Nestali u potopu na Poljudu: od Zenita slave do pada u anonimnost - što se dogodilo s ruskim nogometom?

Što se dogodilo od tog dana , zadnjeg “ukazanja“ ruskog nogometa, kad je njihov brod, doslovno i metaforički, potopljen na splitskom pljusku? Promijenilo se (skoro) sve, osim što je Zenit nastavio svoju dominaciju, nanizao pet uzastopnih naslova prvaka, sve do lani, kad je to prekinuo Krasnodar, osvojivši prvi naslov u svojoj povijesti. Što i nije čudno s obzirom da je zeleno-crne “Bikove“ osnovao milijarder Sergej Galitski, vlasnik najvećeg ruskog prehrambenog opskrbljivača Magnit, prije samo 18 godina.

Reprezentacija, jasno, više nigdje nije nastupila, osim u nekim, pomalo bizarnim prijateljskim susretima (nedavno su igrali sa Nikaragvom, ranije i sa Bruneima, Kubom, Sirijom…), a zanimljivo je da je i nadalje isti izbornik koji ih je vodio na Poljudu, Valerij Karpin, nekad slavni igrač Spartaka, Reala Sociedada i Valencije. Zbilja se ne može požaliti da mu je posao naročito težak i zahtjevan u ovih pet godina otkad je preuzeo ovu ulogu.

Klubovi su naravno, izbačeni iz UEFA i FIFA natjecanja, a upravo te 2022. godine se finale Lige prvaka trebalo igrati upravo u St. Petersburgu, pa je prebačeno u Pariz (istovremeno je i prekinut sponzorski ugovor energetskog diva Gazprom za „Champions league“). Rusi su se u međuvremenu pokušali prebaciti iz UEFA u Azijsku nogometnu konfederaciju – ionako je zemljopisno, veći dio države na tom kontinentu – kako bi “predriblali“ sve blokade, ali ta ideja nikada nije realizirana.

Tako je istovremeno i značaj “Premier lige“ - kako su sami pompozno nazvali svoje prvenstvo (nisu jedini) - prilično devalviran. Istina, kolonija stranaca i dalje čini 38 posto igračkih ruža 16 prvoligaša, od čega su uvjerljivo najbrojniji Brazilci (31), ali daleko je to od vremena kad su “ozbiljni“ asovi dolazili uzeti hrpe dolara, poput one priče o meteoru Dagestana, Anžiju Mahačkala čiji je član bio i izvjesni Samuel Eto'o, a glavne uloge igrali majstori kalibra Hulka.

Koliko je pala vrijednost uvoza, otprilike isto važi i za – izvoz, rijetki su primjeri Rusa u elitnim nogometnim ligama, dakako, uvjerljivo prvo ime je Matvej Safonov, čuvar mreže PSG-a, koji je prije dva ljeta za 20 milijuna eura stigao na Park prinčeva iz Krasnodara. A kako smo već spomenuli, upravo taj klub je lani zaustavio dominaciju diva iz St.Petersburga, također i u ovom prvenstvu vode međusobnu, neizvjesnu bitku za naslov. Kako je ruska liga prestala biti atraktivna, iz financijskih i sportskih motiva, glavne zvijezde danas su ne baš naročito znana imena.

Tako na listi strijelaca vodi Jhon Cordoba iz Krasnodara, Kolumbijac koji je nedavno nastupio i u prijateljskom meču s Hrvatskom, najbolji igrač momčadi im je armenski veznjak Eduard Spertsjan, a najskuplji nogometaš lige, prema Transfermarku je Aleksej Batrakov iz moskovske Lokomotive, čija je vrijednost procijenjena na 26 milijuna. Od nama poznatijih likova iz prijeratnog doba skoro više da i nema nikoga, primjerice, tad uvjerljivo “broj jedan“, Artem Dzyuba igra za - Akron Togliatti.

Pad atraktivnost i važnost prvenstva je, logično, bitno utjecao na popularnost i gledanost prvenstva, miljama je to danas daleko od zlatne ere kad je njihova liga bila čak 6. na UEFA rankingu, te izgrađeni moderni (pre)skupi stadioni za Mundijal 2018. godine, koji danas ipak uglavnom zjape poluprazni, a susreti se – osim par iznimaka – igraju u ozračju akvarija.

O samoj regularnosti prvenstva je prilično nezahvalno govoriti, primjerice, prošle sezone dogodio se veliki skandal na utakmici Torpeda i Kamaza, kad je moskovski klub potplatio suca Bogdana Golovka, a sve je završilo tako što je izbačen iz Premier lige, a umjesto njih nastupa Orenburg, koji je trebao ispasti u niži rang, pa je spašen administrativnom odlukom Saveza.

Kad je nedavno čelnik FIFA Gianni Infantino najavio da će se razmotriti skidanje sankcija Rusiji, barem za omladinske kategorije, izazvao je, logično, vrlo negativne reakcije, ne samo iz Ukrajine. Također, još je poznat jedan tipično “trumpovski“ gaf kad je na press konferenciji s Infantinom prošle godine bio iznenađen “saznanjem“ da Rusija ne igra kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, ali bi se to moglo iskoristiti kao “zgodan motiv“ za prekid rata. Događaji koji su uslijedili su cijelu priču gurnuli u sjenu, na SP-u naravno ih neće biti. A predvidjeti – kad će se ruski nogomet vratiti na scenu, izazvalo bi glavobolju i Nostradamusu i Babi Vangi.