27 bodova nakon 11 odigranih kola, četiri više nego što recimo Splićani imaju sada pod Gonzalom Garcijom. Dakle, tada je osvajao 2.45 bodova po sezoni, ali i tu je bilo jasno da je overachiever i da je samo pitanje kada će to početi padati. U preostalih 25 utakmica osvojio je svega 36 bodova, odnosno 1.44 boda po susretu.

Četvrto, s obzirom na prošlu sezonu i sve što se dogodilo oko kluba, očekivao se sličan rezultat, oko sredine tablice. Pred momčadi nisu bila postavljena prevelika očekivanja ni pritisak rezultata pa ako sada i padne u poretku, vjerojatno će izjednačiti najavljeni učinak pred početak sezone.

Jer Lazio je katastrofalno krenuo u natjecateljsku sezonu, odmah je na domaćem terenu ispao iz kupa od drugoligaša Mantove, ali uslijedio je sjajan ulazak u prvenstvenu sezonu.

Peto, momčad ima odličnu završnicu, do sada je čak 14 igrača sudjelovalo barem kod jednog pogotka, a njih 12 se upisalo u strijelce. Teško je za očekivati da će tako nastaviti, posebno jer u napadu Lazio nema svjetsku klasu koja će sama riješiti sve kada ostatku ekipe ne ide.

Lazio ima treći najbolji napad s 22 postignuta pogotka, u prosjeku zabija 2.4 gola po susretu, iako mu je aktualni xG tek 1.72. Ako uzmemo na primjer Inter, on zabija 2.8 golova po susretu uz xG od 2.84, a trećeplasirana Roma 2.6 golova uz xG od 2.22.

S druge strane, Lazio je primio tek sedam golova, manje od svih ostalih klubova u Serie A i u tome nikako ne smijemo zanemariti učinak Josipa Šutala koji se očito puno bolje snalazi u Gattusovom sistemu gdje je kompaktnost ključna i održavanje kratkih udaljenosti između linija mu pomaže zaštititi sredinu i pripremiti se za tranziciju.

Lazio je spriječio nešto manje od tri gola nego se to statistički očekivalo (2.87), a vratar je skupio 3.4 obrane po susretu. Interov vratar ima 2.4 obrane po susretu, ali je i primio 2.4 gola više nego što se to očekivalo.

Koliko dugo još Lazio može ovako? Dobro pitanje na koje je teško dati konkretan odgovor, no ako ostane u borbi za vrh i u drugom dijelu sezone, to bi sigurno bilo iznenađenje. Pad u poretku puno je realniji.

Doći će nešto teži dio rasporeda, a napadačka realizacija teško može ostati na ovoj razini. Lazio može ostati u borbi za Ligu prvaka do samog kraja, ali čini se da ipak sada igra iznad svojih mogućnosti.