Kako si uništiti reputaciju u režiji Cristiana Ronalda

Po svemu sudeći završena je velika priča, ona o Cristianu Ronaldu i portugalskoj reprezentaciji. U suzama je CR napustio stadion u Arlingtonu, svjestan da više nema nade u osvajanje najprestižnijeg nogometnog trofeja.

I naravno, kao što to obično radi, u hvalospjevima je pričao o sebi i svojoj karijeri, izjavio da je osvojeno Europsko prvenstvo njemu u rangu Svjetskog, da Portugala nije bilo nigdje prije nego što je on došao i tako dalje. Sve kako bi se opravdao, ali u suštini svi znamo, pa tako i on, da laže sam sebe.

Foto: Aric Becker/AFP/Hina

Bez daljnjeg, u povijest će ući kao jedan od najboljih ikada. Međutim, u posljednjim godinama karijere uništio je dobar dio onoga što je prethodno gradio. Ego je proradio, pohlepa je bila prevelika, a Cristiano nije mogao pratiti ritam koji mu je nametnut. Ili koji si je sam nametnuo.

Debata koja je pojela Ronalda

Čak i da površno pratite nogomet, samo kada su velika natjecanja, u posljednjih 20 godina morali ste se susresti s pitanjem: Messi ili Ronaldo? Svijet je doslovce podijeljen otkad su ova dva velikana stupila na scenu, vjerojatno ih je to i guralo do krajnjih granica, ali ta ista granica je tanka...

Kod Cristiana je prevagnula na totalno drugu stranu. Nerijetko je u izjavama spominjao Messija, konstantno se uspoređivao s njim, a druga strana je samo šutjela i igrala. I osvajala.

Cilj ove kolumne nije uspoređivati ih, međutim sam Cristiano je u tolikoj mjeri spominjao tu debatu da je nemoguće izbjeći. U podcastu s Piersom Morganom rekao je da je za Argentinu 'normalno' da osvoji Svjetsko prvenstvo jer je bez Messija to učinila dva puta.

Izjavio je kako je to samo 'turnir od sedam utakmica' koji ništa ne znači kada je u pitanju slika igrača u nogometnoj povijesti. I onda, na Piersovu konstataciju da bi htio imati taj trofej u rukama, Cristiano se zakleo svojom djecom da mu to nije opsesija (ništa nije nadodano, uvjerite se ovdje na 1:06:15). Sve i da nije, zar je moguće da itko zdravog razuma takvo što izusti?

Foto: Filipe Amorim/AFP/Hina

Dok je Real Madrid osvajao lige prvaka šakom i kapom, najveće zasluge je sebi pripisivao. Imao je i povoda jer vukao je momčad svoju golovima, ali dokazali su Los Blancosi da mogu i prije i poslije njega uzeti 'klempu'.

Ako je Argentini 'normalno' da osvoji SP i ako to nije onda tolika Messijeva zasluga, kako su onda Realove lige prvaka Cristianova?

Nogomet je momčadski sport

Ovim podnaslovom nije ništa izmišljeno, to je kristalno jasno i jedino ispravno. Međutim, Cristiano se redovno stavljao ispred momčadi, a moglo se to vidjeti i na ovom Svjetskom prvenstvu.

Ipak, vratit ćemo se korak, odnosno četiri godine natrag - u Katar. Izbornik Portugala je Fernando Santos, koji je, nakon razočaravajućih predstava u grupnoj fazi, odlučio u osmini finala protiv Švicarske krenuti s Cristianom na klupi.

Portugal je prodisao, pobijedio je 6:1, ostali su došli do slobode, a Goncalo Ramos, koji je dobio priliku ispred najpopularnije sedmice ikad, zabio je hat-trick. Već u četvrtfinalu europski Selecao je ispao minimalnim porazom protiv Maroka, a tada je Ronaldo ušao početkom drugog dijela. Odmah iza tog Prvenstva, Fernando Santos postao je bivši.

Skoknut ćemo do utakmice koje se nerado sjećamo. Cristiano je zabio Hrvatskoj iz penala, a u trenucima kada su se lomile stvari na terenu, Roberto Martinez ga je izveo i ubacio Goncala Ramosa, kasnijeg junaka Portugala. Par dana poslije - Goncalo Ramos presjedio je na klupi protiv Španjolske, a CR je imao punu minutažu.

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Bilo bi to razumljivo da je Ronaldo pravio probleme Furiji. U redu, jedini je pucao u okvir, ali bezopasno za Simona. Kada se Portugalcima otvarao prostor za kontru, što mora biti jako oružje protiv Španjolske, Ronaldo je ostajao iza, vidno je bilo da ne može pratiti ritam. Nije to nikakva kritika, to je jednostavno biološki normalno.

Na pitanje portugalskih novinara zašto nije ponovio tu izmjenu, Martinez je rekao da nije bilo smisla vaditi Ronalda kada je 'mogao još'. Mislite da nije bilo neke naredbe?

Pobijanje samog sebe

Sada ćemo malo dublje u te Ronaldove izjave, one u kojima si je pucao u koljena. Konkretno, nastavno na tu o Argentininom normalnom osvajanju.

Prije dosta godina Xavi Hernandez, koji je tada igrao u Al-Saddu, rekao je da Cristiano nije najbolji igrač na svijetu. Osvrnuo se Portugalac na to i poručio Španjolcu da njegovo mišljenje nije relevantno jer igra u Kataru, a onda dodao kako se sam želi oprostiti na vrhuncu, u top klubu i jakoj ligi. Epilog: Već tri i pol godine prodaje priču o jačini saudijske lige.

Foto: Paul Ellis/AFP/Hina

Godina je 2017., Ronaldo i Messi izjednačeni su po pitanju zlatnih lopti (po pet). Cristiano izjavljuje kako mu je san biti izdvojen na vrhu jer bi ga to lansiralo u debati najboljeg ikada, a nakon što je Leo osvojio svoju osmu - rekao je da ta nagrada nije relevantna odavno.

Vadio se nekoć i na Zlatnu kopačku, kao najrelevantniju nagradu jer tu ničije mišljenje nije bitno, nego isključivo učinak na terenu. Usporedbe radi, Messi je na šest, Cristiano na četiri.

I bezbroj ovakvih stvari pa i komentara na društvenim mrežama, kojima je Ronaldo uništavao vlastitu reputaciju.

Nije trebalo ovako završiti

Igrač koji će vrlo vjerojatno doći do brojke od tisuću golova, igrač koji je osvojio pet puta zlatnu loptu, pet puta ligu prvaka i još gomilu trofeja, nije trebao ovako završiti - na način da ga se ismijava. Međutim, sam je to izazvao.

Foto: Aric Becker/AFP/Hina

Sam je to izazvao prepotentnim izjavama, bahatim ponašanjem i stalnim uzdizanjem svoga imena. Možda bez takvog stava ne bi postigao sve što je dosad, ali isto tako možda je mogao puno više da je stavljao momčad ispred sebe.

Njegovu radnu etiku, osjećaj za gol, glad za pobjedom sve redom treba cijeniti i tako će biti. I ući će u povijest kao jedan od najboljih ikada, ali u posljednjim godinama karijere uništio si je status.

Nema sumnje, Portugal će biti čudno gledati bez imena Cristiano Ronaldo, no nije pogrešno reći da pojedinci iz svlačionice to jedva čekaju.