Feniks iz Vilniusa, rekorder po broju titula kojeg su od propasti spasili navijači, evo tko je Hajdukov rival

Za razliku od istoimenog susjeda, ovaj Žalgiris ima pak daleko bogatiju i uspješniju nogometnu povijest, o čemu dovoljno svjedoče ove brojke: rekorder je s 11 titula prvaka Litve (13 puta je završio kao viceprvak), uz to je osvojio 14 Kupova, a 2022. godine je postao prva momčad u vrijeme samostalnosti baltičke države koja je izborila grupnu fazu jednog UEFA natjecanja – Konferencijske lige, ispavši doduše odmah kao posljednjeplasirana. Uz sve to, klub iz Vilniusa bio je jedini koliko-toliko čest član elitnog ranga (11 sezona) još u doba SSSR-a, a vrhunac ostvario 1987. godine, zauzevši treće mjesto u konačnom poretku. Iz njihovih redova ponikao je i svakako najpoznatiji litavski nogometaš svih vremena, Valdas Ivanauskas, nekadašnji napadač Hamburgera, Salzburga i Austrije Beč.

Ipak, priča o Žalgirisu nije baš toliko idilična kako bi se činilo prema nabrojanima podacima. Prošao je pravu agoniju koja je kuliminirala 2008. godine, kad je u Moskvi uhićen vlasnik, Vadim Kastujev, litavski biznismen, poznat kao bonvivan, prepoznatljiv po svom omiljenom Ferrariju Testarossa, a sve zbog poreznog skandala divovskih razmjera i brojnih kriminalnih prijestupa, te osuđen na pet godina zatvora.

U nastalom kaosu, Žalgiris je bio na korak do gašenja, ali su ga u tome spasili – navijači. Preciznije, njihova Torcida, koja se zove Pietu IV (što znači ništa drugo nego broj ulaza na njihov sektor tribine), otkupila je klub uz pomoć igrača i oformila novi sad zvani VMFD Žalgiris i krenuli od najnižeg ranga natjecanja i ubrzo se ponovno vratili na vrh. Ova grupa, osnovana 1985., bila je i svojevrsni "pokret otpora" u vremenu SSSR-a kao prvi glasnik nadolazeće samostalnosti, kad je skandirala i navijala pjevajući na litavskom unatoč zabranama i sankcijama koja im je nametnu tada svemoćni KGB.

U središte pozornosti ekipa iz Pietu IV našla se i prošle godine, kad je, nezadovoljna rezultatima, na zaista vrlo originalan i bizaran način tražila smjenu trenera, Kazahstanca Vladimira Čerubina, tako što je s tribina na teren bacala – kofere, kao prilično jasnu poruku – odlazi! Što se u konačnici i dogodilo, pa je na klupu zasjeo domaći strateg Rolandas Džiaukštas, da bi ga od ovog travnja naslijedio aktualni kormilar Andrius Skerla, nekadašnji standardni stoper škotskog Dunfermlinea i poljske Jagiellonije. U trenerskoj karijeri nema naročito bogat životopis, osim što je dvije godine bio asistent izbornika u reprezentaciji Litve.

Bitno je dodati kako u Vilniusu i danas smatraju da su oni jedini, pravi "originalni" nogometni Žalgiris, što je samo još više produbilo antagonizam s fanovima Dinamovog rivala iz Kaunasa, koje su optužili za besramnu krađu identiteta. Stoga su i danas međusobni derbiji uvjerljivo najžešći susreti u inače ne baš zanimljivom prvenstvu, isto kao i sudari dva košarkaška predstavnika istih gradova, gdje Vilnius predstavlja Lietuvos Rytas (Litavska zora), nazvan po najtiražnijem nacionalnom novinskom dnevniku.

Iz aktualnog igračkog kadra nama je svakako najzanimljiviji Marko Capan, jedan od heroja povijesnog uspjeha juniora Hajduka i plasmana u finale UEFA Youth League. Trenutno prva imena su srpski napadač Nikola Petković koji je "eksplodirao" ove sezone, te Ukrajinac Stanislav Bilenkyi (stigao je nedavno iz izraelskog Ironi Tiberiasa). Upravo je ovaj tandem bio najzaslužniji za senzacionalnih 7:2 u uzvratu protiv Dinama Tbilisi i prolaz u treće kolo.

Inače, dom Žalgirisa je LFF Stadion, sama kratica sugerira kako je riječ o objektu Nogometnog saveza Litve, na kojem je reprezentacija najčešće igrala svoje susrete, nikad ne ostvarivši niti jedan relevantni uspjeh dosad. Kad uzmemo u obzir (ne)popularnost nogometa u Litvi i kapacitet od jedva 5000 mjesta, svakako možemo ustvrditi da Splićane ne čeka neki pakleni ambijent u Vilniusu (doduše, slično je bilo i prošlog tjedna u Limassolu…).