Gorica je uspjela tek razljutiti Dinamo, koji ne staje kada osjeti krv

Slegli su se dojmovi nakon nevjerojatne utakmice u Turopolju, gdje je Dinamo pobjedom 3:6 osigurao plasman u finale SuperSport Hrvatskog kupa. Ovoga puta nije sve bilo baš bajno, Plavi nisu navikli hvatati rezultat, ali ponovno su pokazali da kažnjavaju i najmanji propust.

Gorica je u rujnu svladala Dinamo na Maksimiru, no bio je to potpuno drugačiji Dinamo od ovoga - još uvijek neuigran. No, početkom ožujka Turopoljci su 'uvaljali' dva gola u SuperSport HNL-u na Maksimiru i to je bio dovoljan znak za oprez Mariju Kovačeviću.

Kup je općenito 'rezerviran' za iznenađenja, a Gorica ovdje nije imala što za izgubiti. Dinamo je imao ulogu ogromnog favorita, samim time i velik pritisak, a rasterećeni protivnik uvijek je najopasniji.

Carevićeve namjere urodile plodom, ali...

U utakmicama na ispadanje uvijek očekujemo neku šahovsku bitku, ali rani pogodak Brune Bogojevića podario nam je spektakl. Još u najavi smo prognozirali Wisdoma Sulea u vrhu napada, a kada su bili objavljeni početni sastavi, označili smo Nigerijca kao najveću prijetnju. Neki će reći da je to logično jer je najistureniji, ali nije samo stvar u tome.

Sule je igrač ozbiljnih fizičkih predispozicija, a Carevićeva namjera bila je jasna - čekati kontre pa da Wisdom pobjegne. Drugačije se i ne može protiv ovog Dinama, Sule je učinio to dva puta u prvom dijelu, a u oba navrata se zatresla mreža Plavih.

Odgovor na prvi pogodak bio je ekspresan, ali za drugi Dinamo se morao pošteno namučiti. Osjetio se dašak nervoze, što je i logično jer, kako smo naveli, Kovačevićeve trupe nisu navikle na ulogu lovca.

Gorica je već počela s odugovlačenjem, nestajale su lopte, koristilo se sve da se dođe do finala. Na koncu - očekivano jer to se radi i na najvećoj nogometnoj sceni. Za goste je najbitnije bilo ne gubiti glavu i ne srljati, pogotovo jer je Gorica pokazala koliko je opasna iz kontri.

Nadalje, Goričani su bili izrazito agresivni, nisu dopuštali lagan prijenos lopte do zadnje trećine. Većinu igre vodili su braniči, a Dinamo je nerijetko pokušavao do prilike doći centaršutevima. Naravno, istaknuo se i vratar Muhamed Šahinović, a tako to uvijek bude u ovakvim susretima.

Treba pohvaliti Goricu jer, osim Rijeke koja je izvukla remi, nitko nije bio tako blizu Dinamu. Nitko mu, od hrvatskih klubova, nije napravio toliko problema u 2026. godini. No, kao što je Carević rekao, Dinamo te jednostavno kazni kvalitetom.

Uz dozu samopouzdanja, sve je lakše

U situacijama kada je protivnik tako agresivan i kada 'postavi autobus', potreban je trenutak magije, ideja kojom će se razbiti taj zid. Baš tako zabio je Dinamo oba gola u prvom dijelu - prvo krasan potez, asistencija Gabriela Vidovića i fenomenalna završnica Monsefa Bakrara.

Za drugi gol još uvijek je teško pronaći prave riječi, nešto što se rijetko viđa općenito u nogometu. Dupli pas petom s Dionom Drenom Beljom i kirurški precizan udarac Mihe Zajca, koji je ponio epitet igrača utakmice. Zajc je i sredinom drugog dijela dokazao klasu još jednim fenomenalnim golom, a osim klase, tu je pokazao koliko ima samopouzdanja.

Dinamovi igrači 'nabili' su to samopouzdanje u prethodnim utakmicama, jednostavno osjete da im sve ide od ruke (noge) i ne libe se probati petom, iz voleja, kroz noge...

Prethodnih godina znali smo gledati bezidejan Dinamo u trenucima kada hvata rezultat, ali kod ovoga dojam je da će uvijek stvoriti nešto. Promašaja je bilo i bit će ih, no nevjerojatno je teško braniti se protiv momčadi koja ima toliko kreatora i igrača s idejom.

Kada Dinamo osjeti krv, gotovo je

Još jedna stvar koja izdvaja Kovačevićev Dinamo u odnosu na ostale je da - nema stajanja. Nije bilo čuvanja rezultata, kod 2:3 i 2:4 Plavi su napadali kao da gube, što je navijačima posebno drago vidjeti.

Čak i kada je Gorica postigla treći gol, Dinamo nije stao. Mateo Lisica i Fran Topić pobrinuli su se da njihova momčad bude ta čija je 'zadnja'. Aduti s klupe ponovno su pokazali glad, konkurencija je velika i to također ide u prilog trenutačno vodećoj ekipi SHNL-a.

Svakako treba istaknuti i bekove Niku Galešića, koji je krasnom asistencijom doveo Dinamo do prednosti te Brunu Godu, koji je stigao do zasluženog prvijenca. Galešić je strpljivo čekao svoju priliku i igra sjajno iako je na neprirodnoj poziciji, a Goda se unatoč određenim kritikama pokazao kao ozbiljno pojačanje.

Osjetio se izostanak Dominika Livakovića, no možda je i dobro za Dinamo da osjeti kako ga protivnik može ugroziti. U posljednje vrijeme sve ide glatko u SHNL-u i baš zbog toga treba biti oprezan, posebno u utakmicama na ispadanje.