TOP 10 Europljana koji su otišli ili se vratili u klubove Južne Amerike

Novi angažman nakon odlaska iz Hajduka pronašao je Filip Krovinović koji je postao novi igrač Gremija. Zaista rijetko se događa da igrači iz Europe odlaze put Južne Amerike, a mi smo izdvojili deset nogometaša koji su to napravili. Neki u smiraj karijere, neki na vrhuncu.

Napomena: Radi se o igračima koji su nastupali za europske reprezentacije.

Clarence Seedorf

Jedan od najtrofejnijih igrača na ovoj listi svakako je Clarence Seedorf koji je u dresovima Ajaxa, Real Madrida i Milana osvojio sve što se moglo osvojiti, a za Nizozemsku je igrao punih 14 godina tijekom kojih je upisao 87 nastupa.

Ipak, u smiraj karijere Seedorf je napustio europski nogomet i zaputio se prema Južnoj Americi, točnije Brazilu. Potpisao je dvogodišnji ugovor s Botafogom i vrlo brzo, sa svojih 36 godina, donio momčadi dodatnu kvalitetu.

U 81 utakmici postigao je 24 pogotka, s klubom osvojio Campeonato Cariocu i pomogao mu da se plasira na Copu Libertadores.

Dejan Petković

Kada govorimo o europskim igračima koji su obilježili južnoamerički nogomet, onda je na tom popisu definitivno Dejan Petković. Srpski nogometaš većinu karijere proveo je u Brazilu čiji je kasnije postao i državljanin. Ostao je upamćen kao sjajan izvođač slobodnih udaraca i kornera.

"Rambo" je u Brazil stigao još 1997. godine kada je potpisao za Vitoriju, kasnije je igrao za Flamengo, Vasco Da Gamu, Goias, Santos, Atletico Mineiro, i Fluminense.

Najveći uspjeh ostvario je s Flamengom 2009. godine kada je osvojio naslov brazilskog prvaka. Dva je puta bio u momčadi godine brazilske Serie A i do danas je ostao kao jedan od najboljih europskih igrača koji je koračao južnoameričkim travnjacima.

David Trezeguet

Iako je rođen u Francuskoj i reprezentativne uspjehe ostvario s francuskom reprezentacijom, David Trezeguet odrastao je u Argentini gdje je dobivao prve seniorske minute još kao 16-godišnjak. Međutim, ubrzo se zaputio prema europskim klubovima.

Najveći trag ostavio je u Monacu, gdje je igrao pet godina, te u Juventusu čiji je član bio čitavo desetljeće. Nakon sezone u španjolskom Herculesu te avanture u Baniyasu iz Abu Dhabija, poslije 18 godina europskog nogometa, stigao je u Argentinu.

Potpisao je za River Plate koji je tada ispao u drugi rang argentinskog nogometa. U 19 utakmica postigao je 13 golova i pomogao momčadi vratiti se u prvu ligu. Nakon toga još je sezonu proveo u Newell's Old Boysima kada su ga usporile ozljede, no profesionalizam je ostao na visokoj razini.

Mauro Camoranesi

Kao što je slučaj s Trezeguetom, Mauro Camoranesi je svoju karijeru započeo u rodnoj Argentini, a prvu seniorsku sezonu odradio je u Aldosiviju. U europski nogomet stigao je na prijelazu u 21. stoljeće kada je potpisao za Veronu, a tri godine kasnije debitirao je za reprezentaciju Italije.

Najveći staž imao je u Juventusu, čak osam godina, prije nego je sezonu proveo u redovima Stuttgarta, ali je s klubom sporazumno raskinuo ugovor nakon samo nekoliko mjeseci i sedam nastupa.

Karijeru je završio, tamo gdje je i započeo, u rodnoj Argentini. Posljednje dvije sezone odradio je u dresovima Lanusa odnosno Racinga, ali taj period obilježile su kontroverze i incidenti poput udaranja protivničkog igrača u glavu, dok je ležao na travnjaku.

Dimitri Payet

Tijekom cijele nogometne karijere Dimitri Payet pokazivao je nevjerojatnu razinu talenta što se najviše moglo vidjeti u periodu igranja za Marseille i West Ham, a zatim i povratkom na Velodrome u svom drugom mandatu.

Francuski reprezentativac je s vremenom počeo polako opadati u formi, a nakon što je gotovo cijelu karijeru proveo u Francuskoj, odlučio se na novi veliki izazov daleko od kuće.

Naime, Payet je u kolovozu 2023. godine potpisao dvogodišnji ugovor za Vasco da Gamu koja se tada jako mučila s rezultatskom formom. Pomogao je klubu da izbori ostanak u Serie A i vrlo brzo postao lider. Nakon dvije sezone napustio je klub, a ubrzo i označio kraj karijere.

Memphis Depay

Prvi od aktivnih igrača na ovoj listi je Memphis Depay koji se odlučio još 2024. godine napustiti europski nogomet i potpisati za Corinthians. Najbolji strijelac u povijesti nizozemske reprezentacije iznenadio je mnoge odabirom kluba, ali ovaj južnoamerički izazov došao mu je kao naručen.

Depay je stigao kao 30-godišnjak iz Barcelone. U prvoj sezoni klubu je pomogao izboriti ostanak, dok su već u drugoj krenuli stizati rezultati. Corinthians je osvojio brazilski kup i Paulistu, a godinu kasnije i nacionalni superkup.

Osvajao je trofeje s PSV-om, Manchester Unitedom i Barcelonom, sigurno bi imao jako dobar angažman i u Europi pa tek trebamo vidjeti gdje će. Ugovor mu istječe posljednjim danom srpnja, a do sada je imao gotovo pet milijuna razloga za ostanak u Brazilu.

Martin Braithwaite

Sada već bivši danski reprezentativac, Martin Braithwaite je karijeru započeo u Esbjergu, a kasnije promijenio nekoliko klubova, uključujući Barcelonu za koju je u dvije godine odigrao 44 utakmice i pri tome ima jedan osvojeni Kup kralja.

Nakon Barcelone je dvije godine bio član Espanyola prije nego je 2024., kao 33-godišnjak, odlučio otići put Brazila gdje je potpisao za Gremio gdje će sada dijeliti svlačionicu s Filipom Krovinovićem.

Braithwaite se vrlo brzo prilagodio na tamošnji nogomet i postao jedan od miljenika navijača. U 77 odigranih utakmica upisao je 27 pogodaka i sedam asistencija.

Iker Muniain

Apsolutna ikona Athletic Bilbaa, Iker Muniain je nakon 15 godina igranja na San Mamesu i 560 službenih utakmica za baskijski klub odlučio ne samo promijeniti stadion, nego i kontinent.

S 31 godinom potpisao je za San Lorenzo u Argentini. Odigrao je 25 utakmica, postigao četiri pogotka i nakon samo jedne sezone odlučio reći do viđenja. Ubrzo nakon toga zaključio je igračku karijeru i sada je trener Deria u petom rangu španjolskog nogometa.

Juanfran Torres

Iza Juanfrana bogata je igračka karijera koju je prvenstveno obilježio period u Atletico Madridu za koji je nastupao osam godina te u 355 utakmica upisao šest pogodaka i 42 asistencije.

Osvojio je Primeru, dva puta Europsku ligu, dva puta Uefin superkup te jednom španjolski superkup, ali prije ili kasnije svemu lijepom dođe kraj.

S 34 godine stigao je u redove Sao Paola za koji je odigrao 56 utakmica te bio odličan mentor mladim nogometašima na počecima karijera.

Daniele De Rossi

Najkraći staž u nekom južnoameričkom klubu od svih na listi, ali definitivno jedan od najzvučnijih potpisa, svakako pripada Danieleu De Rossiju. Legenda Rome je nakon 18 sezona u dresu Vučice napustila klub i odlučila karijeru nastaviti negdje drugo.

Dolazak u Boca Juniors donio je puno medijske pompe, De Rossi je zabio odmah u debiju, no nije se dugo zadržao. Odigrao je tek sedam utakmica, od toga pet u prvenstvu koje je Boca osvojila te godine.

Nakon samo šest mjeseci u Buenos Airesu najavio je umirovljenje od aktivnog igranja zbog obitelji.