Od Luce Tonija do Dade Prše: Nikoga ne treba prerano otpisivati

Danas se već od rane tinejdžerske dobi gledaju mladi nogometaši i njihov potencijal za velike stvari u budućnosti. Toliko rano da se neke igrače već s 19-20 godina otpiše i da ništa od njih neće biti.

Međutim, ima i onih koji nisu rano bili na radarima velikih klubova pa su u malo kasnijim godinama (za nogometaše) proigrali, dogurali daleko i ostvarili zapažene karijere. Takvi su dokaz da nikada nije prekasno.

Luca Toni

Svoju seniorsku karijeru počeo je još 1994. godine u Modeni, godinama se vukao po nižim rangovima talijanskog nogometa, prije nego je igrao Serie A za Vicenzu i Bresciju. Njegov prodor na nogometnu scenu dogodio se s Palermom s kojim je u sezoni 2003./04. izborio Serie A, a Toni je bio najbolji strijelac Serie B s čak 30 pogodaka.

Deset godina profesionalnog nogometa trebalo je Luci Toniju za velike stvari. Iduće sezone je s 20 golova predvodio Palermo do Europe, nakon čega je odradio dvije odlične sezone u Fiorentini, prije transfera u Bayern. Igrao je, između ostalih, za Romu, Genou i Juventus prije nego je u Veroni završio karijeru.

S Italijom je osvojio naslov svjetskog prvaka te bio uvršten u najbolji postavu natjecanja. Peti je najbolji talijanski strijelac u povijesti s 322 pogotka.

Fabio Grosso

Njegov sunarodnjak Fabio Gross isto je osvojio Svjetsko prvenstvo 2006. godine, štoviše, zabio je pogodak u pobjedi nad Njemačkom u polufinalu. Međutim, njegova bogata karijera na početku se nije činila da bi mogla biti takva.

Igrao je za Renato Curi svojih prvih pet sezona, u četiri u petoj ligi, a jednu u Serie D. Zatim je tri sezone odradio u Chietiju u Serije C2 prije nego je 2001., s gotovo 24 godine, potpisao prvi profesionalni ugovor, za Perugiju.

Od Perugije su ga dobre igre dovele do Palerma, a zatim do milanskog Intera, Lyona i Juventusa. Za talijansku reprezentaciju ovaj lijevi bek ukupno je odigrao 48 utakmica.

Ruud van Nistelrooy

Sjajni Nizozemac karijeru je počeo u dresu Den Boscha gdje je prešao iz veznog reda u napad. Četiri je sezone igrao drugi rang nizozemskog nogometa prije nego je pažnju skrenuo prema Heerenveenu koji ga je platio 360 tisuća eura. U 31 utakmici zabio je 12 golova i preselio u PSV, a ostalo je povijest.

Kroz bogatu karijeru najveći je trag ostavio u dresovima PSV-a, Manchester Uniteda i Real Madrida, prije nego je posljednje dvije sezone karijere proveo u HSV-u odnosno Malagi.

U dresu Manchester Uniteda postigao je 150 golova u 219 utakmica i dva puta zaradio nagradu "Sir Matt Busby" koju dodjeljuju navijači za najboljeg igrača sezone. Za Nizozemsku je nastupio na tri velika natjecanja i u 70 utakmica postigao 35 pogodaka.

Miroslav Klose

Miroslav Klose je na početku svoje karijere igrao u petom rangu njemačkog nogometa za Homburg i paralelno radio na gradilištima. Dvije sezone proveo je u drugoj momčadi Kaiserslauterna, a prvi proboj na veliku scenu dočekao je s 22 godine kada je dogurao do prve ekipe iste momčadi.

Nakon Kaiserslauterna nosio je dres Werdera, Bayerna i Lazija, dok je s Njemačkom osvojio naslov svjetskog prvaka 2014. i dvije brončane medalje. Sa 71 pogotkom najbolji je strijelac u povijesti njemačke reprezentacije, a do netom završenog Svjetskog prvenstva bio je i najbolji strijelac istog.

Didier Drogba

Didier Drogba igrao je za poluprofesionalni Levallois, u mladim kategorijama zabijao dosta golova i dogurao do prve ekipe. Međutim, nije uspio izboriti stalno mjesto u ekipi.

Potpisao je za Le Mans, ali se dosta mučio s ozljedama, formom i praćenjem treninga, a prema riječima njegovog tadašnjeg trenera Marca Westerloppea, trebale su mu četiri godine da uspije pratiti ritam treninga svaki dan i utakmica svaki vikend.

2001. potpisao ga je Guingamp u Ligue 1 gdje se istaknuo tek u drugoj sezoni sa 17 golova u 34 utakmice. Tako je s 25 godina stigao u Marseille, nakon jedne sezone otišao u Chelsea gdje je ostavio najdublji trag. Sa 65 golova najbolji je strijelac Obale Bjelokosti u povijesti.

Rickie Lambert

Igrao je za mlade kategorije Liverpoola koji ga je otpisao pa je svoju sreću potražio u Blackpoolu prije nego je igrao za mnoge niželigaše. Bio je odličan u dresu Bristol Roversa pa ga je kupio Southampton za milijun funti još 2009. godine, iako je i tada igrao treći rang (League One)

Postao je najbolji strijelac u promociji u Championship, a onda je bio važan kotačić u plasmanu u Premier ligu gdje je prvi nastup upisao s 30 godina. Godinu kasnije stigao je i poziv za englesku reprezentaciju čiji je bio član na Svjetskom prvenstvu 2014. godine.

Nakon svega zaradio je i ugovor u Liverpoolu gdje je proveo jednu sezonu, dok je karijeru zaključio u Cardiff Cityju.

Jamie Vardy

Tipičan primjer pravog late bloomera, Jamie Vardy dugo je igrao amaterski ili poluprofesionalni nogomet, a prvi profesionalni ugovor potpisao je s 23 godine za Halifax Town, zatim za Fleetwood Town prije nego je stigao u Leicester.

U Premier ligi prvi je put zaigrao s 27 godina, a u klubu je proveo nevjerojatnih 13 godina. S klubom je izborio Premier ligu, osvojio naslov u Premier ligi, osvojio FA kup i Community Shield, ispao u niži rang, ponovno osvojio Championship i zatim odmah ispao iz Premier lige.

U osvajanju Premier lige zabijao je u 11 uzastopnih utakmica čime je srušio rekord Ruuda van Nistelrooyja te bio proglašen za najboljeg igrača sezone. Za Englesku je nastupao na Euru 2016. i na Svjetskom prvenstvu 2018. godine.

Ole Gunnar Solskjaer

Ovaj sjajni Norvežanin karijeru je započeo u dresu Clausenengena s kojim je pet sezona igrao treći rang tamošnjeg nogometa. U 115 utakmica postigao je 109 golova, s klubom je izborio drugu ligu prije nego ga je doveo Molde 1995. godine, kada je Solskjaer imao 21 godinu.

Nakon samo sezone u Moldeu gdje je punio protivničke mreže, potpisao je za Manchester United za koji je u 11 sezona upisao 366 utakmica te upisao 126 golova i 58 asistencija te osvojio sve što se moglo osvojiti.

U dresu Norveške odigrao je 67 utakmica te postigao 23 pogotka.

Ian Wright

Jedan od najboljih engleskih napadača 90-ih godina prošlog stoljeća bio je Ian Wright, ali početak njegove karijere bio je vrlo daleko od idealnog. Nije prošao probe u Southend Unitedu i Brightonu pa se odlučio na korak niže, na amaterski nogomet. Proveo je 32 dana u zatvoru jer nije platio kazne za vožnju bez osiguranja.

Od tinejdžerskih dana pa sve do 21. godine, Wright je igrao za amaterski Ten-em-Bee, a nakon toga je u dresu Greenwich Borougha igrao poluprofesionalno i zarađivao 30 funti tjedno.

Skaut Crystal Palacea uočio je njegov potencijal, prošao je probu i impresionirao trenera Stevea Coppella te potpisao prvi profesionalni ugovor malo prije 22. rođendana.

Najveći trag ostavio je u dresu Arsenala za koji je u 288 utakmica postigao 185 pogodaka, dok je za Englesku odigrao 33 utakmice te postigao pet golova.

Dado Pršo

Lista ne bi bila potpuna bez Dade Prše, jednog od omiljenijih nogometaša hrvatske reprezentacija. Uglavnom nam je svima poznata njegova priča. Karijeru je započeo u Pazinki prije odlaska u Francusku gdje je s 21 godinom igrao poluprofesionalan nogomet i radio kao automehaničar.

Trener Monaca Jean Tigana uočio ga je i doveo u momčad 1996. godine, a nakon posudbe u Ajaccio, u narednim godinama probio se u prvu postavu momčadi iz Kneževine i postao važna karika u osvajanju Ligue 1 2000. godine te plasmana u finale Lige prvaka 2004. godine.

Odradio je tri sezone u Rangersima s kojima je osvojio dvostruku krunu 2005. godine, dok je u dresu Hrvatske igrao na Europskom prvenstvu 2004. i Svjetskom prvenstvu 2006. godine. U 32 utakmice postigao je devet pogodaka.