Igra mačke i miša na Poljudu i pokazatelj koliko samopouzdanje utječe na momčad

Godinama je Hajduku kontinuitet bio problem, odigrala bi se jedna dobra utakmica pa dvije loše ili obratno, ali sada već neko vrijeme govorimo o ozbiljnijem mentalitetu Splićana. Uzorak je još uvijek malen da bi se davali zaključci o nekakvom krajnjem cilju, ali isto tako dovoljan da se primijeti napredak u igri, ponašanju i pristupu.

S obzirom na zgusnut raspored Gonzalo Garcia odlučio je malo rotirati, što bi za nekadašnji Hajduk bila mina, a kod ovoga je potpuno suprotno - svi su gladni dokazivanja. Urugvajac ima jasan i koncizan nogometni plan, igrači ga slijede i to zasad djeluje jako dobro, a tako je bilo i protiv Gorice.

Hajduk i širina kadra

Dakle, dvoboj protiv Turopoljaca zbog ozljede su propustili Dario Marešić i Dalisson, a s klupe su ga pratili i poštedu dobili Khalil Fayad i Michele Šego. Četvorica igrača koja su u hijerarhiji nedodirljiva u prvih 11, a njihove 'zamjene' odradile su odličan posao.

Alec Van Hoorenbeeck bio je neprimjetan, što je zapravo pohvala za stopera, Marko Livaja je proigravao na poziciji desetke, Carlos Martin zabio dva gola i jedan asistirao, a Leander Dendoncker polako skuplja potrebne minute za povratak u pravu formu. Garcia nije mogao ni poželjeti bolji ishod kada su ove stvari u pitanju, a podatak o 20 različitih strijelaca u ovoj sezoni dovoljno govori o dobrom balansu minutaža i atmosferi u svlačionici općenito.

Jednako tako, Šimun Hrgović i Mathieu Acapandie odradili su nešto više od sat vremena, a umjesto njih su priliku dobili Dario Melnjak i Luka Hodak. Adam Huram sjajno je nadomjestio Marina Šotičeka koji je ušao u 64. i to baš umjesto mladog Ukrajinca koji je pokazao Šotičeku da ipak ne može biti tako siguran u svoje mjesto u prvih 11.

Na papiru djeluje da svatko ima svoju zamjenu ili, možda bolje reći - svoga konkurenta. Dojam izvana je takav da je Garcia stvorio zdrav odnos između suigrača, a to uglavnom rezultira time da momčad dadne možda i više od svojih stvarnih mogućnosti. Sjetite se, ne tako davno Bambu se nazivalo prevarom, a sada uživa u najboljim trenucima karijere.

Hajdukovi stranci?

Gurala se godinama priča o 'Bilim tićima', koji su na bljeskove pokazivali kvalitetu, ali bi pod pritiskom pali ili su, što je bio češći slučaj, vrlo rano u karijeri morali napustiti Poljud kako bi klub zaradio. Objektivno, u Splitu je taj pritisak najveći i teško je nositi se s njime, ma koliko god mentalno jaki bili.

Često se igrače prozivalo kako nisu ni svjesni kolika je 'težina dresa koji nose', a oni koji su upoznati s pozadinom Hajdukovog posta i tim godinama navijačke patnje baš zbog toga su igrali ispod svojih mogućnosti. Stranci nisu upoznati s time.

Primjera radi, netko kao Alberto del Moral, koji je odrastao u Španjolskoj, sigurno prije dolaska u Hajduk nije bio pobliže upoznat sa situacijom u hrvatskom nogometu. Došao je tu igrati nogomet.

I kada se zareda tako par dobrih rezultata, samopouzdanje u momčadi raste, a pritisak je manji pogotovo za one domaće. Dakako, apetiti navijača rastu, ali ovdje mislimo na onaj negativni pritisak i predosjećaj da će momčad podbaciti dok dođe ozbiljniji izazov. Možda baš zato stranci u ovom trenutku nisu loša opcija za Hajduk, ali kostur momčadi i dalje drže momci koji će biti uz klub i kada odu, oni koji su prvo tu bili navijači (Šego, Silić…)

Dakle, da zaključimo priču o Hajduku - automatizmi su vidljivi bez obzira na igrače koji su u terenu, a to je trenerov rukopis. Na samom početku sezone u europskim kvalifikacijama Garcia je bio na tankom ledu, a sada uživa ogromno povjerenje ne samo uprave, nego i navijača. Doći će pokoji negativan rezultat, jednostavno tako mora biti u sportu, a tada će ona prva reakcija igrača biti dobar pokazatelj Hajdukove zrelosti.

Je li Gorica podcijenila Rudeš?

Idemo sada malo do Turopoljaca. Zadnje mjesto s (minimalno) četiri boda manje od idućeg na tablici nakon 12 kola svakako je poražavajući podatak i sigurno mu se nitko nije nadao u klubu. Međutim, mora se postaviti pitanje - je li Gorica podcijenila Rudeš?

Već godinama momčad koja uđe u SHNL automatski je prvi favorit za ispadanje i rijetko tko je uopće pružio ozbiljniji otpor ekspresnom povratku u SS Prvu NL. Iz Rudeša su najavljivali drugačiju selekciju i pristup nego prošli put, no ruku na srce sve je to ljetos djelovalo sramežljivo po pitanju određenih poteza.

Kao da je onda Gorica išla za tim da će Rudeš biti 'dolje' i da ima prostora za veće preinake u momčadi. Konkretno, u odnosu na prošlu sezonu nema Jurice Pršira i Ikera Poza, koji su po kvaliteti bili u samom vrhu SHNL-a uopće, Žan Trontelj također je bivši, kao i Mateo Leš, a njih dvojica bili su neizostavni u zadnjoj liniji (Trontelj više kao wing-back).

Nije lako nadomjestiti najkvalitetnije igrače u momčadi, a situacija u svlačionici isto diktira ponašanje na terenu. Kao što je u Hajduku sve krasno i lijepo zbog par dobrih rezultata, Gorica je nanizala par loših, uvukla se nervoza i odmah sve ide naopako pa se dogodi tu i pokoja ozljeda ili suspenzija.

Ne možemo znati pozadinu svih tih transfer poslova, ali možda je ipak Gorica prerano isključila Rudeš ili ga jednostavno podcijenila.

I te greške su rezultat nečega

Nakon utakmice Denis Mojstrovič, pomoćnik Marija Carevića, rekao je kako 'te pogreške bole', misleći na situacije u kojima Gorica poklanja golove protivnicima. Istina je, Gorica previše poklanja u ovoj sezoni, ali i to je rezultat nečega - manjka samopouzdanja, možda i kvalitete.

Dogodi se i takva utakmica da Domagoj Pavičić traljavo udari s 15-ak metara udaljenosti kada mu je sve čisto, a par kola ranije maestralno petom asistira. Konstantno i Carević priča o tim poklonima, nesreći, suspenzijama, ozljedama, sucima... Uvijek nešto, a pomaka nikako.

U nekim situacijama i potezima Goričani su djelovali poput amatera, a i kada je Hajduk nešto nudio, kao da su prepadnuti prilike. Izlike s konferencija za medije (prvenstveno one o sucima) uvuku se u same igrače pa podsvjesno ponekad reagiraju nerezonski. Protiv Hajduka u gostima nije realno očekivati bodove, ali barem je onda za očekivati rasterećenu momčad i možda ofenzivniji pristup.

Sam Mojstrovič (Carevićev pomoćnik) rekao je da je u 'prvih 15 minuta išlo po njihovom planu - smireno i pasivno'. Pokušalo se receptom koji je Rudeš imao protiv Gorice, ali koncentracijom su igrači popustili. Je li onda 'divlje i aktivno' recept za iduće kolo i Slaven Belupo? Je li vrijeme da Gorica barem željom pokaže da ide na tri boda?

Gorici protiv Farmaceuta odgovara samo pobjeda, situacija je već sada alarmantna, a već se proteže i ona priča 'da je izgurati do zime pa ćemo vidjeti...' Do promjena u igračkom kadru morat će doći, a tko zna, možda ne samo tu.