West Ham - Millwall: Više od nogometa ili samo izlika za nerede?

Iza nas je uzbudljiva sezona u Premier ligi i Championshipu, ali u idućoj sezoni još malo više pažnje dobit će drugi rang engleskog nogometa koji će biti "poprište" velikog londonskog derbija. Derbija koji se ne igra toliko često, ali koji redovito plijeni pažnju. Uglavnom svojim nenogometnim stvarima.

I dok se West Ham borio za ostanak u Premier ligi, Millwall se borio za ulazak u Premier ligu. Na kraju su Čekićari ispali u niži rang po prvi put nakon 14 godina, dok je Millwall izgubio u polufinalu doigravanja od Jakirovićevog Hull Cityja. U prijevodu, za nekoliko mjeseci gledat ćemo barem dvije utakmice ova dva kluba čija povijest seže još u pretprošlo stoljeće.

Povijest sukoba

Tvornica J.T. Morton osnovana je u Aberdeenu 1849. godine. Cilj je bila opskrba brodova konzerviranom hranom. Širenjem tvrtke stigli su do Londona gdje su prvu prerađivačku tvornicu otvorili u doku Millwall u East Endu. Radnici su 1885. godine osnovali nogometni klub Millwall Athletic.

Deset godina kasnije tvrtka Thames Ironworks and Shipbuilding bila je posljednja londonska brodograditeljska tvrtka. Kako bi podignula moral radnicima, osnovala je nogometni klub Thames Ironworks. Klubovi su bili udaljeni 4,8 kilometara. Osim za prestiž, radnici i navijači borili su se sa suparničkom tvrtkom oko istih poslova i istih ugovora. Rivalstvo je u doslovnom smislu bilo na život i smrt.

Klub je "živio" pet godina, raspušten je zbog sporova oko načina vođenja kluba pa je osnovan West Ham. Prvi službeni susret odigrali su 9. prosinca 1899. godine u petom kolu FA kupa, pobijedio je Millwall 2:1.

S obzirom na to da je u to vrijeme posao bio na prvom, a nogomet na drugom mjestu, sport je postao način izražavanja lokalnog ponosa. Utakmice su bile više od utakmica, navijači jednih i drugih uglavnom su bili lučki radnici koji su htjeli biti bolji od konkurentske tvrtke koja im je "uzimala" posao. Do početka Prvog svjetskog rata ove dvije momčadi odigrale su čak 60 međusobnih utakmica.

Novo poglavlje stiglo je 1926. godine uslijed velikog štrajka lučkih radnika zbog sve težeg i težeg gospodarstva. Većina radnika u štrajku bili su navijači West Hama koji su bili izrazito bijesni na radnike koji su podržavali Millwall jer im se nisu priključili u borbi za bolje uvjete. Nedostatak podrške u ključnim životnim pitanjima donio je "mržnju" na sasvim novu razinu.

Povijest nasilja

Svakom tko imalo prati prilike u engleskom nogometu ne treba posebno objašnjavati da je rivalstvo duboko ukorijenjeno u britanski huliganizam, posebno frakcije Inner City Firma s jedne i Millwall Bushwackersa s druge strane. Nasilje je do svojih visina došlo tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kada su obje strane izgubile po jednog navijača u neredima. Posljednji put neredi su izbili 2009. godine ispred Upton Parka, 20 navijača je ozlijeđeno, a navijač Millwalla izboden je nožem uoči utakmice Lige kupa.

Na sreću ili nesreću ova dva kluba ne susreću se toliko često pa tamošnja policija ne mora provoditi patrole kroz cijeli London kako bi osigurala da sve prođe u najboljem redu.

Ne susreću se često

Nakon 60 odigranih utakmica do Prvog svjetskog rata, međusobno su se susreli još samo 39 puta u službenim dvobojima. Recimo između 1959. i 1978. godine nisu igrali nijednom, a tijekom dugogodišnje povijesti samo su 13 sezona odigrali u istom rangu. U prvoj ligi samo jednom, u sezoni 1988./89., nakon koje je West Ham preselio u niži rang, a godinu dana kasnije i Millwall.

West Ham se vraća u Championship prvi put od sezone 2011./12. kada je upisao remi i pobjedu protiv Millwalla. Tada je završio na trećem mjestu i kroz doigravanje izborio Premier ligu, dok je konkurent završio tek na 16. poziciji. U međuvremenu je i dvije sezone proveo u League One prije povratka u Championship 2017. godine, gdje igra i danas.

S obzirom na to da se rijetko susreću, svaka iduća utakmica nosi dodatnu težinu i pokazuje da tenzije nikada neće nestati.

Dakle, u idućoj sezoni druge engleske lige pratit ćemo okrugli 100. međusobni dvoboj. Millwall je do sada uspješniji s 38 pobjeda, West Ham ima 34 pobjede, dok je 27 utakmica završilo neriješeno. Ipak, Millwall se ne može pohvaliti velikim trofejima, za razliku od Čekićara koji imaju tri FA kupa, jedan Kup pobjednika kupova i Konferencijsku ligu.

U popularnoj kulturi

Tamnu stranu navijačkog svijeta prvi smo put na TV ekranima vidjeli krajem 80-ih godina kroz film The Firm u kojem je Gary Oldman glumio Bexa, vođu frakcije najžešćih West Hamovih navijača. Zanimljivo, Oldman je od malena navijač Millwalla, a njegov otac ima i nekoliko odigranih utakmica za prvu momčad. Green Street Hooligans s Elijahom Woodom u glavnoj ulozi dobio je dosta pozornosti 2004. godine.

Prelazak "granice"

Billy Bonds legenda je West Hama i igrač s najviše nastupa za prvu momčad. Tijekom 21 sezone odigrao je čak 799 utakmica, osvojio dva FA kupa i uz to bio trener voljenog kluba od 1990. do 1994. godine kada je klub varirao između prvog i drugog ranga.

Onda je 1997. godine preuzeo klupu Millwalla, na "užas" navijača obje strane. Zadržao se 53 utakmice i do današnjeg dana jedini je trener koji je vodio obje momčadi.

Teddy Sheringham

Nema puno igrača koji su igrali za oba kluba, ali nedvojbeno najpoznatiji je Teddy Sheringham. Sjajni engleski napadač je tijekom osam godina igranja za Millwall postigao 111 pogodaka, kasnije s Manchester Unitedom osvojio sve što je mogao osvojiti, da bi u kasnijoj fazi karijere igrao za Čekićare, za koje je zabio 28 pogodaka.

Za kraj

Utakmice West Hama i Millwalla istovremeno su pravi kulturni fenomen i sportski sukob. Nekada se radilo o borbi za goli život, vremena su se promijenila, ali borba za prestiž nikada nije i vjerojatno nikada neće iščeznuti. I jedni i drugi tijekom godina mijenjali su lokacije i stadione, ali zadržali su istu strast.

Kao dobar zaključak nameću se rečenice Colea Pennanta koji je početkom 80-ih godina odslužio četiri godine zatvora. Prva je osoba koja je dobila toliku zatvorsku kaznu zbog nogometnog huliganizma.

"Kao dva brata, ali samo jedan može biti kralj. Iste krvi, ali ubili bi jedan drugog za prijestolje. To su dvije iste kulture i isti ljudi koje razdvaja Temza. To je kao da gledaju sami sebe u zrcalo."