Oni su čekali i dočekali: Thun ponovio Kaiserslautern, Levski prekinuo dominaciju Ludogoreca

Thun ponovio Kaiserslautern

Iako se ne radi o istim nacionalnim ligama, slučaj Thuna uvelike je podsjetio na Kaiserslautern koji je u sezoni 1996./97. osvojio 2. Bundesligu, dok je odmah sezonu nakon osvojio i Bundesligu.

Za razliku od Kaiserslauterna, koji je prije te titule već imao uspjeha i u prvenstvu i u kupu, Thun nikada kroz povijest nije osvojio nijedan značaj trofej. Dva je puta gubio u finalima švicarskog kupa (1955., 2019.) i jednom je završio na drugom mjestu u prvenstvu, u sezoni 2004./05.

Prošle sezone uvjerljivo je osvojio drugu švicarsku ligu sa 72 boda, 11 više od drugoplasiranog Aaraua, ali nitko od drugoligaša ne očekuje baš velike stvari u premijernoj sezoni u najvišem rangu. Međutim, Thun je nadmašio sve prognoze i ostavio daleko iza sebe Basel i Young Boys, glavne favorite za naslov.

Ne samo da ih je ostavio iza sebe nego je to napravio na izuzetno dominantan način. Posljednju pobjedu u prvenstvu upisao je još 18. travnja protiv Basela (3:1), da bi u pet utakmica doigravanja za prvaka upisao čak četiri poraza i samo jedan remi, i to u zadnjem kolu protiv St. Gallena (1:1). U tom periodu izgubio je od Young Boysa s nevjerojatnih 8:3. Na kraju je sezonu zaključio sa 75 bodova, pet više od St. Gallena.

Momčad je s klupe vodio Mauro Lustrinelli. 50-godišnjak je veći dio karijere proveo u Bellinzonu, igrao je za Thun dvije sezone, ali i jednu u Sparti Prag. Još od početka 2012. godine je u Thunu, obnašajući razne uloge. Bio je pomoćnik trenerima, vršitelj dužnosti prvog trenera, a radio je i u tamošnjoj akademiji kao trener mlađih uzrasta.

Bio je izbornik švicarske U-16 i U-21 reprezentacije, a poziciju prvog trenera preuzeo je na početku sezone 2022./23. Nakon izborenog prvog ranga, sada je pokorio cijelu Švicarsku, a sa svojim klubom iduće će sezone igrati europske utakmice.

Thun je jedina momčad u prvenstvu koja je imala jednoznamenkast broj stranaca u rosteru, njih sedam. Klub osnovan 1898. godine osvojio je povijesni naslov.

LASK do dvostruke krune

U austrijskoj Bundesligi financijski najbolje stoji Salzburg, ali spomenuti klub, od odlaska sportskog direktora Christopha Freunda, ne može do titule. Freund je radio u klubu od 2015. do 2023. godine, a klub je u svakoj od tih sezona postao prvak i osvojio šest austrijskih kupova. Međutim, nakon toga momčadi baš ne ide u tom pogledu.

Dvije sezone zaredom završio je na drugom mjestu s dva boda iza Sturma, a ove sezone završio je još lošije, na trećem mjestu s osam bodova iza novog prvaka. LASK Linz klub je bogate tradicije, ali klub koji u rijetkim prilikama osvaja trofeje.

Svoju najuspješniju sezonu LASK je imao 1964./65. kada je osvojio dvostruku krunu. Prvenstvo je uzeo s bodom prednosti ispred bečkog Rapida i Austrije Beč, dok je kup osvojio protiv Wiener Neustädtera u finalu. Nakon toga klub je prolazio kroz mnoga turbulentna razdoblja, ispadao i vraćao se u najviši rang, ali do novog velikog trofeja nije dolazio.

Jednom je, nakon dvostruke krune, završio drugi u prvenstvu, a čak četiri puta izgubio u finalu kupa. Međutim, ove sezone sve se poklopilo na najbolji mogući način. U doigravanje za prvaka krenuo je s trećeg mjesta, s bodom manje od Sturma i Salzburga, upisao poraz od Rapida, ali nakon toga u osam utakmica pobijedio šest puta i dva puta remizirao.

Zadnje tri utakmice sezone, kada se sve lomilo, odradio je na vrlo visokoj razini, svladao Rapid 3:1, bio bolji od Salzburga 2:1 i na koncu glatko odradio gostovanje kod Austrije Beč (0:3). Uoči spomenute tri utakmice LASK je odigrao zahtjevno finale kupa gdje je nakon produžetaka svladao Altach s 4:2.

Dakle, kad LASK osvaja trofeje, osvaja dvostruke krune.

Momčad je s klupe vodio iskusni Dietmar Kühbauer koji cijelu karijeru radi kao trener u austrijskoj Bundesligi, a najduže je bio na klupama Admire Wacker i bečkog Rapida. Ono što je zanimljivo, u sezonu je krenuo kao trener Wolfsbergera i s njim je svladao LASK u osmom kolu. Tada je na klupi LASK-a bio v.d. trenera Maximilian Ritscher koji je vodio momčad nakon otkaza treneru Joau Sacramentu.

Njega je zamijenio upravo Kühbauer. LASK je u prvih osam kola upisao dvije pobjede i čak šest poraza, ali od dolaska novog trenera jako je podignuo formu i osvajao u prosjeku 2.33 boda.

U osvajanju naslova prvaka sudjelovao je i Lukas Kačavenda koji je upisao 13 nastupa u Bundesligi, uz jednu asistenciju, te pet nastupa u austrijskom kupu gdje je upisao pogodak i asistenciju. U LASK je stigao na posudbu, klub ima pravo otkupa ugovora i tek trebamo vidjeti hoće li to aktivirati.

Stala je dominacija Ludogoreca

CSKA Sofija i Levski Sofija su do sezone 2008./09. bila dva nadaleko najuspješnija bugarska kluba koji su osvajali većinu naslova prvaka. Između sebe podijelili su ih čak 57, ali već 17 godina ni jedni ni drugi nisu uspjeli otići do kraja.

Nakon naslova Litex Loveća u dvije vezane sezone, na scenu je stupio Ludogorec i postao neprikosnoven u domaćem prvenstvu. Osvojio je idućih 14 naslova prvaka i sve ostale ostavio "u prašini". Dugo je trajao period dominacije, ali i njemu je jednom morao doći kraj.

Levski je tijekom aktualne sezone bio najkonstantniji, sa 71 pogotkom imao je najbolji napad, a s 25 primljenih i najbolju obranu cijele lige. Titulu je osvojio s 14 bodova prednosti ispred CSKA 1948 Sofije, a naslov je proslavio pobjedom protiv, ni manje ni više, nego svog najvećeg rivala. Svladao je CSKA Sofiju 2:0.

Djelić zasluga za naslov imaju i dva hrvatska nogometaša. Stipe Vulikić stigao je na polusezoni iz Sampdorije, ali se teško ozlijedio nakon pet odigranih utakmica, od čega je četiri krenuo u prvoj postavi. Titulu će proslaviti i Marko Dugandžić koji je upisao isto pet nastupa uz jedan postignut pogodak.

Momčad je s klupe vodio 44-godišnji Španjolac Julio Velazquez koji je ranije kroz karijeru skupio podosta iskustva raznih liga. Vodio je Udinese, Alaves, Real Murciju i Betis, drugu momčad Villarreala, dok je radio i u Portugalu i Nizozemskoj. Na klupu Levskog stigao je početkom 2025. godine i u prosjeku osvaja ravno 2.00 boda po utakmici.

Od treće lige do naslova prvaka

Györ je klub bogate povijesti, ali isto tako klub koji je prošao kroz jako težak period. 2015. godine je ispao u treći rang zbog financijskih poteškoća, dvije godine kasnije izborio drugu ligu, a 2024. godine vratio se u najviši rang mađarskog nogometa.

Posljednjih sedam sezona dominantan je bio Ferencvaroš koji je osvojio svih sedam naslova prvaka. Bio je blizu i ove godine, a odluka je pala doslovno u posljednjem kolu sezone.

Györ je uoči posljednjeg kola imao bod prednosti na vrhu ljestvice i igrao u gostima kod Kisvarde. S druge strane, Ferencvaroš je ugostio ZTE i nadao se posrtaju konkurenta. To se nije dogodilo. Nadir Benbouali zabio je prvi i jedini pogodak na susretu za veliko slavlje Györa, a Ferencvarošu tako nije pomogla ni 3:0 pobjeda.

Györu je to bio peti naslov prvaka Mađarske, a prvi od 2013. godine. Veliki doprinos tituli imao je Daniel Štefulj koji je u 32 prvenstvena nastupa postigao tri pogotka i upisao deset asistencija. U samo tri utakmice nije odigrao svih 90 minuta.

Momčad je vodio 46-godišnji Balazs Borbely kojem je to bio prvi angažman u nekom prvoligaškom klubu. Radio je kao trener drugih momčadi Dunajske Strede i Ferencvaroša, a u donedavnom prvaku bio je i trener U-17 i U-19 momčadi. Na klupu Györa stigao je u travnju 2024. godine.

Prvi naslov prvaka od 1991. godine

Kao i povijest mnogih rumunjskih klubova, povijest Universitatee Craiove jako je komplicirana. U jednom trenutku klub se ugasio, reaktivirao se 2013. godine, u drugom su paralelno postojali Universitatea Craiova i Universitatea 1948 Craiova, ali ovaj drugi klub se ugasio pa postoji samo prvospomenuti.

Da ne kompliciramo, nakon što je prethodne dvije sezone titula prvaka otišla u ruke FCSB-a, vrlo rano bilo je jasno da se to neće ponoviti. Spomenuti klub nije ni izborio razigravanje za naslov prvaka nego je u Ligi za ostanak završio drugi.

Naslov prvaka odlučen je u posljednjem kolu sezone kada su u izravnom dvoboju za titulu igrali Universitatea Craiova i Universitatea Cluj. Craiova je imala bod prednosti, bio joj je dovoljan i remi, no na kraju je upisala uvjerljivu 5:0 pobjedu. To joj je prvi naslov prvaka još od 1991. godine, a peti u klupskoj povijesti.

U dresu Craiove je Juraj Badelj koji je tijekom ove sezone upisao deset nastupa te postigao jedan pogodak. Trener momčadi je 45-godišnji Portugalac Felipe Coelho koji je momčad preuzeo u studenom prošle godine i u 31 utakmici u prosjeku osvajao 2.13 bodova.

40 godina čekanja

Nakon 40 godina čekanja, Aarhus je osvojio naslov prvaka Danske, ukupno šesti u klupskoj povijesti. Jedan od najstarijih danskih klubova završio je sa sedam bodova prednosti ispred prvog pratitelja Midtjyllanda i čak 17 bodova ispred Nordsjaellanda.

U doigravanju za naslov prvaka svi su prosipali bodove. U sedam utakmica Aarhus je upisao čak pet remija, jednu pobjedu i jedan poraz, Midtjylland je bio jako blizu, ali i on je krenuo posrtati. U posljednja četiri kola osvojio je samo četiri boda, Aarhus je u tom periodu upisao tri pobjede i remi.

Ovo će biti treći različiti prvak Danske u posljednje tri sezone. Kopenhagen je kao branitelj naslova ostao jako daleko, nije izborio ni mjesto među prvih šest u doigravanju za naslov prvaka.

Na klupi Aarhusa je 42-godišnji Jakob Poulsen koji je ranije sezonu i pol samostalno vodio Viborg, a klupu Aarhusa preuzeo je uoči početka ove sezone. U 38 utakmica osvajao je 2.03 boda u prosjeku.

Kako će se snaći kada budu morali igrati na dva fronta, preostaje nam saznati u sezoni koja tek treba doći.