Dokazani recept uz par preinaka - Što su Španjolska i Argentina mijenjale u odnosu na posljednje osvajanje SP-a?

Nogomet se svakodnevno mijenja, ali neke stvari ostaju iste. Ključ svake reprezentacije je pronaći formulu koja joj odgovara, kako s igračke, tako s mentalne strane.

I Španjolci i Argentinci već su razvili svoje prepoznatljive sustave, no kakvi su sada u usporedbi s posljednjim osvajanjem?

Španjolska 2010. i sada

Početna postava Španjolske u finalu 2010.: Casillas - Ramos, Pique, Puyol, Capdevilla - Busquets, Xavi, Xabi Alonso (od 87. Cesc Fabregas) - Iniesta, Villa (od 106. Fernando Torres), Pedro (od 60. Jesus Navas).

Neki će reći da govorimo o najboljoj reprezentaciji svih vremena, ta Španjolska imala je toliku snagu u veznom redu da je danonoćno mogla čuvati loptu u svom posjedu. Predvođeni Barcinim trojcem Xavi-Iniesta-Busquets te uz dodatak Xabija Alonsa jednostavno je Vicente del Bosque morao 'gomilati' veznjake u početnu postavu.

Još kada shvatite da su na klupi bili igrači poput Cesca Fabregasa (koji je redovno ulazio s klupe) te Juana Mate i Davida Silve, jasno vam je kakve glavobolje je izbornik imao.

Furija je te 2010. Svjetsko prvenstvo započela porazom protiv Švicarske 1:0, ali do kraja turnira primila je samo jedan pogodak - protiv Čilea u trećem kolu (2:1 pobjeda). U drugom kolu pao je Honduras (2:0), a kasnije Portugal, Paragvaj, Njemačka i u finalu Nizozemska, sve redom s minimalnih 1:0.

Rezultatski to nije bilo najuvjerljivije, ali dojmom je. Te 'neuvjerljive' pobjede na terenu su izgledale potpuno drugačije, Španjolska je dominirala terenom, protivnika je svela na minimum, a sve zahvaljujući nevjerojatnoj kontroli na sredini terena. I strpljenju. Točnije, puno strpljenja, zbog stalnog kruženja i traženja pukotina u protivničkoj obrani.

Zašto onda ne ponoviti takav recept, kada imaš mogućnost?

Foto: Paul Ellis/AFP/Hina

Defenzivna stabilnost ne dolazi samo zahvaljujući obrambenim igračima, tako da obola u mnogobrojnim španjolskim clean-sheetovima ima i ostatak momčadi. Međutim, jasno je da četvorka otraga i vratar tu igraju najveću ulogu.

Ova španjolska momčad ipak se više oslanja na okomitost. Prvenstveno zbog Laminea Yamala i Danija Olma, tipove igrača kakve Furija nije imala prije 16 godina.

S druge strane, Rodri je praktički reinkarnacija Busquetsa, Pedri je po mnogočemu (i u klubu, iako sada malo bolje kotira Ruiz) zamjena za Iniestu (ili Xavija, kako vam je draže), a David Villa tada i Mikel Oyarzabal sada imaju sličnu ulogu. Nisu klasični napadači, više sudjeluju u igri, prilaze po loptu, odvlače protivnika...

Foto: Justin Setterfield, FIFA/Getty Images

Zapravo je de la Fuente u prvom kolu pokušao skroz iskopirati 2010. - na lijevo krilo stavio je Gavija (2010. ondje igrao Iniesta), a na drugu stranu stao je Ferran Torres (2010. igrao Pedro). Veznjak na lijevo krilo i dosta sličan tip igrača na desno, uz trojac Rodri-Pedri-Ruiz na sredini (Busquets-Xavi-Xabi).

Nije to funkcioniralo, ali i Yamal se tek vraćao od ozljede. Nogomet se dosta promijenio, još u analizi utakmice Španjolska - Zelenortska Republika napisao sam kako je čudno što Olmo nije igrao tu od prve minute zbog tog njegovog osjećaja za prostor. Srećom po Španjolsku, de la Fuente nije bio tvrdoglav.

Foto: Franck Fife/AFP/Hina

Uz prepisku ideje o dominaciji na sredini iz 2010. i par 'modernih' tipova igrača u odnosu na tu 2010. pronašao je dobitnu formulu.

Čisto da se i obrane dotaknemo - stoperska kombinacija mladosti i iskustva - Cubarsi (19 godina) i Laporte (32 godine) sada te Pique (tada 23 godine) i Puyol (tada 32 godine). Zanimljivo je da je Casillas na dan toga finala bio tek 14 dana stariji, nego što je Simon danas. Sada vratari ipak nešto više sudjeluju u igri pa se zbog toga Simon idealno uklapa.

Bekovi su dosta drugačiji, tada je Sergio Ramos morao uskočiti na desnu stranu, ali svi znamo koliko je on volio ići naprijed, kao i Porro, koji je tu ipak nešto bolji, ali otraga nije kao Ramos. Na drugoj strani sada Cucurella, koji je pak dosta agresivniji i više voli potegnuti prema naprijed nego Capdevila.

Argentina 2022. i sada

Početna postava Argentine 2022.: E. Martinez - Molina (od 91. Montiel), Romero, Otamendi, Tagliafico (od 120. Dybala) - De Paul (od 102. Paredes), Enzo, Mac Allister (od 116. Pezzella) - Messi, Alvarez (od 103. Lautaro), Di Maria (od 64. Acuna).

Mentalitet i ideja skoro pa identični, ali promjena je bilo. Prije svega, više nema Angela di Marije, koji je pružao taj balans u napadima - podjednako je Argentina napadala s obje strane. Sada se puno više oslanja na desnu, gdje se izvlači Lionel Messi.

Foto: Thomas Coex/AFP/Hina

Puno više Argentina sada ovisi o Messiju, što nestvarno zvuči kada na papir stavite to da ima 39 godina i da je od 2023. u MLS-u. No, ubacio je Lionel Scaloni jednog igrača više u sredinu terena, kako bi kompenzirao Leov manjak trke, a opet sve u ofenzivi prepustio Messijevoj genijalnosti. Da se razumijemo, dosta je i 2022. ovisilo o Messijevim potezima, no tada u nešto manjoj mjeri.

Zanimljivo je da veću ulogu sada ima Leandro Paredes, ali i on je ovaj turnir započeo kao nominalno zamjena. S njim je Argentina dobila na stabilnosti, a ujedno i još jednog igrača koji odrađuje 'prljavi' posao. Uostalom, takvih je deset Argentinaca, ali to funkcionira, itekako.

Uvijek su na rubu, psihološkim igricama pokušavaju izbaciti protivnika iz igre i to rade najbolje na svijetu. Vidjelo se protiv Engleske - Jude Bellingham bio je meta i odmah na početku su nad njim napravljena dva-tri prekršaja na rubu kartona. Jude je na kraju i bio isprovociran.

Foto: Shaun Botterill/Getty Images/AFP/Hina

Argentina radi sličnu stvar kao Španjolska 2010., gomila igrače na sredini terena, ali imaju potpuno drugačiju ulogu. Znaju i Južnoamerikanci kontrolirati igru, ali ovaj poker u veznoj liniji zadužen je za uspostavljanje kontrole na psihološkoj razini.

Tu su Argentinci najjači. Nije slučajno da su imali toliko dramatičnih utakmica na ovom Svjetskom prvenstvu, a da su svaku okrenuli u svoju korist. Pa čak iako su to protivnici koje su svakako trebali svladati.

Bila je ta mala preinaka u obrani, Lisandro Martinez upao je umjesto Nicolasa Otamendija u početnih 11. Lisandro je ipak nešto kvalitetniji u izgradnji, lijeva je noga, a po 'prgavosti' nema promjena.

A nije ni Scaloni bio tvrdoglav. Započeo je Svjetsko s Lautarom Martinezom kao najisturenijim, no s vremenom se vratio na Juliana Alvareza, koji je briljirao prije četiri godine. Trebalo je Julianu malo da se 'upali', a sada je nedodirljiv i nevjerojatno dobar u presingu, neumoran.

Foto: HINA

Čak ga je protiv Engleske Scaloni koristio više na lijevoj strani, Giuliano Simeone stao je desno, tako da Messi u potpunosti bude razriješen defenzivnih zadataka. Vjerojatno će sličnu taktiku primijeniti i sada, pogotovo jer je Cucurella na toj strani španjolske obrane.

Dakle, možemo očekivati da će Argentinci ciljati na to da isprovociraju Yamala, možda i Olma. Bit će to velika bitka na sredini terena, Furija bi trebala dominirati u posjedu, ali dosad nije imala ovako agresivnog protivnika, a ni Lionela Messija na suprotnoj strani.