Samo jedna titula u skoro stoljetnoj povijesti, Risovi iz Tamperea nisu opasnost za Kekovu momčad

Nazvan po simbolu, široko rasprostranjenom u šumskim prostranstvima svoje regije Pirkamaa (Ilves znači ris), klub ima zaista dugu povijest, osnovan je još 1931. godine, ali i nadasve siromašnu uspjesima. Tek jednom i to 1983. godine osvojili su naslov prvaka Finske i nakon toga odigrali najslavnije utakmice ikada – susrevši se u prvom kolu Kupa prvaka s Juventusom Michela Platinija i Paola Rossija, izgubivši, naravno, oba meča (0:4 i 1:2). Uz to, u svojim vitrinama imaju četiri nacionalna Kupa i to je uglavnom sve.

Dom Ilvesa nije slavni stadion u Tampereu, poprište epske bitke Titove Jugoslavije i Staljinovog SSSR-a na Oimpijskim igrama 1952. godine, opisane u filmu "Otac na službenom putu", kad je završilo 5:5 (u ponovljenom meču bilo je 3:1 za Bearu, Vukasa, Zebeca i suigrače). Naime, Ilves igra na novom, modernom, ali i daleko manje zdanju Tammela, koji prima samo 8000 posjetitelja, ali i više nego dovoljno za domaće prilike i broj navijača Ilvesa. A s obzirom na "žuto-zelenu" boju dresa, Riječane će ovaj rival možda podsjećati na susjede iz – Istre, rivale u "derbiju della Učka".

Posebno intrigantan lik je trener Ilvesa, Camillo Speranza, koji unatoč indikativnom imenu i prezimenu nije Talijan, nego Urugvajac, zaista zanimljivog nogometnog CV-a. Naime, on nikada nije bio igrač, a u stručnoj karijeri je već prešao cijeli svijet, iako su mu tek 44 ljeta u životnom kalendaru, pa je tako radio u omladinskim školama ili bio asistent od novozelandskog Aucklanda do ekvadorskog Guayaquila. Svoj uspon je doživio tek u zadnjih par godina, kad je bio pomoćnik u Valladolidu i Watfordu, a prvi samostalni posao imao upravo ove godine i to u – Liverpoolu, ali onom iz Montevidea, gdje se doduše zadržao tek četiri mjeseca. Ilves je preuzeo točno mjesec dana prije ovog sudara s Rijekom. I to u nimalo zavidnoj poziciji, nalaze se u donjem domu prvenstvene tablice na polovici sezone, uostalom, o (ne)moći rivala Kekove momčadi svjedoči i podatak kako su islandski Stjarnan izbacili tek nakon drame i jedanaesteraca.

Uvjerljivo prvi strijelac u ligi je Šveđanin Jardel Kanga, on je i postigao presudni jedanaesterac protiv Stjarnana, a u svojoj karijeri proveo je tri sezone čak u Bayeru Leverkusen, upisavši tek deset nastupa za Apotekare. No, nedvojbeno prvo ime kluba, ne samo sada, nego i u povijesti je Lauri Ala-Myllymaki, koji je od 2013. godine postao rekorder svih vremena po broju nastupa za Risove, za koje je odigrao skoro cijelu karijeru, uz jednu kratku i nimalo uspješnu epizodu u Veneziji i Triestini.

Uglavnom, Risovi, unatoč svom imenu, nisu nimalo opasne "zvjerke", ovo je prepreka koju momčad Matjaža Keka može, da ne kažemo mora, preskočiti bez prevelikih problema.