Budimir, Matanović, Musa, Petković, Beljo... Plusevi i minusi napadača za poziv na Svjetsko prvenstvo

Dvije medalje sa svjetskih prvenstava, srebro s Lige nacija - Zlatku Daliću treba skinuti kapu jer ovakvim uspjehom se malo tko može pohvaliti u svijetu nogometa općenito. Dalić je nadmašio sva očekivanja na klupi Vatrenih, ali ovdje vrijedi ona poznata - 'To nije sve'.

Slijedi Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi, očekivanja su velika, posebice nakon posljednja dva izdanja Mundijala. Bezbroj puta smo napisali kako se praktički 90 posto Dalićevog popisa zna, ali ostaje onih par otvorenih mjesta za koje će borba vrijediti do samog kraja.

Nedavno smo se osvrnuli na status Diona Drene Belje, ali ima tu još centarfora koji imaju razlog za nadu u Dalićev poziv. Budući da je izbornik na ovom popisu imao tri 'devetke', vodit ćemo se time da za toliko njih ima mjesta, a ispod ćemo navesti pluseve i minuse za svakoga od njih.

Svakome ostaje na procjenu, ali u Dalića ne treba sumnjati, dosad je svaki put pogodio i sigurno da će tako biti i sada.

Ante Budimir

Foto: Marty Jean-Louis/Sipa USA/PIXSELL

Po svim parametrima - prvi izbor u početnih 11 Hrvatske. Ante Budimir godinama je u vrhu liste strijelaca LaLige, ondje je rame uz rame s igračima poput Kyliana Mbappea i Roberta Lewandowskog, a igra (uz dužno poštovanje) u prosječnom španjolskom klubu.

Jedan od onih koji šute i rade, a možda je zaslužio i bolji reprezentativni status. Već 16 golova u 31 utakmici ove sezone, lisac u kaznenom prostoru, hladan u završnici - ma sve što se kod napadača može poželjeti.

Za Budimira vrijedi ona 'samo je ubaci' jer njegova igra glavom je fenomenalna. Pet puta je tako poentirao u LaLigi ove sezone, stoga bi ubačaji Ivana Perišića prema Budimiru mogli biti cheat-code.

Minusa nema - Budimir zaslužuje biti na Svjetskom prvenstvu, njegovo mjesto je nedodirljivo.

Statistika Budimira ove sezone: 31 utakmica (2264 minute), 16 golova, 141 minuta potrebna za direktno sudjelovanje za pogodak.

Petar Musa

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na Europskom prvenstvu prije dvije godine na ime Petra Muse u kontekstu reprezentativca mnogi bi se samo osmjehnuli i shvatili to kao šalu. Na zimu 2024. Musa je prešao iz Benfice u Dallas i time je automatski označen kao igrač bez ambicija, kao da je otišao u mirovinu, a ne MLS.

No, Petar ondje zabija kao na traci i nemoguće je bilo ostati nijem na to. Pun je samopouzdanja, osjetilo se to i na posljednjim utakmicama, to je najbitniji segment kod napadača, a prava je šteta što ga je okvir gola (dva puta) zaustavio protiv Kolumbije.

Hrvatska će protiv Engleske otvoriti svoj put na ovom Mundijalu, a ta utakmica igrat će se na AT&T stadionu, koji je 40-ak minuta udaljen od Toyota stadiona na kojemu igra Musin Dallas. U redu, nije to neki razlog koji će prevagnuti, ali očito se Musa osjeća ugodno na američkom tlu.

Ima 28 godina, još uvijek može itekako puno pružiti reprezentaciji. Ipak, minus je taj što, objektivno, igra u lošijoj ligi nego Igor Matanović, a i stariji je pet godina u odnosu na igrača Freiburga, ali i Diona Drenu Belju.

No, svatko je dobio priliku kod Dalića, dojam je da je Musa najbolje prihvatio i u ovom trenutku djeluje da je njegovo mjesto u reprezentaciji sigurno. Na Sportnetu je uoči minule reprezentativne pauze bio članak posvećen isključivo Musinom putu, a isti možete pročitati klikom na sljedeću poveznicu.

Statistika Muse 2025. + 2026. (MLS sezone): 38 utakmica (2971 minuta), 25 golova i sedam asistencija, 92 minute potrebne za direktno sudjelovanje za pogodak.

Igor Matanović

Foto: Damir Senčar/HINA

Gledajući po minutaži na ovoj reprezentativnoj akciji, Igor Matanović je treći izbor kod Zlatka Dalića jer odigrao je 45 minuta (poluvrijeme protiv Kolumbije), što je za 30 manje od Muse i 15 u odnosu na Budimira. Ipak, samo jedan od njih je uspio zatresti mrežu, a to je upravo Matanović, a time idealno iskoristio svoju priliku.

Kod napadača su golovi presudni, a Matanovića ide u posljednje vrijeme, igra u ligi petice, standardan je, zabija, a tek su mu 23 godine. Sve to spada pod plus dio.

U prvom dijelu sezone bio je praktički nevidljiv, ali od 18. siječnja i dvoboja protiv Augsburga poentirao je ukupno sedam puta, a naravno samim time mu i trener daje punu minutažu u većini utakmica.

U prvom dijelu sezone zaista je djelovalo da je daleko od dresa Vatrenih, no uspio se Matanović oporaviti. Uvijek je nekako tu gdje treba biti, lopta mu se odbije na nogu, protivnik pogriješi, ali takav je napadač potreban. Sve dok mu ide, bit će tu.

Minus su neki njegovi prijašnji nastupi za reprezentaciju. Nakon što je promijenio državljanstvo i odlučio se za Hrvatsku, Matanović je unio dosta živosti, osjetilo se da se želi nametnuti, dokazati.

Možda je i izgorio u toj želji pa je imao nekoliko većih promašaja. Zasad je na dva reprezentativna gola u osam nastupa, ali da je bilo malo više mirnoće, mogla je ta brojka biti dosta veća. Ujedno, ruku na srce, tehnički nije baš na razini kao neki od konkurenata (koji slijede na ovom popisu), nije baš da može na malom prostoru stvoriti neki višak.

Statistika Matanovića ove sezone: 37 utakmica (1703 minute), 11 golova i dvije asistencije, 131 minuta potrebna za direktno sudjelovanje za pogodak.

Bruno Petković

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Posljednje riječi kod Igora Matanovića bili su uvertira za, koga drugog, nego Brunu Petkovića. O njemu se može danima raspravljati, možete ga voljeti ili ne, ali njegovo nogometno znanje je neupitno.

Prošlu sezonu obilježile su mu ozljede, u Kocaelisporu je također bio odsutan neko vrijeme iz toga razloga, no kada god je bio na terenu, svoj dio posla odradio je jako dobro. U Turskoj ga itekako cijene, a kako i ne bi, kada je uvijek u stanju nešto 'izmisliti' na terenu.

Dalić je posljednjih godina nerijetko znao pozivom dati podršku igračima koji su ostavili dubok trag u reprezentaciji, a da u tom trenutku nisu bili u najboljoj formi ili da nisu igrali uopće. Izuzev razdoblja koje je propustio zbog ozljede, Petković je igrao i to jako dobro za Kocaelispor.

Golovi protiv Brazila i Nizozemske za Vatrene pokazatelj su njegove klase, kao i besplatan 'ringišpil' kojega je priredio Milanu Škriniaru. Ukratko, sve i da ne može izdržati cijelu utakmicu, Petko bi bio idealan adut s klupe u slučaju da 'zaškripi'.

Protiv momčadi koje parkiraju bus je teško igrati, tada je potreban potez, a od svih ovih napadača, Petković je tu uvjerljivo najbolji. Također, iskustvo igranja velikih natjecanja je na Bruninoj strani, čak i u odnosu na Budimira.

Pod minus možemo ubaciti to što je nešto stariji od konkurencije (Beljo, Matanović), a i ako se duže bude patio s ozljedama pa da ne bude u najboljem natjecateljskom ritmu pred Mundijal. No, taj drugi dio je 'ako'.

Statistika Petkovića ove sezone: 17 utakmica (1311 minuta), šest golova, 218 minuta potrebno za direktno sudjelovanje za pogodak.

Dion Drena Beljo

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Kao što je iznad navedeno, o njegovom reprezentativnom statusu nedavno smo diskutirali, a tu debatu možete pročitati OVDJE. Jednostavno, Beljine brojke se ne smiju zanemariti, u vrhunskoj je formi, a zabio je više golova od svih dosad navedenih.

Na neki način se mora odati priznanje SuperSport HNL-u, gdje sigurno ima kvalitete, a zasad su kod Dalića Dominik Livaković i Toni Fruk iz SHNL-a. Nadalje, Beljo ima i potez, voli kombinirati i drugačiji je tip napadača u odnosu na primjerice Budimira i Matanovića.

Mlad je, ima predispozicije da u narednim godinama bude prva špica Vatrenih. Trenutno 'gori', u vrhunskoj je formi i svakako ima pravo nadati se avionskoj karti. Spomenutim kombiniranjem i prilaskom po loptu može otvoriti prostor suigračima za ulazak iz drugog plana, a Hrvatska ima nekolicinu igrača kojima to odgovara.

Minus je, slično kao kod Matanovića, prethodni reprezentativni nastupi. Čak je i u Dinamu ove sezone bilo priče o manjku motivacije kod Belje, nije tip koji će 'zaganjati'. Govor tijela svakako je od ogromne važnosti jer tako se prenosi raspoloženje na ostatak ekipe.

Statistika Belje ove sezone: 37 odigranih utakmica (2422 minute), 26 golova i pet asistencija, 78 minuta potrebno za direktno sudjelovanje za pogodak.

Franjo Ivanović

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Kada je prešao u Benficu prošloga ljeta, svi su ga označili kao siguran pick za reprezentaciju. Status u redovima Vatrenih bio mu je neupitan, ali sezona je, barem zasad, za zaborav.

Zbog toga je Franjo Ivanović i ispao iz Dalićevih kombinacija, koštale su ga promjene u Benfici, pokraj Vangelisa Pavlidisa jednostavno se nije uspio nametnuti. Početak je bio odličan, gol odmah u debiju, ali Jose Mourinho ne računa ozbiljnije na hrvatskog napadača.

Ivanovićev plus je taj što može pokriti krilnu poziciju, a puno je agresivniji u presingu u odnosu na ostale. Slovi za velikog talenta, Benfica sigurno nije bez razloga izdvojila 23 milijuna eura za njega, no zasad taj novac nije opravdao.

Nije ni dobio puno prilike za to, ali portugalski klub očito nije u fazi u kojoj je spreman trpjeti. Zbog toga Ivanović pati, šteta jer da je bio drugačiji odabir prošlog ljeta (a ponuda je bilo), možda bi sada situacija bila drugačija.

Minus je ta forma, manjak minuta u nogama, ali i posljednji nastupi u reprezentaciji. Vidjelo se da bivši napadač Rijeke nije na svojoj pravoj razini, sve zbog toga manjka samopouzdanja.

Statistika Franje Ivanovića ove sezone: 36 utakmica (1209 minuta), šest golova i jedna asistencija, 172 minute potrebne za direktno sudjelovanje za pogodak.

Franko Kovačević

Foto: Nel Pavletić/PIXSELL

Bljesnuo je ove sezone, našao se na pretpozivu na posljednjem Dalićevom popisu, ali još uvijek je bez prilike u hrvatskom dresu. Dojam je da će tako i ostati jer zaista je teško za očekivati da će Franko Kovačević biti na Svjetskom prvenstvu.

Zbog fenomenalnih brojki se i našao na popisu, trpao je kao na traci za Celje, a prelaskom u Ferencvaros ove zime samo je nastavio u tom ritmu. Za mađarski klub potpisao je do ljeta 2029. i nema sumnje da će biti na Dalićevom radaru u tom razdoblju.

Statistika je na njegovoj strani, ali Franko je bez ijednog reprezentativnog nastupa i to mu je veliki minus u odnosu na konkurenciju. Iako je redovan u listi strijelaca, do kraja će mu trebati pravi 'boom' za odlazak u Ameriku.

Pomalo čudna karijera, od Hajduka i Rudeša do Cincinnatija, Pafosa, Domžala, Wehena i Gangwona. Proputovao je pola svijeta, snašao se u posljednje vrijeme, ali kao 26-godišnjak još će imati vremena za dokazivanje.

Nastavi li u ovakvom ritmu, sigurno ozbiljna opcija za Europsko prvenstvo za dvije godine, no dojam je da je ovo Svjetsko ipak preblizu da Kovačević dobije poziv.

Statistika Franka Kovačevića ove sezone: 39 utakmica (2701 minuta), 30 golova i tri asistencije, 82 minute potrebne za direktno sudjelovanje za pogodak.