Top 10 'One season wonders': Bljesnuli pa nestali s velike scene, jedan se sada povezuje s Istrom 1961

Englezi često znaju koristiti izraz 'One season wonder', a time opisuju igrača koji bljesne samo u jednoj sezoni. U ovom članku dotaknut ćemo se desetorice takvih, koji su u jednom trenutku karijere pokazali zavidnu razinu kvalitete, ali je ostalo samo na tom 'trenutku'.

Vjerovali ili ne, jedan od njih povezuje se s prelaskom u Istru 1961. Još uvijek je to samo na šuškanju, a njega ćete pronaći pod brojem četiri.

1. Michu - Swansea (2012./2013.)

Ovu temu moramo započeti s Michuom, koji je definicija 'One season wondera'. Doduše, imao je dvije odlične sezone jer je nakon 15 golova za Rayo Vallecano u LaLigi ostvario transfer u Swansea za nešto više od dva milijuna eura na ljeto 2012. godine.

Te 2012./2013. bio je briljantan, zabio je 18 pogodaka u Premier ligi, a uz specifično slavlje svim neutralnim navijačima brzo se utkao u kožu. Čak je Swansea osvojio EFL kup te sezone, a Michu je zaradio poziv u španjolsku reprezentaciju.

Međutim, u idućoj sezoni zabio je tek dva puta u engleskom prvenstvu, a onda na ljeto 2014. otišao na posudbu u Napoli, za koju je talijanski klub izdvojio 1.3 milijuna eura. Ondje je upisao tek tri nastupa, kasnije igrao za španjolskog niželigaša Langreo, a 2016. je došao u LaLigu 2 i Real Oviedo, no nije išlo.

Dosta toga diktirale su i ozljede, ali Michuova karijera i dan danas vodi se kao jedna od onih koja je doživjela najbrži pad.

2. Grafite - Wolfsburg (2008./2009.)

Vjerujem da se dobro sjećate Wolfsburgovog osvajanja Bundeslige u 2008./2009. sezoni, kada je uz Edina Džeku u vrhu napada žario i palio Grafite. Brazilac je tada utrpao 28 golova u 25 nastupa, ali poslije nikako nije bio ni blizu takvog učinka.

U naredne dvije sezone zabio je 11 pa devet golova, ali se već te 2011. odlučio za egzotičnu destinaciju - Dubai i njegov Al-Ahli. Poslije je igrao za Al-Sadd, Santa Cruz i brazilski Athletico, a karijeru je zaključio u siječnju 2018. godine.

Sveukupno kada se sagleda, Wolfsburg je za uloženih sedam i pol milijuna eura dobio vrhunsku priču i ono važnije - titulu Bundeslige. Apsolutno se isplatio, ali ta Grafiteova 2008./2009. sezona postavila je standard kojega Brazilac poslije nije mogao dotaknuti.

3. Roque Santa Cruz - Blackburn (2007./2008.)

Kada u društvu s ekipom spomenete ime Roque Santa Cruz, vjerojatno će uslijediti ona čuvena - 'doktor nogometa'. A pamti ga i nježniji spol jer ga je nekoliko časopisa izabralo kao najatraktivnijeg nogometaša, redovno se odazivao na takve ceremonije pa ga je i to možda malo omelo u pokazivanju kvalitete.

Da se razumijemo, Roque Santa Cruz imao je sasvim pristojnu karijeru, ali sezona 2007./2008. bila mu je puno bolja nego bilo koja druga. Na ljeto 2007. došao je u Blackburn iz Bayerna gdje se nije uspio baš nametnuti, a u prvoj sezoni za Blackburn zabio je 18 golova. Više od njega tada su zabili samo Arsenalov Emmanuel Adebayor (24), Liverpoolov Fernando Torres (24) i Unitedov Cristiano Ronaldo (31).

Iako je u narednoj sezoni bio strijelac tek četiri puta u Premier ligi, na ljeto 2009. doveo ga je Manchester City za tada velikih 21.2 milijuna eura. Za Građane je bio strijelac tek četiri puta, vraćao se na posudbu u Blackburn, ali nije išlo.

Poslije je bio jako dobar u Malagi, za koju je zabio 26 golova kroz četiri sezone, ali razmazio je Paragvajac nogometne ljubitelje s onom 2007./2008. u Blackburnu. Zanimljivo, još uvijek je aktivan - za par dana napunit će 45, a član je paragvajskog Nacional Asunciona.

4. Mariano Diaz - Lyon (2017./2018.)

Evo toga igrača koji se povezuje s Istrom 1961. Mariano Diaz trenutačno je član Deportivo Alavesa, bilo je nekih šuškanja o jednogodišnjoj posudbi i mogućem prelasku u SuperSport HNL, ali ipak je to daleko od realizacije.

Bio je dio Real Madrida, ali u potrazi za većom minutažom prešao je u Lyon na ljeto 2017. godine. U prvoj sezoni zabio je 20 i namjestio pet pogodaka pa ga je Real ekspresno vratio i to za 21 i pol milijun eura (otišao godinu dana ranije u Lyon za osam).

Čak je dobio čuvenu sedmicu, nametnuo mu se taj pritisak zamjene Cristiana Ronalda, ali nije bio ni blizu toga. U četiri sezone s Kraljevskim klubom u drugom mandatu zabio je tek tri gola, prešao u Sevillu bez odštete, ali i s njom raskinuo ugovor nakon godinu dana.

Od prošle godine je u Alavesu, zabio je hat-trick u Kupu kralja protiv niželigaša Getxa i to je bilo to od njega. Zbog toga nisu toliko čudila ta šuškanja o prelasku u Istru 1961, no vidjet ćemo - Mariano Diaz još je u Alavesu.

5. Daniel Güiza - Mallorca (2007./2008.)

Polaznik škole Xereza, dio Mallorce B, zatim Recreativo de Huelva, Barca B i Getafe - tako je izgledao put Daniela Güize, prije kojega nije mogao ni slutiti što ga čeka. Nakon 2005./2006. u kojoj je zabio devet golova u LaLigi za Getafe, Mallorca ga je vratila za pet milijuna eura.

U povratničkoj sezoni zatresao je mrežu sasvim pristojnih 11 puta, a onda je eksplodirao u sezoni 2007./2008., kada je bio strijelac nestvarnih 27 puta uz 11 asistencija. Odnio je Zlatnu kopačku ispred imena poput Luisa Fabiana (24), Sergija Agüera (19), Raula (18), Davida Ville (18)…

Sasvim zasluženo bio je dio španjolske reprezentacije na Europskom prvenstvu 2008. godine, kada je zabio i asistirao protiv Grčke u skupini, a onda je bio strijelac i u 3:0 pobjedi nad Rusijom u polufinalu.

Tog ljeta napravio je pomalo čudan transfer u Fenerbahče za 14 milijuna eura, a poslije nikako nije bio ni blizu onakve golgeterske forme. Pokušao je s povratkom u Getafe, nije išlo, a onda je igrao za klubove poput Johor Darul Ta'zima, Atletico Sanluquena, Rotena...

6. Krzysztof Piatek - Genoa (2018./2019.)

U jednom trenutku najpoželjniji napadač Europe - Krzysztof Piatek. Karijeru je gradio kroz Zaglebie Lubin i Cracoviju, gdje je imao odlične brojke pa ga je dovela Genoa.

U prvoj polusezoni u Genoi zabio je 19 pogodaka u 21 nastupu i odmah se aktivirao Milan te ga doveo za 45 milijuna eura. Ako ste se pitali, par mjeseci ranije Genoa je izdvojila četiri i pol milijuna eura za njegove usluge.

Do kraja te 2018./2019. sezone bio je jako dobar - zabio je 11 puta u 21 susretu za Milan, ali u narednoj sezoni je tek pet puta pronašao put do mreže. Uslijedio je transfer u Herthu (24 milijuna eura), odakle i posudba u Fiorentinu te Salernitanu, a na ljeto 2023. i transfer u Basaksehir.

Sada je u Al-Duhailu, koji je prošlog ljeta otkupio njegov ugovor za deset milijuna eura.

7. Sandro Ramirez - Malaga (2016./2017.)

Bivši polaznik La Masije, kojega je svijet upoznao u Barcinoj izvanrednoj 2014/2015. sezoni, ali tada je naravno tek par puta ušao s klupe. Htio je više minutaže u seniorskom nogometu pa je na ljeto 2016. otišao u Malagu.

Činilo se to kao nevjerojatna pogreška Katalonaca jer je Sandro u debitantskoj sezoni za Malagu zabio 14 golova i upisao tri asistencije u LaLigi. Samo tu sezonu je i trajala njegova priča s Malagom jer ga je 2017. doveo Everton za šest milijuna eura.

U Premier ligi se nije uspio nametnuti pa je 'skakao' po posudbama u Sebillu, Real Sociedad, Real Valladolid, prije nego ga je Everton prepustio Huesci 2020. godine. I nakon toga nove posudbe - Getafe i Las Palmas, koji ga je trajno doveo za milijun eura 2023. godine.

U Las Palmasu je imao pristojnu 2024./2025. sezonu u LaLigi (devet golova i četiri asistencije), ali je njegova momčad ispala u drugi rang, u kojemu je prošle sezone zbog ozljede zaigrao tek tri puta.

8. Amr Zaki - Wigan (2008./2009.)

Sjetit će ga se zaljubljenici Premier lige - Amr Zaki zapravo je bio polusezonsko čudo od igrača. Istaknuo se brzinom i eksplozivnosti još u Zamaleku i moskovskom Lokomotivu pa ga je Wigan na ljeto 2008. doveo za dva milijuna eura.

Zabio je sedam golova u prvih osam utakmica, uključujući dva pogotka protiv Liverpoola u 3:2 porazu Wigana. Do kraja kalendarske 2008. još se tri puta upisao u listu strijelaca i - ostao na tih deset pogodaka.

Do kraja te sezone nije nijednom pronašao put do mreže, a odigrao je još prvi dio 2009./2010. također bez golgeterskog učinka. Menadžer Wigana Steve Bruce otkrio je da se Egipćanin vratio sa svake reprezentativne stanke s kašnjenjem od par dana, a i općenito je imao s njim velikih problema zbog nediscipline:

“Iskreno, toliko sam u nogometu i nikada nisam radio s nekim tko je toliko neprofesionalan“, rekao je Bruce.

Zaki je drugi dio 2009./2010. proveo na posudbi u Hullu, gdje nije ni zabio ni asistirao, a kasnije je sreću tražio igrajući za Elazigspor, Al-Salmiyu, Raja Club Athletic, Al-Ahed i Arab Contractors.

9. Benjani Mwaruwari - Portsmouth (2007./2008.)

Benjani Mwaruwari došao je iz Auxerrea u Portsmouth u siječnju 2006. godine za šest milijuna eura kao perspektivan mladi napadač. Prva polusezona u Premier ligi bila je jako teška - nije zabio nijedan pogodak iako je redovno bio starter i imao ozbiljnu minutažu.

No, nova sezona donijela je novog Mwaruwarija. Startao je s dva gola u prve dvije utakmice, poslije zabio hat-trick Readingu te po pogodak Fulhamu, Wiganu i Newcastleu. Do kraja godine uspio je zabiti još Liverpoolu, a sredinom siječnja 2008. novim hat-trickom (protiv Derbyja) skrenuo je pažnju mnogih engleskih klubova.

Manchester City brzo je reagirao i doveo ga par dana poslije te utakmice za 5.2 milijuna eura, a Mwaruwari je debitirao u derbiju protiv Manchester Uniteda te zabio u 1:2 pobjedi. Međutim, do kraja sezone zatresao je mrežu još samo dva puta, tako da i o njemu govorimo kao polusezonskom čudu.

Poslije je imao par bljeskova u Sunderlandu i Blackburnu, ali nije bio ni blizu atraktivan kao u prvom dijelu 2007./2008. sezone. Na zimu 2013. otišao je u južnoafrički Chippa United, poslije igrao još za Bidvest Witse, što vam dovoljno govori.

10. Paulinho - Barcelona (2017./2018.)

Idemo do zaista posebne nogometne priče - Paulinha. Ovaj Brazilac obećavao je puno dok je nosio dres Red Bull Bragantina i Corinthiansa pa ga je doveo Tottenham 2013. za 20 milijuna eura. Ondje je imao solidnih predstava, ali nije to baš bilo na razini koja se od njega očekivala i koju je u konačnici pokazao na Camp Nouu.

Stigla je onda ponuda iz Kine, a nakon dvije godine Paulinho je napustio London. Igrao je daleko od očiju europske javnosti, a onda se kao grom iz vedra neba pojavila informacija da dolazi u Barcelonu za 40 milijuna eura.

Podrugljivo se to dočekalo jer se Paulinha znalo prije nazivati 'lordom', ali ušutkao je sve kritičare. Uz Lionela Messija je briljirao, zabio devet, a asistirao dva gola i vrlo brzo postao miljenik navijača.

No, nakon te sezone odmah se vratio u Guangzhou na posudbu, koji je kasnije otkupio njegov ugovor za 42 milijuna eura. Bili su to neki mutni poslovi, no dobro.

Poslije je Paulinho igrao za Al-Ahli i Corinthians, a od 2024. je u igračkoj mirovini.