Živjeti svoj san

U ljeto 1991. godine počela je otvorena agresija na grad Vukovar. Ivica Hrgović je sa svojih 19 ili 20 godina ostao braniti rodni kraj, u koji je stigao njegov otac Luka trbuhom za kruhom iz Dalmatinske zagore.

Bio je branitelj s Trpinjske ceste koji je 17. rujna u Hercegovačkoj ulici umalo izgubio život. Neprijateljski metak ušao je na jednoj strani vrata, izašao na drugoj. Doktor Juraj Njavro spasio mu je život. Bio je u komi deset dana, a kasnije je prebačen na slobodni teritorij.

Dugo je bio bez glasa, a ruka mu je bila oduzeta, ispričao je u razgovoru za 24sata prije nekoliko godina. Rat je za njega bio gotov, jedva je bio sposoban za fizičke aktivnosti i trebalo je vremena za oporavak.

A jedva da je napunio 20 godina.

Nakon mirne reintegracije vratio se u svoj Vukovar gdje je želio odgajati svoju djecu, među njima i Šimuna koji je upravo i rođen u Gradu heroju.

Šimun i nogomet

Prvu loptu kupio mu je djed Luka, a nakon dvije godine u Radničkom, primijetili su ga u Cibaliji. U Vinkovcima je proveo šest godina, do kraja osnovne škole, a otac Ivica bio je s njim cijelo vrijeme. Stigao je poziv Hajduka, a s obzirom na to da je obitelj bila hajdučki nastrojena, nije se mogao odbiti.

Zlatna generacija juniora

Hrgović je bio važan kotačić juniorske momčadi Hajduka koja je otišla do finala Lige prvaka mladih. Na tom putu izbacila je Borussiju Dortmund nakon dugačke serije penala, a mladi Hajdukov bek pobjedu je posvetio upravo djedu koji je preminuo mjesec dana ranije.

Debi

Šimunova želja, želja njegovog oca i cijele obitelji, bila je zaigrati za prvu momčad. To se dogodilo pod Mislavom Karoglanom 12. studenog 2023. godine, u pobjedi nad Varaždinom. Isti protivnik čeka Hajduk i ovog vikenda u SHNL-u gdje bi Hrgović, nakon Ajaxa, trebao upisati 93. nastup za prvu momčad koja je bez njega sada praktički nezamisliva.

Okrugla brojka se bliži, nedavno je postigao i prvi seniorski pogodak, ali nije bilo nimalo lagano doći do toga.

Gattuso

Jedna od žrtava "genijalnosti" Gennara Gattusa bio je upravo Hrgović. I dok je Rokas Pukštas morao biti zamjena Anthonyju Kaliku, a Michele Šego morao pokrivati izlaske u napad Ismaela Dialla, Hrgović je svoju prvu ozbiljniju seniorsku sezonu odradio na desnom beku, gdje mu najbolje kvalitete nisu mogle doći do pravog izražaja.

Dolazak Garcije

Dio vremena u nogometnom razvoju već je bio izgubljen, no s obzirom na njegovu mladost i očitu želju za napretkom, prostora za nešto više definitivno je bilo. Samo ga je trebalo usmjeriti na pravi put. Znao je to i Gonzalo Garcia koji mu se nije libio davati osjetno veću priliku na ipak prirodnijoj poziciji.

Neko drugo nogometno vrijeme možda bi mu više odgovaralo. Hrgović je ipak klasični bek koji juri uz aut liniju i šalje centaršuteve u kazneni prostor, za razliku od klupskog kolege Darija Melnjaka koji se, kao igrač iste pozicije, zna odlično ubacivati iz drugog plana i nalaziti u šansama za pogodak.

Ništa ne ide preko noći, ni individualni napredak, ni upijanje svih taktičkih zamisli. Dok Hajduk napada, Hrgović se sve više ubacuje u sredinu terena uz zadnjeg veznog i kako vrijeme odmiče, postaje sve sigurniji i pouzdaniji u toj ulozi. Tako to ide kada trener ima strpljenja i povjerenja u mladog igrača.

Derbi

Nova potvrda stigla je i u derbiju protiv Dinama gdje je, uz Bambu, bio najistaknutiji pojedinac. "Asistirao" je Scottu McKenni kod autogola Modrih nakon sjajnog centaršuta, a kod drugog pogotka odlično je uposlio asistenta Michelea Šegu.

Ne treba zanemariti ni odličan obrambeni angažman s devet obrambenih akcija, 2/2 klizeća starta, četiri otklonjene opasnosti, četiri vraćena posjeda, dva blokirana udarca i dobivena 3/4 duela na tlu. A upravo je obrambeni segment nešto na što je Garcia ranije upozoravao da Hrgović mora popraviti.

Hrgović iz tjedna u tjedan igra sve bolje, važnu ulogu imao je i u plasmanu U-21 reprezentacije na Europsko prvenstvo, a sve se češće spominje i kao budućnost seniorske nacionalne vrste.

Kada će doći do Vatrenih? Hoće li dogurati do A reprezentacije? Možda hoće, možda neće, to sada ne možemo sa sigurnošću znati, ali jedno je sigurno. Red, rad, disciplina, želja za učenjem iz vlastitih grešaka, uz malo sreće, moraju se isplatiti prije ili kasnije.

Krhkost života

Da je onaj metak kobnog 17. rujna 1991. imao milimetarski drugačiju putanju, ovaj tekst nikada ne bi bio napisan.

Želja svakog roditelja trebala bi biti da njegovo dijete ima sigurniji, ljepši i bolji život od onog koji je sam imao. Ivica Hrgović sa svojih 19 ili 20 godina nije mogao živjeti svoje snove, ali mogao se nadati da će njegova djeca dobiti šansu za život koji je njemu bio uskraćen ratom.

Šimun Hrgović je, uz Roka Brajkovića, jedini preostali član iz spomenute juniorske generacije koja je stigla do finala Lige prvaka mladih. Nenametljiv je profesionalac s karakternim vrlinama kapetana, iako možda nikada neće biti velika zvijezda.

Hoće li ili neće biti velika zvijezda čiji će dres nositi stotine djece, nije toliko ni važno jer Šimun radi ono što želi.

Živi svoje snove.

A njegov dres sigurno nosi njegov otac.