Kako vrijeme leti... Pogledajte deset zvučnih imena koja su okačila kopačke o klin u 2026. godini

Vrijeme brzo prolazi, a ostavlja trag na svakome. Teško je i emotivno gledati oproštaje nogometnih velikana koji su ostavili dubok trag u ovom sportu, ali svakoga to čeka. Stoga, odlučili smo desetorici takvih posvetiti članak.

U obzir smo uzeli igrače koji su u tekućoj kalendarskoj godini objavili službenu mirovinu, ali ovdje ne spadaju oni koji su se oprostili od reprezentativnog nogometa. Tako, primjerice, emotivni oproštaj Lionela Messija nije na ovoj listi, a neka i ne bude još neko vrijeme pa makar ga pratili samo u MLS-u.

Također, ovdje su uračunati samo igrači koji su u ovoj kalendarskoj godini odigrali barem jednu utakmicu, a ne oni koji su već neko vrijeme bez kluba pa su u 2026. službeno objavili mirovinu poput Diega Coste, Oscara, Dimitrija Payeta, Divocka Origija...

Pedro Rodriguez

You will always be part of our history. Thank you for everything, @_Pedro17_ ! ???? https://t.co/VtHqJWrwBp

— FC Barcelona (@FCBarcelona) October 7, 2026

Kao što je iznad navedeno, čovjek čija mirovina je 'pokrenula' pisanje ovog članka. Pedro Rodriguez ove srijede (7. listopada) objavio je emotivan video u kojem se oprašta od aktivnog igranja nogometa, a između ostalog napisao je kako je osjetio da je vrijeme za neku novu fazu u životu.

Kada je rekao da je ostvario svoje snove, ništa nije slagao. Osvojio je pet puta LaLigu, četiri puta španjolski Superkup, ima po tri Lige prvaka, europska Superkupa i Kupa kralja, u dva navrata osvojio je Svjetsko klupsko prvenstvo, a po jednom Europsku ligu, Premier ligu i FA kup. I da, ima i 'tamo neko' Svjetsko i Europsko prvenstvo za zaokružiti 'solidnu' karijeru...

Iz San Isidra došao je u Barcelonu još 2004. godine, a nakon što je prošao Blaugranine omladinske kategorije, postao je i dio seniorske momčadi. Pokrivao je sve pozicije u napadu, ponekad čak igrao kao desni bek, a ostao je poznat kao jedan od najboljih džokera s klupe.

U potrazi za novim izazovom napustio je Barcu 2015. i otišao put Chelseaja, a kasnije je igrao još za Romu i Lazio. Transfermarkt kaže da je u klupskoj karijeri odigrao 793 utakmice, zabio 197 golova i upisao 113 asistencija, a na to treba dodati još 65 nastupa za Španjolsku te 17 pogodaka i 11 asistencija za istu.

Dante

Ako ste posljednjih sezona znali baciti oko na francusku Ligue 1, vjerojatno ste izrekli onu: 'Pa zar Dante još igra?' E pa, od ove sezone to više nije slučaj, brazilski stoper okačio je kopačke o klin po završetku ugovora s Nicom.

Za par dana Dante će napuniti 43 godine, ali posljednjih sezona one ga nisu omele da bude standardan u Nici. Doduše, u minuloj sezoni bio je na 'tek' 17 nastupa, ali i to je sasvim prisojno s obzirom na to da je u pitanju inače fizički dosta zahtjevna liga.

Već je Dante pronašao novi posao, od ovoga ljeta obnaša funkciju trenera Bayernove B momčadi, koja se natječe u Regionalligi Bavaria. U 11 dosadašnjih susreta skupio je četiri pobjede, tri remija i četiri poraza.

No, vratimo se na igračku karijeru - krenula je u Capivarianu, zatim se nastavila u Juventudeu, a Danteov prvi europski klub bio je Lille. Posudba u Sporting Charleroiju, koji je kasnije otkupio njegov ugovor, a onda preko Standard Liegea i Borussije M'Gladbach do minhenskog Bayerna, gdje je bio tri godine pa otišao u Wolfsburg. S Bavarcima osvojio sve što se moglo osvojiti, a za reprezentaciju u 13 nastupa zabio dva gola.

James Milner

'Hejteri' su govorili na početku prošle sezone da je James Milner produžio ugovor s Brightonom samo kako bi skinuo rekord po broju nastupa u Premier ligi. Bilo je povoda za takvo mišljenje, 2024./2025. odigrao je tek četiri utakmice, ali svi su zaboravljali kakva je mašina u pitanju.

Iz Brightona su, kao i kod ostalih njegovih klubova, uporno govorili kako je Milner na testovima uvjerljivo najbolji, a shodno tome upisao je 22 utakmice za Seagullse prošle sezone, zabio jedan i namjestio jedan pogodak. I da, skinuo je taj rekord i ostao je na 658 nastupa u najjačem engleskom rangu, pet više od Garetha Barryja.

Milner će ostati poznat kao velika radilica, pokrivao je sve što su treneri od njega zahtijevali, iako je po vokaciji centralni vezni. Igrao je za Leeds, Swindon, Newcastle, Aston Villu, Manchester City, Liverpool i posljednje naravno Brighton.

Također, svi njegovi suigrači redovno su ga hvalili zbog podizanja atmosfere u svlačionici, a koliko je značio Liverpoolu svjedoče riječi Jürgena Kloppa: “Sve što smo postigli u Liverpoolu ne bi bilo moguće da Milner nije bio tu.“

Santi Cazorla

Romantičar, doktor nogometa i, po skromnom mišljenju autora ovog članka, najkvalitetniji igrač s ovog popisa. Santi Cazorla imao je mnoštvo problema s ozljedama, do te mjere da mu je, kako je sam rekao, prijetila amputacija noge nakon operacije Ahilove tetive.

No, nije se predavao, a ljubav prema nogometu bila je jača od ičega. Villarreal, Recreativo de Huelva, Malaga, Arsenal, ponovno Villarreal, Al-Sadd i onda povratak gdje je igrao kao klinac - Real Oviedo. Cazorla je u drugoj sezoni po povratku u Oviedo svoj klub predvodio do promocije u LaLigu s tri gola i pet asistencija, a time svoje ime upisao zlatnim slovima u povijesne knjige.

Iako je Oviedo ekspresno ispao i vratio se u LaLigu 2, to ni najmanje nije utjecalo na sliku koju je javnost do tada imala o Cazorli. Dočekan je gromoglasnim pljeskom na svakom stadionu na kojemu je gostovao, a u toj zadnjoj profesionalnoj sezoni upisao je 28 nastupa.

U prosincu će napuniti 42 godine, a govorimo o igraču koji je zabio 15 golova u 81 nastupu za Španjolsku. U tolikoj konkurenciji izborio se za svoje mjesto u veznom redu Furije, a iako ima dva Europska prvenstva (2008., 2012.), nije bio dio momčadi sa SP-a 2010. i to zbog, pogađajte, teške ozljede.

Ashley Young

Karijeru Ashleyja Younga današnje generacije više pamte po nesretnom događaju s pticom, nego po odličnoj karijeri. U redu, nije bio među najboljima, ali ono što je pokazao i napravio zaslužuje poštovanje. Svoju zadnju profesionalnu utakmicu odigrao je 20. siječnja ove godine, kada je u 84. ušao za Ipswich protiv Bristola.

Young je upisao 39 nastupa za Englesku, zabio je sedam pogodaka, a bio je dio reprezentacije na Europskom prvenstvu 2012. i Svjetskom 2018., kada je odigrao 90 minuta protiv Hrvatske. Po vokaciji krilo, a kasnije se isprofilirao u wing-backa, zbog čega je u siječnju 2020. otišao u Inter nakon što je prethodno igrao za Watford, Aston Villu i Manchester United.

Vratio se potom među Villanse, a onda igrao još za Everton i Ipswich, koji mu je zadnja stanica u karijeri. Sigurno mu je žal ostala kada je kao igrač Evertona 9. siječnja 2025. imao priliku igrati protiv sina Tylera, ali tadašnji menadžer Peterborougha Darren Ferguson nije uveo u igru mlađeg Younga i tako je propuštena prilika za ispisivanje povijesti.

Cesar Azpilicueta

Borac na terenu, pravi primjer kapetana koji je ostao u najboljem sjećanju navijačima Chelseaja. Po vokaciji desni bek, mogao je igrati i kao stoper, ali jedno je kod Cesara Azpilicuete uvijek bilo sigurno - bio je spreman poginuti na terenu za svoju momčad.

Azpi je karijeru započeo u Osasuni, koju je 2010. napustio nakon poziva Marseillea koji je za njega izdvojio deset milijuna eura. Za 2.8 milijuna eura više Chelsea je 2012. dobio i više nego što je mogao zamisliti - igrača koji će kasnije odigrati 508 utakmica za klub, zabiti 17 golova i upisati 51 asistenciju.

Na kraju sezone 2022./2023. došlo je vrijeme za rastanak s londonskim klubom, a Atletico Madrid je to iskoristio i doveo Cesara kao slobodnog igrača na dvije sezone. Po isteku tog ugovora Azpilicueta je otišao u Sevillu, za koju je 17 puta zaigrao prošle sezone, ali redovni problemi s ozljedama natjerali su ga na mirovinu.

Osvojio je Ligu prvaka, po dvije Premier lige i Europske lige, jedan Uefin Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, FA kup, engleski Ligakup, dva puta francuski Ligakup i jedan Superkup, ali sa Španjolskom je bez osvojenog trofeja iako je nastupio na pet velikih natjecanja (Svjetsko 2014, 2018 i 2022, Europsko 2016 i 2021).

Kasper Schmeichel

S nepunih 40 godina na leđima i Kasper Schmeichel odlučio je reći zbogom aktivnom nogometu. Njegova posljednja stanica u karijeri bio je Celtic, u kojemu je proveo dvije sezone, nakon što je po jednu odradio u Anderlechtu i Nici poslije odlaska iz Leicestera gdje je ostavio najdublji trag.

Schmeichel je bio jedan od najzaslužnijih za Leicesterovo čudo iz 2016. i osvajanje Premier lige, a s Lisicama je osvojio još engleski Superkup i FA kup. Uračunat ćemo mu među trofeje i osvojen Championship s klubom s King Powera, a vitrinu je obogatio s dva škotska prvenstva i jednim Ligakupom sa Celticom.

Apsolutna je legenda danske reprezentacije, za koju je upisao 120 nastupa, a sjetit ćete se koliko je živaca Hrvatskoj iščupao 2018. kada je obranio penal Luki Modriću u 116., a onda i još dva u raspucavanju (Milanu Badelju i Josipu Pivariću). Srećom, Danijel Subašić imao je jednu obranu više u tom raspucavanju.

Manje je to poznato, ali Schmeichel je nogometnu karijeru započeo u Manchester Cityju, a uz iznad spomenute klubove još je branio boje Darlingtona, Buryja, Falkirka, Cardiffa, Coventryja, Notts Countyja i Leedsa.

Niklas Süle

Ovih dana Niklas Süle je hit na društvenim mrežama i to samo zato što čovjek uživa u nogometu. Imao je dosta problema s ozljedama i kako je dugo izbivao s terena nabacio je par kila viška, a dva tjedna prije finala Lige prvaka protiv Real Madrida 2024. izbile su fotografije u kojima izgleda poput amatera.

?????? This is how Niklas Süle looks just 2 WEEKS before the Champions League final against Real Madrid! A reminder that he played 27 minutes against PSG and was a starter in Borussia Dortmund's last Bundesliga match against Mainz. https://t.co/SKccS9fzVA

— CentreGoals. (@centregoals) May 17, 2024

No, Süle se vratio u formu, odigrao je još dvije sezone poslije toga, ali u svakoj se i dalje dosta mučio s ozljedama. Natjeralo ga je to na prekid karijere, ali samo one profesionalne. Sada igra za niželigaša SV Tiefenbach, a svakog tjedna izlaze videozapisi njegovih utakmica i svaki je bolji od prethodnog.

Süle je ondje napadač, desetka pa čak i vratar - doslovno što god mu padne na pamet. Financijski se osigurao za života igrajući za Hoffenheim, Bayern i Borussiju Dortmund, a po ovom dosad viđenom s 31 godinom donio je dobru odluku.

Naravno, kao igrač koji je proveo pet godina u Bayernu osvojio je sve što se moglo osvojiti na klupskoj razini, uključujući i Ligu prvaka.

Lukas Podolski

I njega će se navijači Bayerna rado sjetiti jer Lukas Podolski je za bavarski klub upisao 106 nastupa te zabio 26 pogodaka uz 20 asistencija. Najdublji trag ipak je ostavio u 1.FC Kölnu sa 181 utakmicom 86 golova i 41 asistencijom, ali njegovu ljevicu pamte svi klubovi u kojima je bio.

Govorimo tu još o Interu, Antalyasporu, Vissel Kobeu, Galatasarayu i Arsenalu, ali i njemačkoj reprezentaciji za koju je u 149 utakmica poentirao 49 puta. S popisa klubova namjerno je izostavljen Gornik Zabrze jer ondje je proveo posljednjih pet godina, odnosno poljski klub bio mu je zadnji u karijeri, a za njega je u 135 utakmica zabio 25 i namjestio 22 pogotka.

Podolski je u lipnju napunio 41 godinu, a u prošloj sezoni bio je bez realizacijskog učinka u 18 nastupa za Gornik u poljskoj Ekstraklasi. Bilo je tu nekih manjih poteškoća s ozljedama, ali u globalu jednostavno je vrijeme dostiglo i Podolskog i došlo je vrijeme za kraj.

Što se njegovih trofeja tiče, Svjetsko prvenstvo iz 2014. sigurno je najbolji ulov, s Bayernom ima Bundesligu i DFB Pokal, s Arsenalom FA i Superkup, s Galatom turski kup i dva Superkupa, a s Gornikom poljski Kup i to iz ove sezone kada je u finalu poražen Rakow za kojega su punih 90 minuta u finalu igrali Marko Bulat i Fran Tudor.

Ciro Immobile

Priču zaključujemo s Cirom Immobileom, čija objava mirovine je bila pomalo iznenađujuća. U veljači je napunio 36 godine, a u prošloj sezoni igrao je za Bolognu (prvi dio) i Paris FC (drugi dio). Ukupno 22 nastupa, dva gola i dvije asistencije, ali odlučio je na tome stati.

Samo sezonu ranije Immobile je zablistao u Bešiktašu sa 17 pogodaka i četiri asistencije u 17 nastupa, a prethodno je žario i palio u dresu Lazija, za kojega je u ukupno 340 utakmica zabio 207 pogodaka i podijelio 55 asistencija.

U oproštajnoj objavi objasnio je kako njegovo tijelo jednostavno teže podnosi napore nego ranije te da mu je motiv upola manji nego što je nekada bio. Zaključio je kako se želi umiroviti s dostojanstvom, a ne da ostavi loš dojam u bilo kojem klubu.

Shodno tome, kao jedan od razloga naveo je to da se želi posvetiti obitelji i kada se sve zbroji i oduzme, nitko mu ništa ne može reći.

Immobile je četiri puta bio najbolji strijelac Serie A, čak je 2019./2020. osvojio europsku Zlatnu kopačku, a u klupskoj karijeri može se pohvaliti osvajanjem Coppa Italije, njemačkog Superkupa, dva talijanska Superkupa i jednim turskim Superkupom. No, iznad svega toga bit će mu osvojeno Europsko prvenstvo iz 2021., kada je za Azzurre zabio i namjestio po dva pogotka.