Dinamu nitko ne može prigovoriti da je ishitreno i olako maknuo Kovačevića

Poraz od Hajduka pa pobjeda protiv Anderlechta, razmontiravanje Slaven Belupa pa poraz protiv NEC-a, zatim slavlje protiv Rijeke i onda poraz od Rudeša. Svaki put kada se činilo da Dinamo ide uzlaznom putanjom, dogodio se pad, uslijedio je udarac koji ga je vratio par koraka unazad.

Ono što je svakako nedvojbeno je da ova momčad igra ispod razine svojih mogućnosti, a ovi igrači sigurno nisu zaboravili igrati nogomet i odjednom počeli donositi krive i nelogične odluke.

Sve je bilo u redu dok je Dinamo bilježio dobre rezultate i pobjeđivao, tada je i treneru lako, tada niti ne treba nešto previše "dirati", jednostavno sve ide svojim smjerom. Međutim problem nastaje kada dođe do pada forme, samopouzdanja, kada trener treba reagirati, a tu Kovačević nije uspio odraditi posao.

Nije na nama da govorimo o trenerovom znanju, ali kada imate ovakvu skupinu igrača, ovoliko kvalitete na okupu, onda je potreban trener koji je autoritet, kojem igrači vjeruju i koji iza sebe ima iskustva te zna što radi. Kovačević kroz karijeru ipak nije bio u ovakvim situacijama gdje su se od njega očekivali vrhunski rezultati i da je radio s takvim igračima.

Faza obrane je izgledala amaterski

Dinamo čak i nije loše ušao u utakmicu, dapače, od početka je pritisnuo i preuzeo kontrolu nad utakmicom, međutim kada je Rudeš nanjušio krv, uslijedio je totalni kaos za Modre.

Bilo je dovoljno da Junior Fernandes prvi put iskoristi konfuziju u Dinamovoj obrani i dođe sam pred Kotarskog, tada nije zabio, ali Rudeš je osjetio da Dinamo ima nedostataka koje može kazniti. Osjetio je da ima priliku doći do pogotka, a gosti su ušli u nekakvu crnu i konfuznu fazu iz koje se nikako nisu mogli izvući.

Ako osjetiš da ti je obrana potpuno bez samopouzdanja i da opasno visi, onda se očekuje od veznog reda da se skupi i pomogne, a Dinamo je tu najviše puštao. Veznjaci su konstantno kasnili u zatvaranju i Rudešovi napadači jurili su na Dinamovu obrana koja već duže vrijeme ne liči na sebe.

U svim dosadašnjim utakmicama Rudeš praktički nije stvorio toliko čistih situacija i toliko puta izlazio na vratara kao u prvom poluvremenu protiv Dinama. Je li to normalno za momčad koja smatra da je predodređena za još jednu duplu krunu i veliki rezultat u Europi?

Kovačević je nakon susreta znao što ga čeka

I sve što se događalo na konferenciji za medije pokazalo je da je Kovačević svjestan kako je odradio posljednju utakmicu na klupi Modrih. "Ako je do mene, najsretniji sam na svijetu. Vidim kod igrača da hoće igrati, da žele. Ma, da sam osjetio kod njih i jedan posto zadrške rekao bih. Ali nekad, nažalost, dođe do točke da se nešto mora mijenjati".

U ovoj izjavi sve je jasno, tu je mislio prvenstveno na sebe i na svoj stručni stožer. Promjene su potrebne jer ova sezona zasad nije dobra i svi Kovačevićevi pokušaji da podigne momčad zasad izgledaju neuspješno. Dinamo treba seriju dobrih rezultata, a ne par dobrih pa par loših, to mu neće donijeti trofeje i uspjeh u Europi.

Hajduk izgleda dobro i marljivo skuplja bodove, u Europi se situacija kompromitirala, ali još nije ništa izgubljeno niti u prvenstvu niti u Europi. Sve se može još uvijek promijeniti u Dinamovu korist, ali Kovačević to očito ne može napraviti.

Već dugo vremena ponavlja kako zna da Dinamo može bolje i da će biti bolji, ali to se nikako ne događa. To što netko dobro radi na treningu, ne znači previše, mjerilo uspjeha su utakmice, a ne treninzi. Nitko ne može reći da je Kovačević ad hoc smijenjen i da se požurilo s tom odlukom. Klub je stajao iza njega i prošle i ove sezone, u mnogim klubovima, ako ne i u većini, već bi odavno drugi trener bio na klupi. Dobio je podršku i niz prilika da pokuša podići momčad, ali jednostavno ne ide.

Dinamu se tu ne može baš ništa predbaciti, Boban ovom smjenom nije pogazio ono što je rekao da Dinamo neće kao prije olako smjenjivati trenere. Neka granica ipak postoji, a ona je pređena odavno. Čak i da je ranije došlo do smjene, a bilo je itekako puno prilika, nitko ne bi mogao ništa predbaciti.

Težak posao pred novim trenerom

Novi stručnjak na klupi imat će jako težak posao jer raspored ne mazi Modre. Sunderland i Varaždin naredni tjedan do reprezentativne stanke, a onda utakmice svaka tri dana. Istra, Bayer, Gorica, Rijeka, Osijek, Rennes, Lokomotiva, Hajduk. Osam utakmica u manje od mjesec dana.

Neće biti previše vremena za treniranje, zato će Dinamo trebati trenera koji ima nekakvog iskustva, ne ime koje se tek uči i koje nije radilo u vrhunskom klubu. Nekog tko u kratkom roku može podići momčad jer ovih deset utakmica do kraja sezone mogu bespovratno uništiti sezonu Modrima, ali mogu ih i vratiti na pravi put pa da u potpuno drugačijem raspoloženju dočekaju blagdane.

Rudešu svaka čast, više nije glavni kandidat za ispadanje

I dok u Dinamu danas traže analgetike i rješavaju glavobolju, u Rudešu su se probudili sa smiješkom. Upisali su veliku pobjedu, pobjedu koja je bonus u borbi za ostanak u ligi.

"Danas su i naši kadeti i juniori pobijedili Dinamo. Trebaju li u Dinamu biti zabrinuti, to je pitanje za Capellasa i Bobana. Mi konstantno radimo i danas nam se to isplatilo. Evo, pokazali smo da smo gazde u Zagrebu", zaključio je Peternac na pressici. Naravno da ne misli da su prave gazde i najbolji zagrebački klub, ali na jedan dan bili su.

Rudeš je došao do velike pobjede i odmaknuo je Gorici koja slično kao u Dinamu s Kovačevićem, razmišlja o promjeni trenera. Mario Carević kao i Kovačević donio je puno svom klubu, ali ovo je sezona u kojoj jednostavno ne ide. Skupili su Goričani samo sedam bodova, nalaze se na dnu ljestvice, ali to je neka druga priča.

Za Rudeš je najvažnije da ima šest bodova ispred Gorice i da je nedjelju dočekao s pobjedničkim okusom. Jeste li još uvijek uvjereni da je Rudeš glavni kandidat za ispadanje?