Od osnivača učitelja, titule 'svjetskog prvaka', doma iznad rudnika: 10 stvari koje možda niste znali o Sunderlandu

Riječ je o klubu koji ima čak šest titula prvaka, ali to je nešto tipa talijanske Genoe, naime, svoj posljednji naslov osvojili su – 1936. godine (u tom razdoblju bili su i pet puta viceprvaci i jednom osvajači FA Kupa). U svojim najboljim danima nosili su epitet "Team of all talents", kako ih je nazvao osnivač lige, William McGregor, želeći istaknuti kako su svih jedanaestorica pravi majstori nogometa.

Jedini, uvjetno rečeno, noviji uspjeh u povijesti Sunderlanda je drugi FA Kup iz 1973. godine, kad su na Wembleyu sa 1:0 nadmašili Leeds, a pred 100.000 gledatelja (tada je londonski div imao toliki kapacitet) strijelac jedinog gola bio je Ian Porterfield, jedna od klupskih legendi, koji je crno-bijeli dres nosio cijelo desetljeće od 1967. do 1977. godine. Posljednji put nadomad trofeja Crne mačke stigle su 2014. godine, ali su u odlučujućem meču za Liga kup poraženi nakon dramatičnog raspleta i jedanaesteraca od Manchester Uniteda.

Istina, postoji još jedan veliki trofej Sunderlanda, kojeg bismo ipak uzeli s velikom dozom rezerve. Bilo je to 1895. godine, dok je nogomet naravno bio još u samim začecima, a oni su u Edinburghu pobijedili Hearts sa 5:3. Kako je tad ovaj novi sport bio daleko najpopularniji u Engleskoj i Škotskoj, logičnim slijedom, sutradan je u novinskim naslovima osvanula da je Sunderland – svjetski prvak, baš u klasičnom stilu otočne umišljenosti, da ne kažemo argonacije i bahatosti! Možda nije baš precizna analogija, ali nas je podsjetilo na kontekst u kojem se i dan-danas osvajač NBA naziva svjetskim prvakom (što je ipak daleko bliže realnosti).

Svakako jedan od posebnih uspjeha ovog kluba je i jedan individualni, riječ je o čuvenom golgeteru Kevinu Philipsu koji je u sezoni 1999/2000. postigao 30 golova u Premiershipu i postao prvi engleski nogometaš koji je ikada osvojio Zlatnu kopačku (kasnije je dvaput to uspjelo Harryju Kaneu). Inače, upravo uz tu sezonu Sunderlanda vezan je i jedan zaista bizaran, groteskni detalj. Tog ljeta su, dakle, potpisali pojačanje iz Švicarske, Stefana Schwarza, koji je prethodno rezervirao – komercijalni let u svemir (kad god to postane moguće). Saznavši za tu informaciju, Sunderland je u njegov ugovor ubacio klauzulu da mu je zabranjen taj izlet sve dok bude njihov igrač…

U rječniku ne pretjerano originalnih sportskih termina, često se koristi fraza da momčad do uspjeha može doći samo rudarskim radom na terenu. Međutim, za Dinamo na gostovanju u Sunderlandu zaista vrijedi ovaj već prilično otrcani izraz, a to je ujedno i objašnjenje imena Stadium of Light. Naime, ovaj stadion, izgrađen 1997. godine, nalazi se točno na mjestu nekadašnjeg rudnika ugljena Monkwearmouth, koji je zatovren samo nekoliko godina ranije. Odabirom tog naziva, Sunderland odaje počast tisućama rudara koji su proveli svoj radni vijek duboko pod zemljom u mraku. Štoviše, postoji i priča kako je na samom izlasku iz rudnika, dok su radnici odlazili kući nakon napornog dana stajao natpis Into the light (Na svjetlo).

Nadimak momčadi domaćina hrvatskom prvaku ima također vrlo zanimljivu povijest. Naime, tijekom Napoleonskih ratova, na ušću rijeke Wear, obranu grada koja je trebala spriječiti invaziju neprijatelja, držala je topnička bitnica, a prema legendi, jedan od stražara je u noćnoj smjeni čuo zavijanje crne mačke. Nakon tog događaja, bitnica je nazvana Black Cat Battery, a upravo na tom mjestu kasnije je izgrađen Roker Park, prvi stadion ovog kluba. Štoviše, prema vjerovanju navijača kluba, ovaj simbol donosi sreću. Jer, 1937., kad je Sunderland osvojio prvi FA Kup 12-godišnji navijač Billy Morris je u odjeći prošvercao crnu mačku na stadion, a njegovi ljubimci su svladali Preston sa 3:1.

Novija povijest Sunderlanda, dakle, nema podataka kojim bi se mogli naročito pohvaliti, štoviše, ispadali su sve do trećeg ranga, gdje su 2022. godine tek u play offu izborili Championship pobjedom nad Wycombeom, a potom i lani na isti način osigurali povratak u Premiership, kad su u finalu doigravanja, naravno, opet na Wembleyu, odigurali vizu za najviši rang i to golom Tommyja Watsona u sudačkoj nadoknadi za trijumf od 2:1 nad Sheffield Unitedom. A u toj povratničkoj sezoni, izboreno je sjajno 7. mjesto, koje je Sunderlandu donijelo plasman u Europu nakon čak 53 godine.

U aktualnom rosteru Sunderlanda, nedvojbeno je Brian Brobbey, napadač reprezentacije Nizozemske, vraški neugodan egzekutor, doveden prije dvije godine iz Ajaxa sa 20 milijuna, dok ga danas Transfermarkt procjenjuje na 50 milijuna. On je već ušao u nogometnu povijest na neobičan način: kako je ovog ljeta postigao pogodak za Oranje na Mondialu, a njegov brat Derrick (koji je optirao za zemlju njihovog porijekla) zatresao mrežu za Ganu, postali su prva braća u povijesti koja su na istom Svjetskom prvenstvu bili strijelci za dvije reprezentacije. Recentno je imao problema sa ozljedom prepona.

Zadnje, ne i najmanje važno, zanimljivi su lik i djelo menadžera Crnih mački, Regisa Le Brita, Francuza koji je zaista imao munjeviti uspon karijere. Nakon samo dvije godine na klupi Lorienta, stigao je u Sunderland zajedno sa Brobbeyem te ih uveo u Premiership, pa odmah u Europu. On je doktorirao je sportsku fiziologiju i biomehaniku, stoga je i sasvim prirodno da ga zovu – Doktor, što on zapravo i jest…