Ako Dinamo želi u dobrom raspoloženju dočekati kraj sezone, morat će vrlo brzo povlačiti 'bolne poteze'

Bilo je dobro dok je trajalo. Pao je Anderlecht, pregažen Slaven Belupo, bilo je pogrešaka, ali podiglo se raspoloženje. Izgledalo je kao da bi se mogla ponoviti prošla sezona kada je Dinamo nakon Pule prebacio u brzinu više, svi su se podigli i započeta je velika serija.

Međutim, dogodilo se suprotno, NEC je Modrima zadao udarac koji se mogao izbjeći. Nizozemci su slavili na Maksimiru i stavili Dinamo u nezgodniju poziciju u borbi za nokaut fazu.

Pristup nije bio upitan, igrači su se borili, ali neke stare navike stalno ostaju i nikako ih se ne može iskorijeniti. Mario Kovačević sve otvorenije govori u razgovoru s medijima o tim nekim problemima, ali pomaka nema baš nikakvog.

Početna postava s puno upitnika

Prvenstveno Kovačevićev izbor igrača nije bio dobar. Uvijek će treneri braniti svoj izbor i govoriti kako je lako biti general poslije bitke, ali neke stvari nije jednostavno shvatiti.

I na pressici nakon utakmice Kovačević se suočio s pitanjima vezanim za stoperski par Dominguez - McKenna koji je od početka sezone daleko od razine na kojoj je bio prošle sezone. Nije to više uzorak od jedne-dvije utakmice, ovo je sada već duže vrijeme, a čini se da imaju neograničen kredit.

Pogreške koje rade izravno su odnijele Dinamu previše bodova, nemaju sigurnost, a čim stoperi nisu dobri i sigurni, situacija je slična kao kada imate nepouzdanog vratara na golu - sigurnost nema niti ostatak momčadi.

Sudeći prema trenerovim riječima nakon utakmice, on im vjeruje i nastavit će im vjerovati i u budućnosti dok se ne uvjeri da su pali u formi. Naznaka da se dižu, barem u paru, jednostavno nema i to sada traje predugo, pitanje je samo koliko se bodova još treba prosuti da se tu nešto promijeni.

Ako ćemo gledati formu, zašto na krilnim pozicijama nisu krenuli Oršić i Rodriguez? Oršić se evidentno diže, odigrao je jako dobru utakmicu u Koprivnici, bio je i sinoć dobar, ali priliku je dobio Hoxha koji je bio potpuno nevidljiv, do te mjere da smo ga praktički registrirali tek kada je izlazio iz igre.

S druge strane Rodriguez je bio još bolji nakon ulaska, u svim utakmicama u kojima je dobio priliku pokazao je kako je igrač ogromnog potencijala i energije, netko tko svojim potezima stvara razliku. Almena će to možda biti u budućnosti, ali sada nije.

Jedini koji su dosad završili na hlađenju zbog loše forme su Valinčić, Lisica i Zajc, s pravom jer su igrali stvarno ispod očekivane i potrebne razine, ali kandidata ima još i ako se momčad bude birala prema onome u kakvom su igrači trenutno stanju, morat će ih biti još i to dosta.

Boban nema neograničeno strpljenje

Mario Kovačević još uvijek ima podršku kluba, Zvonimir Boban je puno puta isticao kako ne želi nagle odluke i da se trener neće mijenjati kao čarape, međutim, za sve postoji granica.

Dinamo ima problema u organizaciji igre, puno toga se izvlači na klasu pojedinaca, ali zamislite da Modri moraju odigrati nekoliko utakmica u nizu bez Diona Drene Belje. Svi smo vidjeli kako to izgleda protiv Osijeka i Hapoela, Beljo je taj koji je apsolutni nositelj uspjeha Dinama ove sezone. Ne samo svojim golovima već i time što veže braniče na sebe i otvara prostor ostalima. Jesmo li vidjeli da i ostali napadači to mogu? Nismo.

Obrana je problem cijelu sezonu i svi protiv Dinama stvaraju dosta prilika. Kotarski je dosad nerijetko bio igrač utakmice, a to nije dobra vijest za Modre. Protivnički igrači na Dinamovoj polovici imaju dovoljno i vremena i prostora za primiti loptu, Modri stoje predaleko od njih i to se ne mijenja iz utakmice u utakmicu. Nedostaje te agresivnosti i ulazaka u duel, a kada protivnici vide da mogu raditi što požele, normalno da im samopouzdanje raste.

I sinoć je Kovačević govorio o fazi obrane koja je bila katastrofalna, međutim to je već stara priča, taj problem je detektiran odavno, a pomaka jednostavno nema.

Kako to misli promijeniti, ne znamo, ali Kovačević mora biti svjestan da ovakva izdanja u defanzivi izravno utječu na kompletnu sezonu Modrih, a sigurni smo da čelnici kluba neće dopustiti da se ona kompromitira u potpunosti. Još nije panika, sve se još može ispraviti, ali uskoro bi moglo biti i alarma i panike.

Ako se vratimo na početak prošle sezone i usporedimo sa sadašnjom situacijom, s pravom se postavlja pitanje gdje se toliko griješi da je pad toliko velik i da nema naznaka vraćanja na staro. Sjećamo se Valinčića koji je briljirao u prvim utakmicama, čvrst iza, prema naprijed prodoran i agresivan. Dominguez je fantastično čitao igru i odnosio lopte, čak i slao izvrsne pasove prema naprijed, pokraj McKenne se nije moglo proći. A danas? Valinčić se od početka sezone nije mogao sastaviti s dobrom igrom, potpuno mu je skršeno samopouzdanje, a Dominguez i McKenna idu iz pogreške u pogrešku.

Koliko god uprava stajala iza Kovačevića, neće to trajati beskonačno. I on je toga svjestan, a ono što se događa na travnjaku ne ide mu u prilog.

Sve još nekako gura dok Beljo ovako zabija kako zabija, kada mu se pridruži još nekoliko igrača kao Oršić i Dani u Koprivnici, Dinamo rutinski rješava protivnike, ali cijelo vrijeme kopka i činjenica što da Kotarski nije imao onakav dan i da su Anderlecht i Slaven samo zabili ono što su trebali zabiti kod egal rezultata?

Bit će vruće u Maksimiru narednih dana, a u utorak u goste dolazi Rijeka. Kek je majstor za iskoristiti protivničke probleme i bit će ovo ogroman ispit za Kovačevića i igrače, ispit na kojem ne smiju pasti jer bi u suprotnom ipak moglo biti "potresa" u klubu. Stalno se priča moramo ovo bolje, moramo ono bolje, vrijeme je da se to pokaže i u praksi jer inače... znamo što slijedi.