Top 10: Ovo su najbolji nogometaši koji nikada nisu osvojili Zlatnu loptu

Završetkom Svjetskog prvenstva, postavljene su sve karte na stol po pitanju Zlatne lopte. France Football istu dodjeljuje na osnovu sezonskog doprinosa, ne po kalendarskoj godini pa se za ovo izdanje izdvaja deset kandidata.

Ceremonija će se održati 26. listopada u Londonu, bit će to prvi put van Pariza zbog 70. godišnjice. Ukupno 47 različitih igrača odnijelo je ovu prestižnu nagradu, ali ima nekih koji su to možda zaslužili, a da spletom okolnosti nisu preuzeli Ballon d'Or u svoje ruke.

Osvrnut ćemo se na desetoricu takvih - neki su u određenim godinama bili jako blizu, neki su općenito po karijeri i kvaliteti zaslužili.

Napomena: Do 1994. godine Ballon d'Or mogli su osvojiti samo europski igrači, a do 2007. samo oni koji su igrali u Europi. Zato na ovoj listi neće biti Pele, Maradona i slični, nego samo oni koji su nekada bili u konkurenciji.

1. Andres Iniesta

Foto: Gabriel Bouys/AFP/Hina

Genijalac s loptom u nogama, jedan od najprofinjenijih veznih nogometaša ikada. Andres Iniesta bio je jako blizu Zlatne lopte 2010. godine, osvojio je LaLigu s Barcelonom i Svjetsko prvenstvo sa Španjolskom, ali ispred njega izabran je njegov suigrač - Lionel Messi.

Te 2010. u Top 3 sve redom bili su igrači Barcelone, uz pobjednika Messija i drugoplasiranog Messija, treći je bio Xavi Hernandez. Nadao se Wesley Sneijder preuzimanju nagrade zbog finala SP-a i osvojene trostruke krune s Interom, no to se nije dogodilo.

Iza Inieste generalno je briljantna karijera, nije on bio tip igrača koji će pumpati statistiku, ali s njim i bez njega Barcelona i Španjolska bile su potpuno različite momčadi. Osvojio je doslovno sve što se moglo osvojit, 2012. okrunjen je Uefinom titulom najboljeg igrača Europe, nakon što je bio najbolji igrač Europskog prvenstva te godine.

Zanimljivo, te 2012. bio je treći u izboru za Zlatnu loptu, iza drugog Cristiana Ronalda i osvajača Lionela Messija, koji je u toj godini zabio nestvaran 91 gol.

2. Neymar Jr.

Foto: Gabriel Bouys/AFP/Hina

Što bi bilo, kad bi bilo? Još davne 2011. Neymar Junior završio je na desetom mjestu u poretku za Zlatnu loptu, a tada je igrao za Santos i imao je tek 19 godina. Dovoljno vam to govori o njegovom talentu i kvaliteti.

U Barcelonu je došao na ljeto 2013., a te godine bio je peti nogometaš svijeta po poretku France Footballa. Žario je i palio s Barcelonom u paketu s Messijem i Suarezom, 2015. bio je na trećem mjestu za Zlatnu loptu, 2017. također, a onda odlučio 'pobjeći iz Messijeve sjene' i otići put Paris-Saint Germaina.

Nikada više nije bio u Top 3 za Ballon d'Or, karijera mu je od tada krenula silaznom putanjom, a sada je, s 34 godine na leđima, ponovno u Santosu. Vidjelo se na minulom Svjetskom prvenstvu da to nije onaj stari Neymar.

Jedan od igrača koji je bio najprirodniji s loptom u nogama, vjerojatno cijela nogometna javnost bila je uvjerena da će on biti taj koji će prekinuti dominaciju Messija i Ronalda na podiju France Footballa, ali to je učinio hrvatski kapetan Luka Modrić.

3. Thierry Henry

Foto: Franck Fife/AFP/Hina

Neki će i danas reći da je 2003. godine Thierry Henry zaslužio Zlatnu loptu ispred Pavela Nedveda, ali ne može se reći ni da je bivši češki reprezentativac nezasluženo odnio tu titulu. Naravno, Henry je bio na drugom mjestu, a tada je zabio 32 gola i upisao 28 asistencija. Ipak nedovoljno.

Njegov Arsenal je 2002./2003. ispao u drugoj grupnoj fazi Lige prvaka (tada se tako igralo), dakle Gunnersi nisu uspjeli izboriti ni četvrtfinale. Nedvedov Juve došao je do finala i izgubio na penale, a Pavel nije imao pravo nastupa u tom finalu zbog suspenzije.

Henry je 2006. bio treći, iza Fabija Cannavara i Gianluigija Buffona, a 2000. i 2004. osvojio je 'drvenu medalju' - bio je četvrti. Nedavno je Henry progovorio o toj 2003. i izboru za Zlatnu loptu te rekao:

“Ne možeš raspravljati o mišljenjima - tako je, kako je.“

4. Xavi Hernandez

Tako blizu, a tako daleko - Xavi Hernandez tri puta bio je na podiju, odnosno u najužem izboru za Zlatnu loptu, a svaki od ta tri puta bio je treći i to tri godine zaredom (2009., 2010. i 2011.). Dva puta ispred njega bili su Messi i Ronaldo (2009. i 2011.), a već spomenute 2010. suigrači Messi i Iniesta.

Da vam još malo dočaramo koliko je Xavi igrao na vrhunskoj razini - pet godina zaredom bio je u Top 5, 2008. bio je peti, a 2012. četvrti. Uvijek pri vrhu, a nikako da dosegne sami plafon i odnese nagradu.

Bio je jedan od ključnih igrača u Barcinoj povijesti uopće, u trojcu s Iniestom i Busquetsom činio je (po)najbolju veznu liniju u nogometu ikada, ali njegove individualne predstave često su padale u drugi plan zbog genijalnosti suigrača.

Nije se puno bunio na to, prošle godine je za AS rekao:

“Žao mi je što se ne daje nikakvo priznanje za to treće mjesto, a fotografija s Iniestom i Messijem na podiju je povijesna, nevjerojatna. Za mene je to pobjeda Barcine filozofije i priznanje našem stilu igre. I ne smatram da sam bio bolji od Messija ili Ronalda - bio sam kreator, a ne igrač koji je u stanju sam riješiti utakmicu.“

5. Paolo Maldini

Foto: Pixsell

Dobar dio nogometnih ljubitelja reći će da je Paolo Maldini najbolji branič u nogometnoj povijesti, a eto opet je jedini bivši talijanski stoper sa Zlatnom loptom Fabio Cannavaro. Maldini je imao sličnu sudbinu kao Xavi - dva puta je bio na podiju, a oba puta bio je treći.

Uz osvojenu Ligu prvaka i Serie A s Milanom te finale Svjetskog prvenstva s Italijom 1994., Maldini se nametnuo kao ozbiljan kandidat, ali Zlatnu loptu odnio je Hristo Stoičkov, iza kojega je bio Roberto Baggio. Devet godina poslije Maldini je ponovno bio treći u toj već spomenutoj 2003., kada su ispred njega bili Nedved i Henry.

Možda se u Maldinijevo vrijeme nije davao toliki doprinos braničima kao kasnije, karijerom je sigurno zaslužio ovakvo priznanje. Sami podatak od čak 901 odigrane utakmice za Milan govori koliko je dobar bio i koliko dugo je igrao na vrhunskoj razini.

6. Zlatan Ibrahimović

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

“Nisam bio kao drugi, svi su govorili da sam arogantan, a ja sam pri prvom potpisu ugovora govorio da sam najbolji. Tada sam dao obećanje samom sebi da se nikada neću mijenjati i možda zbog toga nikada nisam osvojio Zlatnu loptu“ - riječi su Zlatana Ibrahimovića u podcastu (Ne)uspjeh prvaka kod sadašnjeg izbornika hrvatske reprezentacije Slavena Bilića.

Gledajući unatrag, najbliže je bio 2013. godine, kada je zauzeo četvrto mjesto iza Cristiana Ronalda, Lionela Messija i Francka Riberyja. Možda bi Zlatan bio barem na podiju jednom da je osvojio Ligu prvaka, a baš ona je glavni argument u godinama kada se ne igra Svjetsko ili Europsko prvenstvo / Copa America.

Rijetko ćete igdje vidjeti da tako visok igrač ima vrhunsku tehniku poput Zlatanove, a imao je i sve ostalo. Međutim, uvijek ga je nekako pratilo to arogantno ponašanje pa je podijelio nogometne navijače - polovica ga je obožavala, a polovica mrzila, ništa između.

U seniorskoj klupskoj karijeri je u 827 utakmica zabio 496 golova i upisao 205 asistencija. Tri puta je proglašen najboljim igračem Ligue 1, dokazao se gdje god da je igrao, ali eto - nije osjetio tu sreću osvajanja Lige prvaka i/ili Zlatne lopte.

7. Luis Suarez

Foto: Minas Panagiotakis/Getty/AFP/Hina

Prije Modrića, jedan igrač prekinuo je dominaciju Messija i Ronalda, samo u nešto drugačijem segmentu i to dva puta. Njegovo ime je Luis Suarez, a 2013./2014. i 2015./2016. odnio je Zlatnu kopačku ispred argentinskog i portugalskog velemajstora.

Čak se 2016. Urugvajac oglasio oko same dodjele Zlatne lopte, a njegove riječi prenio je ESPN:

“Nemam šansu osvojiti Zlatnu loptu jer marketinški nisam dovoljno jak. Nemoguće je da je osvojim baš zato i što igram s najboljim igračem u povijesti nogometa [Messijem]. Leo je genijalac i privilegija mi je što dijelim teren s njim.“

Ni on nije imao tu sreću što se u najboljim godinama u karijeri nadmetao baš s Messijem i Ronaldom, ali jedna od stavki koja utječe na samu dodjelu Zlatne lopte je ponašanje na terenu. Ruku na srce, Suarezu to nije moglo pomoći Doslovno je grizao na terenu i to ga je također donekle odvuklo od same Zlatne lopte.

Zapravo, jedan Luis Suarez osvojio je Zlatnu loptu, ali tu govorimo o bivšem Španjolcu koji je 1960. odnio tu nagradu.

8. Robert Lewandowski

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Ako mislite da vas je koronavirus u nečemu spriječio, sjetite se samo priče Roberta Lewandowskog iz 2020. godine. Bio je briljantan tada u Bayernu, osvojio svako natjecanje koje je zaigrao, trpao kao na traci, da bi France Football ukinuo ceremoniju te godine.

Nejasno je i danas zašto je do toga došlo jer su se sva velika natjecanja i lige odigrale do kraja. Bila mu je to idealna prilika jer Messi i (pogotovo) Ronaldo već su malo posustali, ali jednostavno Lewy nije imao sreće.

Godinu kasnije završio je na drugom mjestu, iza Lionela Messija. I tada je zabijao, ali njegova Poljska bila je zadnja u skupini na Europskom prvenstvu s tek jednim bodom, a Messijeva Argentina osvojila je Copa Americu.

Tada je Bayern osvojio Bundesligu, ali ispao već u šesnaestini finala DFB Pokala. Lewandowski je zabio 48 golova i imao devet asistencija u toj sezoni, ali nije bio ispred Messijevog Kupa kralja, Copa Americe te 38 pogodaka i 14 asistencija.

9. Franck Ribery

Još jedan bivši igrač minhenskog Bayerna koji je ostao zakinut za Zlatnu loptu. Konkretno, bilo je to 2013. godine, kada je Franck Ribery bio treći u poretku France Footballa, iza, pogađajte, Ronalda i Messija.

Portugalac je te sezone bio najbolji s 27.99 posto glasova, Messi je bio na 24.72, a Ribery na 23.36. Uz 22 gola i 18 asistencija te osvojenu Ligu prvaka, Bundesligu, DFB Pokal te Uefin Superkup, s pravom se bivši francuski reprezentativac nadao Ballon d'Oru.

Jedne prilike je o toj dodjeli rekao:

“Morao sam osvojiti Zlatnu loptu 2013. godine, bilo je to zaista nepravedno. Iz nekog razloga, produžen je rok za glasanje, što je bilo zaista čudno. Osjećao sam se pokradenim.“

Međutim, imao je i CR7 jake argumente - prije svega 66 golova u 56 utakmica. Uz to, (očito) presudile su prethodne godine i godine igranja u samom vrhu. Nesumnjivo, Ribery je također kontinuirano igrao sjajno, ali Ronaldo je ipak bio na razini iznad u tih par godina.

10. Sergio Ramos

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

“Ne zanima me Zlatna lopta. Da sam htio individualne nagrade, igrao bih tenis, a ne nogomet“, rekao je Sergio Ramos kada je upitan o Ballon d'Oru.

Po France Footballu, Ramos je najbliže bio 2017. godine, kada je osvojio LaLigu i Ligu prvaka, ali je u poretku za Zlatnu loptu bio šesti. Više puta bio je nominiran, ali nikada nije bio u najužem izboru. Sindrom braniča, zar ne?

Slična priča zapravo kao kod Maldinija, nekako je prolazio ispod radara jer nije ofenzivac. Jedan od najboljih defenzivaca ovog sporta uopće, ali kako je igrao, vjerojatno bi se Ramos dobro snašao i u napadu.

Bio je jedan od glavnih uzdanica Real Madrida u tom zlatnom razdoblju, ali slično kao Xavi i Iniesta - igrao je s najboljima (Ronaldo, Modrić) pa je njegov utjecaj padao u drugi plan.