Deset najzanimljivijih razmjena igrača u nogometu: Jedan je kasnije osvojio Zlatnu loptu

Napomena: Nije u pitanju rangiranje kvalitete igrača, nego je navedeno deset najzanimljivijih razmjena u nogometu. Kod nekih je bilo nadoplate, kod nekih ne, ali uglavnom su se vodili kao odvojeni transferi zbog papirologije.

1. Samuel Eto'o i Zlatan Ibrahimović (Inter - Barcelona)

Na ljeto 2009. eksplodirao je mercato kada se saznalo za ovaj dogovor. Samuel Eto'o napustio je Barcelonu tek što je s njom osvojio Ligu prvaka, a u potragu za tom titulom Zlatan Ibrahimović otišao je u suprotnom smjeru. Da bi se zaobišla čista razmjena, Katalonci su Talijanima poslali 69.5 milijuna eura, a sa suprotne strane uplaćeno je 20 milijuna.

U proljeće 2009. šuškalo se da Zlatan pregovara s nekolicinom klubova, a time su rasle tenzije i nezadovoljstvo kod navijača. Ibra nije imao dobar odnos s predsjednikom Morattijem, a kasnije je priznao kako je Barcelona bila jedini klub s kojim je htio uopće ući u pregovore. S druge strane, Samuel Eto'o bio je ogromna želja Josea Mourinha, a Kamerunac je za vijesti o razmjeni saznao preko medija dok je bio na odmoru:

“Nisam imao pojma o tome, iz Barcelone me nisu obavijestili o pregovorima. Uvijek sam poštivao klub, a tu sam se osjećao izdano.“ Barcin predsjednik Joan Laporta obranio se nakon tih riječi rekavši da je saznao kako se Eto'ov agent prethodno tajno sastao s Interovim predstavnicima.

No, da ne odemo daleko - Eto'o se u Interu zadržao dvije sezone, a u prvoj osvojio trostruku krunu (što je sezonu ranije uspio s Barcelonom). Zlatanu se nije ostvario san osvajanja Lige prvaka, ne samo s Barcom, nego i općenito u karijeri. Nakon samo godinu dana na Camp Nouu, uslijed nesuglasica s Pepom Guardiolom, otišao je u Milan.

2. Ashley Cole i William Gallas (Chelsea - Arsenal)

Popularni 'Deadline day' 2006. godine donio je veliku razmjenu između londonskih rivala Chelseaja i Arsenala. Bluesi su prepustili Williama Gallasa Gunnersima, a u suprotnom smjeru otišao je Ashley Cole.

I jedan i drugi igrač htjeli su transfer, podnijeli su zahtjeve za to, a Gallas je čak zaprijetio da će zabijati autogolove ako ostane u Chelseaju.

Ispostavilo se to odličnim potezom za sve strane - Gallas je u Arsenalu odigrao 142 utakmice, nije osvojio nijedan trofej, ali nosio je kapetansku vrpcu (čak i desetku), dok je Cole s Chelseajem bio prvak Premier lige, četverostruki osvajač FA kupa i još je osvojio Ligu prvaka.

I da, nije ni ovo bila 'čista' razmjena - Chelsea je platio 7.4 milijuna eura, ali isplatilo se.

3. Deco i Ricardo Quaresma (Barcelona - Porto)

Ricardo Quaresma jedan je od najtalentiranijih igrača koje je nogomet uopće upoznao, ali u Barceloni nije išlo sve po planu. Došao je kao veliki talent iz Sportinga na ljeto 2003., ali već godinu dana kasnije napustio je Kataloniju.

Barca nije krila interes za Deca, a kako bi smanjila cijenu ponudila je Portu Quaresmu uz određenu nadoplatu. I jedan i drugi klub uplatili su određenu svotu novca na ime transfera, a Barcelona je uplatila oko 15 milijuna eura više.

Ponovno odličan potez za sve - Quaresma je konačno počeo pokazivati svu raskoš svog talenta i nakon četiri godine prešao je iz Porta u Inter za 24.6 milijuna eura. Tri puta osvojio je portugalsko prvenstvo i jednom Kup u tom razdoblju. Čak se 2014. vratio u Porto, ali tada se zadržao godinu dana.

S druge strane, Deco je za Barcu upisao 161 nastup, zabio 20 golova i podijelio 45 asistencija. Osvojio je sve što se moglo osvojiti, vezao se uz Barcelonu i sada je njezin sportski direktor.

4. Fabio Cannavaro i Fabian Carini (Juventus - Inter)

Ovo bi moglo ući i u rubriku jednog od najgorih dogovora po jedan klub - Inter. Fabio Cannavaro napustio je milanski klub na ljeto 2004. i otišao put Juventusa za deset milijuna eura. Stara dama u suprotnom smjeru poslala je Fabiana Carinija, a službeno su obje strane uplatile po deset milijuna eura - dakle, 'čista' razmjena.

Svega godinu dana kasnije Carini je napustio Inter nakon svega devet nastupa. Za one koji ne znaju, riječ je o urugvajskom vrataru koji je u tih devet dvoboja za Nerazzurre primio pet golova i sačuvao isto toliko clean-sheetova.

Cannavaro je pak poslije dvije odlične sezone u Juventusu zaradio transfer u madridski Real, a te 2006. osvojio je i Zlatnu loptu. Tri godine poslije se i vratio u Juve, ali tada na svega godinu dana.

Bivši trener Dinama ukupno je 128 puta zaigrao u dresu Juventusa, zabio je sedam golova, ali naravno - njemu postizanje pogodaka nije bilo u opisu posla. Inter ga se riješio jer je imao određenih problema s ozljedama, a 2002. uložio je 23 milijuna eura za njegov dolazak iz Parme.

5. David Luiz i Nemanja Matić (Chelsea - Benfica)

Dobro su poslovali Chelsea i Benfica u tom razdoblju, a 2011. pronašli su zajednički jezik u pregovorima za Davida Luiza. Brazilac je bio velika želja Bluesa, koji su ponudili 25 milijuna eura i Nemanju Matića, što su Portugalci prihvatili.

Luiz je briljantno igrao na Stamford Bridgeu, a tri i pol godine kasnije prešao u PSG za 49.5 milijuna eura. Ipak, svega dvije sezone poslije vratio se u Chelsea za 35 milijuna, odradio još dvije godine i otišao put Arsenala.

Matić je u Chelsea došao iz Košica na ljeto 2009., a tada je imao nešto ofenzivniju ulogu od one u kojoj je poznatiji nogometnoj javnosti. Nije se uspio nametnuti prvoj momčadi, čak ni kroz posudbe u Vitesse, a Benfica mu je bila idealna odskočna daska.

Na zimu 2014. Chelsea ga je vratio u svoje redove i to baš za 25 milijuna, a tri i pol godine poslije otišao je u Manchester United za 44.7 milijuna.

6. Arthur i Miralem Pjanić (Juventus i Barcelona)

Na prvu, jedan od najčudnijih dogovora u nogometnoj povijesti, ali kada malo zavirite iza kulisa, jasno vam je dosta stvari. Mutni su bili poslovi Barce tada, a ovaj jedan od najmutnijih.

Bilo je to na ljeto 2020., korona je harala, a Barca i Juve imali su velikih financijskih problema. Kako bi zadovoljili pravila financijskog fair-playa i napunili dio s izlaznim transferima, pronašli su rješenje koje pogoduje i jednima i drugima.

Arthur je otišao u Juventus za 72 milijuna eura plus deset bonusa, a Pjanić u Barcu za 60 i pet u bonusima. U papirima ovo se vodilo kao dva odvojena transfera i time su se zaobišli značajniji problemi i potencijalne kazne Fife i Uefe.

A razmjena se nije isplatila nijednoj strani. Juve se Arthura 'riješio' tek ovoga ljeta nakon niza posudbi (Liverpool, Fiorentina, Girona, Gremio), a Brazilac je tek 63 puta zaigrao za Staru damu.

Pjanić je s druge strane upisao 30 utakmica za Barcu, koju je napustio godinu dana kasnije kada je otišao na posudbu u Bešiktaš. Po njenom isteku otišao je u Sharjah i to bez odštete.

7. Francesco Coco i Clarence Seedorf (Inter - Milan)

Rijetko kada čut ćete da najljući rivali trguju, a to je bio slučaj na ljeto 2002. godine. Mnogi često i zaborave da je Clarence Seedorf bio igrač Intera i to od siječnja 2000. do ljeta 2002. godine - Nerazzurri su ga doveli iz Reala za 24 milijuna.

Ovdje je također bila riječ o razmjeni bez ikakve nadoplate s bilo koje strane, ali zbog papira se to vodilo kao dva odvojena transfera u vrijednosti od po 22.5 milijuna eura.

Coco je službeno bio Interov do ljeta 2007., ali u međuvremenu je išao na posudbe u Livorno i Torino. Svega 41 nastup upisao je ovaj lijevi bek za klub s Giuseppe Meazze.

Seedorf je pak postao apsolutna legenda Milana - 43 utakmice, 62 gola i 67 asistencija. Osvojio je dvije Lige prvaka, isto toliko puta Uefin Superkup i Serie A te po jednom Fifino klupsko Svjetsko prvenstvo i Coppa Italiju.

8. Alexis Sanchez i Henrikh Mkhitaryan (Manchester United - Arsenal)

Alexis Sanchez žario je i palio u dresu Arsenala kojega je pojačao za 42.5 milijuna eura dolaskom iz Barcelone. Bio je jedan od najboljih igrača Premier lige, ali njegova momčad nije bila konkurentna u borbi za titulu pa je htio novi izazov.

Pojavio se Manchester United, koji je forsirao taj transfer i realizirao ga na zimu 2018. godine. Čileanac je predstavljen kao veliko ime, netko tko bi trebao vratiti Crvene vragove gdje pripadaju, a video predstavljanja u kojemu svira himnu na klaviru postao je jedan od najikonskijih u nogometu.

Henrikh Mkhitaryan nije se nametnuo na Old Traffordu u sezoni i pol koliko je ondje bio pa je došlo do čiste razmjene. Po 34 milijuna eura uplatili su i jedni i drugi, a nije baš da se itko može pohvaliti da je dobro prošao.

Armenac je otišao nakon godinu i pol dana u Romu na posudbu (plaćenu 3.1 milijun eura), a onda je na ljeto 2020. godine bez odštete trajno postao igrač talijanskog kluba.

Sanchez pak nikako nije uspio opravdati kultnu sedmicu u Unitedu, a i on je na sličan način otišao - prvo posudba u Inter, a onda i trajni transfer bez odštete.

9. Roberto Carlos i Ivan Zamorano (Real Madrid i Inter)

Vraćamo se u 1996. godinu, a ponovno je u pitanju milanski Inter. Talijani su tada ostali bez Roberta Carlosa, ali dobili milijun i pol eura i Ivana Zamorana.

Čileanac koji je u povijest ušao zbog svog broja 1+8 zadržao se pet sezona u Interu, a u 149 utakmica zabio 40 golova i upisao 20 asistencija. U Realu je ostavio puno dublji trag - 173 utakmice, 101 gol i 22 asistencije.

Roberto Carlos bio je dio famoznih Galacticosa i vodi se kao jedna od legendi kluba. Odigrao je 527 utakmica, zabio 69 golova i upisao 117 asistencija, što je nestvarna statistika za lijevog beka.

Brazilac je iz Intera otišao jer je bio nezadovoljan što ne igra na svojoj prirodnoj poziciji. Real je prepoznao dobru priliku, napravio vrhunski potez, ali i Talijani su mogli biti itekako zadovoljni ovim dogovorom.

10. Andy Cole i Keith Gillespie (Newcastle i Manchester United)

Godinu i pol dana prije razmjene Carlos - Zamorano, Manchester United napravio je jedan od najboljih poteza u klupskoj povijesti. Doveo je Andyja Colea iz Newcastlea, a poslao u suprotnom smjeru Keitha Gillespieja i osam milijuna eura.

Cole je igrao fenomenalno u dresu Manchester Uniteda, pet puta osvojio je Premier ligu, jednom Ligu prvaka, a u ukupno 275 utakmica zabio 121 gol i podijelio 48 asistencija.

Gillespie se pokazao pojačanjem za Newcastle jer za njega je nastupio 147 puta, bio strijelac u 14 i asistent u 22 navrata. No, navijači Newcastlea nikada nisu prešli preko ovoga jer Cole je ipak bio klasa i njihov miljenik.

Iza ovog dogovora krije se zanimljiva priča. Naime, Gillespie je u Unitedu imao 250 funti tjedno, a kao 19-godišnjak nije imao agenta. Sir Alex Ferguson nazvao je njegovu majku i pitao može li preuzeti tu ulogu, što je ona prihvatila, a Fergie je Keithu rekao da ne progovori ni riječi na sastanku.

Potom je rekao upravi Svraka da Gillespie ima plaću od 600 funti tjedno te da zahtijeva da na St. James'u ima dvostruko veću - 1.200 funti. Uprava Newcastlea je pristala, a Gillespie je o ovome progovorio tek 2020. godine u United podcastu.