Izbornik je uživo pratio finale SuperSport Hrvatskog kupa, što je mogao vidjeti?

Završnica sezone, finale SuperSport Hrvatskog kupa, izbornik hrvatske reprezentacije na tribinama - idealna prilika za dokazivanje. Nekolicina igrača i Dinama i Rijeke je pod povećalom, a na Opus areni imali su šansu pokazati da zaslužuju nositi kockasti dres.

Gledajući posljednji popis, samo Dominik Livaković i Toni Fruk su u ovo finale ušli sa statusom hrvatskog reprezentativca, ali bilo je tu igrača s pretpoziva ili čak onih koji vrebaju iz pozadine.

Svjetsko prvenstvo je preblizu i nema više 'miksanja' - u avion ide najbolje što Hrvatska ima. A na Opus areni su pojedinci pokazali da mogu biti Vatreni. Jasno, ne sudimo samo po jednoj utakmici, no dvoboji ovakvog tipa znaju biti kap koja prelije čašu.

Stojković i Beljo

S razlogom smo u prvih nekoliko paragrafa skrivali imena, ali priznajte - svi ste pomislili na Luku Stojkovića i Diona Drenu Belju. Potonji je zbog paranja protivničkih mreža već dugo pod povećalom, a zabijao je toliko da je njegov fenomenalni suigrač pao u drugi plan.

Devetog dana travnja usporedili smo Dinamo sa Stojkovićem i bez njega, a razlika je ogromna. Ne samo statistički, nego i dojam s terena to pokazuje. Vidjelo se na Opus areni da se radi o igraču enormnog potencijala, dok Stojković primi loptu - u zraku se osjeti da se nešto može dogoditi.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Rijetki su takvi igrači, pogotovo koji takav dojam ostave u ovako važnoj pa i tvrdoj utakmici. Prve dvije prijetnje Dinama bile su upravo preko Stojkovića, prvi put je loše naciljao, a u drugom ga je vratnica zaustavila. Lagani trzaj, kojim je dobio malo prostora, a onda krasan udarac koji je uzdrmao lijevu stativu.

A kako se kaže - tko puca, zabit će. Dinamova sedmica je u 50. potegnula bez puno razmišljanja, a iako je Martin Zlomislić možda mogao bolje reagirati - koga briga, ušla je i pisat će uvijek Luka Stojković. Sedam minuta kasnije, Beljo je pokazao da može biti sidrun, othrvao se u duelu sa Stjepanom Radeljićem te uposlio Stojkovića, koji nije imao težak posao za 2:0. Ostaje žal što Miha Zajc nije pospremio loptu u mrežu nakon što mu je Stojke servirao, bilo je prilike i za hat-trick, no dobro.

Beljo ovoga puta nije zabio, čak se može reći da se lijepo ispromašivao, no odradio je vrhunski posao. Konstantno je imao igrača na leđima, bio to Radeljić ili Ante Majstorović, koji je nekoliko puta Belju zaustavio kao da su u ringu, a ne na travnjaku. Plavi devet otvarao je prostor suigračima, kreirao, nalazio se u prilikama, ali ovoga puta nije bio lucidan pred golom, kakvim ga pamtimo u SHNL-u. DDB nije uspio iskoristiti tri vrhunske prilike, a odlična realizacija je baš ono što ga je krasi ove sezone.

Nakon promašaja, vidjelo se po reakciji koliko mu je krivo, kao da je još pogledom pratio reakciju izbornika Dalića. Znao je da mu je ovo bila prilika da dokaže, stavi točku na i te završi tu dilemu treba li biti u reprezentaciji. No, čak i bez golova, pokazao je Dion Drena kako itekako može poslužiti Vatrenima.

Frukova neupitna klasa, Livaković bez puno posla

Fruk i Livaković neupitni su na popisu od 26 igrača, u njihove kvalitete izbornik se uvjerio i nema nikakvih sumnji. Livi je imao to nezgodno razdoblje u Gironi, no to je iza njega, Dinamo mu je vratio samopouzdanje, a nedodirljiv je među vratnicama.

U ovom finalu nije imao puno posla, ali pokazao je malo nesigurnosti. Znamo da nije među najboljima na svijetu u distribuciji, a baš ga je Fruk pročitao u prvom dijelu prvog poluvremena, no na Livakovićevu sreću, nije kažnjen. Poslije toga mu nije padalo na pamet dodavati kroz sredinu, jednostavno se rješavao lopte.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Fruka je u drugom dijelu sezone usporila ta ozljeda, a činjenica da je izašao u 73. minuti pokazuje da još uvijek nije na svojih 100 posto. Ipak, i kao takav pokazao je koliko je opasan, bio je najbolji igrač Riječana, jedini je koji je ostavljao dojam da može zaprijetiti.

Ispremiješao je Sergija Domingueza i Scotta McKennu pri 0:0, ali tada je Španjolac fenomenalnim klizećim startom ispravio stvar. Onakav prodor ne može svatko napraviti, ne samo to - nego ne može svatko imati ideju za napraviti takvo što. Fruk to ima, nešto slično kao Stojković na drugoj strani - u zraku se osjeti da u svakom trenutku može nešto stvoriti.

U drugom poluvremenu je uposlio Mladena Devetaka, čiji udarac je odsjeo na gredi. Sve u svemu, Fruk je položio, ali ponavljamo - njegov reprezentativni status nije ni bio ugrožen. Ruku na srce, svakako je teško očekivati da osvane u prvih 11 Hrvatske, ali s klupe može biti vrhunsko rješenje, pogotovo protiv momčadi koje igraju zatvoreniji nogomet.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Pogled u budućnost

I nakon ovog Svjetskog prvenstva doći će do određenih oproštaja od reprezentativnog dresa, a samim time i preinaka u sastavu i Dalićevom popisu. Dakako, konkurencija je ogromna, ima igrača koji čekaju u niskom startu, pojedinci su 'vječito' na pretpozivu, a dobar dio onih koji igraju vani samo čekaju da zgrabe svoju priliku.

U reprezentaciju je teško ući, ali još teže izaći. U jesenskim okupljanjima vjerojatno će neka nova imena osvanuti na izbornikovom popisu, ne nužno označeni kao 'ti' koji moraju biti u sastavu, nego čisto da se isprobaju mogućnosti. Primjera radi, potkraj prošle godine Martin Baturina nije bio pozvan pa evo ne možemo sada ni zamisliti njegovo izostavljanje.

Igrači koji nastupaju za klubove poput Dinama i Rijeke uvijek su praćeni kod reprezentativnog stožera, a nekad u budućnosti bismo određene mogli i gledati u kockastom dresu. S glave na glavu po početnim sastavima, nema previše takvih hrvatskih igrača, no dalo bi se 'probrati'.

Krenut ćemo s desnim bekovima - Moris Valinčić i Ante Oreč. Dinamovac je prije ozljede pred kraj prve polusezone bio u najužem izboru za Dalićev poziv, šuškalo se da će mu biti i uručen, a baš tada je stigla ta ozljeda zbog koje je izbivao poduže vrijeme. Teško je poslije toga uhvatiti ritam, izgubi se na samopouzdanju i osjećaju općenito pa tako ni u srijedu Valinčić možda nije bio na svojoj najvišoj razini. Da ne bi bilo nesuglasica, odradio je svoj dio pristojno, no razmazio nas je vrhunskim predstavama na jesen.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Oreč, dečko zavidnih fizičkih predispozicija, je i u Rijeku došao na mala vrata, a sada je jedan od najpouzdanijih u zadnjoj liniji. Po nekim navodima, već ovoga ljeta mogao bi napustiti Rujevicu jer zainteresiranih ima. 'Kvaka' je ta što bi Ivan Smolčić, koji u Comu igra solidno, vrlo lako mogao izvisiti za predstojeći Mundijal.

Toliko o konkurenciji, desna strana rezervirana je za Josipa Stanišića - ovosezonskog polufinalista Lige prvaka i člana minhenskog Bayerna. Međutim, valja imati alternativna rješenja.

Istaknut ćemo još Dinamov dvojac - Niko Galešić i Bruno Goda. Potonji na zauvijek deficitarnoj poziciji lijevog beka, nekako uvijek osporavan, ali svoj dio uvijek odradi bez neke buke, što je zapravo i najbolje. Igrač kojega svaki trener voli imati - nenametljiv, pouzdan, siguran, profesionalan.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Galešić je, po mnogima neočekivano, krenuo s klupe i dobio tek nekih 15-ak minuta protiv bivšeg kluba u finalu. Na zimu u kojoj je prešao u Dinamo iz Rijeke bio je zamišljen kao budući reprezentativac, govorilo se o minimalno pretpozivu, ali proces prilagodbe u Zagrebu je potrajao. O tome smo također pisali, Galešić je Dinamo došao u vjerojatno najnezgodnijem trenutku.

Njegova polivalentnost se ne smije zanemariti, vrhunski je pokrio poziciju desnog beka dobrim dijelom ove sezone, iako je po vokaciji stoper. Djeluje kao pravi frajer, stoperčina, koja bi iduće sezone trebala imati ozbiljniju ulogu u sastavu Dinama. U tom slučaju ne sumnjamo - igrač koji će biti na radaru izbornika.

Za Josipa Mišića pomalo i čudi da nikako nije bio na popisu, a Gabriel Vidović sigurno ima ambiciju nekad obući dres hrvatske (seniorske) reprezentacije. No, dalek je put do toga, pun rada i dobrih predstava na terenu, što vrijedi za sve navedene pa i reprezentativce koji moraju održavati formu da bi održali i mjesto među najboljima što Hrvatska ima.