Evo 5 razloga zašto je ova Španjolska najbolja reprezentacija svih vremena! Slažete li se?

Evo naših pet argumenata za ovu tezu:

- Prvo, ona egzaktna: trijumfom nad Argentinom u finalu Mundijala u New Yorku izabranici Luisa de la Fuentea se nisu samo popeli na krov svijeta, već i postavili rekord svih vremena: nikad niti jedna reprezentacija u povijesti nije povezala 38 uzastopnih utakmica bez poraza. Time je sa čelne pozicije detronizirala Italiju Roberta Mancinija, koja je dosegla kvotu 37 od 2018. do 2022. godine, osvojivši pritom Euro. Da, čak ni spomenuti slavni „Selecao“, trostruki šampion nikada nije nanizao takvu seriju! Usput, sam de la Fuente je tad u New Jerseyu postavio i vlastiti primat – sa 65 godina i 28 dana postao je najstariji izbornik koji se domogao pehara na SP.

- U samo tri godine, nova generacija Španjolske osvojila je – sve! Počelo je, na našu žalost, trofejom u Ligi nacija u znamenitom finalu 2023. u Rotterdamu u kojem su nadmašili Hrvatsku nakon jedanaesteraca, a to je bila samo uvertira za ono što će tek uslijediti. Nastavilo se na Euru 2024., kada su u finalu svladali Engleze u Berlinu, a kruna njihove superiornosti bio je svjetski summit u Americi, gdje su ne samo superiornim stilom stigli do titule, nego i u osam utakmica primili tek jedan jedini pogodak, a u odlučnoj bitci iskazali senzacionalnu dominaciju nad Messijevom Argentinom!

- Nakon ovog hat-tricka logično su se nametnule usporedbe sa njihovih slavnih prethodnicima iz generacije 2008. – 2012. koji su se također okitili sa tri zlata (dva Eura i Mundijal). U usporedbi s njima – a bila je to strašna ekipa sa Xavijem i Iniestom - aktualna selekcija ima jedan ogromni „plus“, zapravo kredit: naime, prosječna starost početnih postava u izboru de la Fuentea u susretima SP bila je – 26 godina i 271 dan! Pritom su najveći asovi bili još uvijek – tinejdžeri (Yamal i Cubarsi po 19 godina), slijede Gavi (21), Pedri i Williams (23), Ferran Torres (26), Cuccurella i Zubimendi (po 27), Olmo (28), dok skoro kao „veterani“ izgledaju Rodri i Fabian Ruiz, iako im je tek po 30 ljeta. Dakle, već i ovaj popis brojki jasno sugerira logičan zaključak, koji je zastrašujući za sve suparnike: ova generacija zapravo još nije dosegla svoj zenit, suvišno je spominjati one najmlađe, ali recimo i pred onima sa najviše iskustva, poput MVP-a Rodrija još je niz godina na vrhu. Dakle, lako je pretpostaviti kako Španjolska ima više nego realne izgleda osvojiti još titula, europskih i svjetskih.

- Postoji još jedan, dakako, neslužbeni rekord kojeg drži „TOP 10“ najskupljih igrača Španjolske, prema najrelevantnijem od svih izvora, Transfermarktu, koji se zaokružio na brojci od – milijardu eura! Na vrhu je naravno Yamal (220 milijuna), Pedri je na 150, Cubarsi i Fermin po 100, Olmo i Cucurella po 60, Rodri 55… Istina, tržišne vrijednosti nogometaša ponekad ne odgovaraju stvarnosti, dovoljno je sjetiti se suludih transfera u Premiershipu u posljednjih par sezona, ali u tom kontekstu ovo su sasvim realne brojke. I svjedoče o neopisivoj klasi koju ima Španjolska.

- Posljednji, ali svakako ne i najmanje važni argument. Reprezentativci svih najbližih rivala „La Roji“ su disperzirani u većem broju klubova. Uzmimo za primjer njihove, realno, najopasnije suparnike iz Francuske, čiji asovi igraju u Realu, PSG-u, Bayernu, Liverpoolu, Chelseaju, Arsenalu. Milanu. Dakle, oni su na okupu, jasno, samo kad se sastane nacionalna selekcija. Za razliku od „Galskih pijetlova“, kao i svih ostalih iz te kreme, osovina španjolske reprezentacije je zajedno – cijelu sezonu, iz sasvim banalnog razloga, većina njih su u Barceloni. Da ne ponavljamo imena, dovoljno je vidjeti popis igrača koji su navedeni iznad u tekstu. Vrijedilo je to i prije Svjetskog prvenstva, a sad još i više, nakon što se ovom „Dream teamu“ pridružio i ključni adut de la Fuentea – Rodri.

I tako, kad spojimo neprocjenjivi, raskošni talent velemajstora i činjenicu da se oni zapravo „uigravaju“ cijelu godinu, jer su na okupu u istom klubu, dobivamo rješenje svih pitanja – zašto je Španjolska toliko superiorna? To je proces koji traje već barem tri godine, a po svemu sudeći, potrajat će još jako dugo, na užas svih njihovih izazivača.