Obnova Poljuda je bacanje novca

Gdje god bili posljednjih tjedana, koji god medij otvorili, niste mogli ne primijetiti desetke članaka na temu stadiona u Zagrebu. S obzirom na važnost projekta, novac koji se treba uložiti, a zatim i nedavni pobjednički natječaj, nije ni čudno da je sve to uzelo maha.

Mjesecima unatrag pojavilo se i pitanje što s Poljudom. Međutim, ne trebamo ići dalje od primjera obnove maksimirskog stadiona da vidimo da je, umjesto toga, puno bolja solucija jednostavno spaliti taj novac umjesto baciti u tu rupu bez dna.

Maksimir i rupa bez dna

Rekonstrukcija stadiona na Maksimiru krenula je još krajem 1997. godine kada su prvo postavljena sjedala na istočnoj i južnoj tribini, a zatim je godinu kasnije srušena sjeverna tribina. Do krajnjeg roka bile su završene samo sjeverna i zapadna tribina, a račun je bio 360 milijuna kuna.

Tijekom godina mijenjala se vlast, mijenjali planovi oko održavanja, radova, financiranja. Grad je raspisao četiri natječaja za obnovu, a osim prvog iz 1997. godine, nijedan drugi nije realiziran. Među njima bio je i plan Milana Bandića za dovršetak Maksimira, gradnja zamjenskog stadiona na Kajzerici i atletskog stadiona na Sveticama.

Tako se i 2011. godine govorilo o investiciji vrijednoj 200 milijuna eura, grad je davao milijune kuna na obnovu stadiona, pojavio se i projekt "Plavog vulkana" koji je ostao samo projekt. Procijenjeno je da je na obnovu stadiona potrošeno više od 900 milijuna kuna, a taj stadion nikada nije dovršen i sadašnji je plan srušiti ga.

Poljud, isplativost

Prije otprilike šest mjeseci održana je prezentacija rezultata studije izvodljivosti kojoj je cilj bila usporedba opcija za gradnju novog ili obnovu postojećeg stadiona. Tvrtka UHY Savjetovanje odradila je tu studiju, predstavila tri opcije i kao najisplativiju istaknula gradnju novog stadiona na mjestu starog, uz koju se predviđa obnova i preuređenje stadiona na Parku mladeži. Dakle, identično kao u Zagrebu.

I dok je politika otvoreno pričala o rekonstrukciji stadiona, već je prije nekoliko mjeseci sve to odbacio profesor emeritus Ante Mihanović, stručnjak za konstrukcije i jedan od dvojice autora betonske konstrukcije Poljuda.

U više je navrata ove godine istaknuo da rekonstrukcija ne dolazi u obzir i da je moguće isključivo sanirati stadion prema standardima koji su vrijedili kada se stadion otvorio. O tome je govorio i na tematskoj sjednici Gradskog vijeća Splita i na javnom forumu koji je organizirao Medicinski fakultet u Splitu.

"Čak i da je stadion zlatom održavan, imao bi iste mehaničke probleme otpornosti i stabilnosti konstrukcije", istaknuo je i rekao da će predstaviti rezultate ispitivanja stanja i sigurnosti stadiona koji je njegova tvrtka napravila na zahtjev Hajduka.

"Građevina je po zakonu pouzdana ako se koristi po pravilima koja su vrijedila kada je izdana uporabna dozvola. Za javne građevine rok je trajanja 50 godina. Poljud je u okviru zakona siguran, ali što je sa stvarnošću", dodao je Mihanović čiji elaborat nije dobio potrebne potpise recenzenata.

"Pritisak dijela javnosti doveo je do toga da su kontaktirani recenzenti odbili sudjelovati i pisano iskazati svoje stručno mišljenje. Dio njih se izuzeo tijekom procesa recenziranja", objavio je Hajduk u svibnju.

Radna skupina

Tek sada dolazimo do stručne radne skupine Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koja je imala zadatak analizirati stanje konstrukcije stadiona na Poljudu. Rezultati bi se trebali predstaviti tijekom ovog tjedna. Međutim, ni tu se ne očekuju značajniji pomaci koji podrazumijevaju rekonstrukciju stadiona da postane pravi, moderni stadion prema očekivanjima navijača i prema današnjim standardima, kako je govorio premijer Andrej Plenković.

Što kažu oni kojih se to najviše tiče?

Hajduk je nedavno proveo anketu među pretplatnicima i 80 posto njih izjasnilo se da klubu treba novi stadion.

I onda za 10-15-20 godina javit će se ponovno slični problemi koji se javljaju sada, ponovno će se otvoriti ista pitanja i ponovno ćemo biti na istom mjestu na kojem smo sada.

Da je barem malo pogledati u budućnost, kao što su idejni začetnici Poljuda radili krajem 70-ih godina prošlog stoljeća? A ne samo do kraja mandata pa kasnije što bude jer tada neće više biti moj problem.

Sanacija, obnova

Potrebno je napraviti razliku između obnove i sanacije. Sanacija je nužna kako bi građevina bila sigurna za daljnje korištenje, a sigurno će se koristiti u nekoliko narednih godina. Taj dio nikako ne ulazi u pitanje.

Obnova je zapravo ključan problem. Napraviti moderan stadion koji odgovara današnjim zahtjevima, praktički je nemoguća misija. Prvenstveno ako gledamo komercijalan sadržaj jer Poljud ima 456 VIP mjesta najniže razine i ta se brojka ne može promijeniti. Novi stadion potencijalno bi donio nešto više od tri tisuće takvih sjedala, a samim time i veću financijsku korist.

Obnova stadiona podrazumijeva i natkrivanje svih tribina te približavanje tribina terenu što uključuje micanje atletske staze koja se danas praktički i ne koristi. Sve ovo ne računajući postojeće probleme koji se tiču krova, leksan ploča, statike i svega ostalog što se pisalo u medijima posljednjih mjeseci.

Kulturno dobro

Puno toga napisanog može se baciti u vjetar samo zbog jedne činjenice, a to je da je Poljud zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske i samim time pod zaštitom je zakona od 2015. godine. I samo skidanje zaštite procedura je koja traje duže od dobivanja te iste oznake. Status se može ukinuti samo ako je kulturno dobro izgubilo svojstva zbog kojih je zaštićeno.

Za sve to treba tražiti mišljenje stručnih povjerenstava, Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, Ministarstva kulture i nadležnih konzervatora. Dotrajala građevina može biti raspadajuća hrpa čelika i betona, u što se Poljud sve više pretvara, ali loše održavanje i skupa sanacija ne znače prestanak zaštite.

Status zaštićenog kulturnog dobra može se maknuti, ništa nije vječno, zakoni se mogu mijenjati, no za to bi stručna tijela morala dati suglasnost i potvrditi da je Poljud izgubio svojstva zbog kojih je zaštićen. Proglasi, potencijalni referendumi i želje navijača mogu pojačati pritisak, no posljednju riječ daju institucije ove države.

Koliko god je Hajduku u ovom trenutku potreban novi stadion, preciznije je predvidjeti da će se ići u pokušaj rekonstrukcije i modernizacije postojećeg stadiona, kao što je bilo po pitanju Maksimira u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća.

Svi znamo kako su ti projekti završili.