Na Svjetskom prvenstvu tri para braće igra za istu reprezentaciju, a četiri za različitu

Hrvatska reprezentacija trenutačno nema par braće u kadru, a kroz povijest bila su tri - Niko i Robert Kovač, Dario i Josip Šimić te Tomislav i Marijo Marić.

Zanimljivo je da na ovom Svjetskom prvenstvu ima više parova braće koji igraju za različite reprezentacije (4), nego za istu (3), ali taj broj bio bi izjednačen da se Nizozemac Jurrien Timber nije ozlijedio. Njegov brat Quinten upisao je 20 minuta za Oranje protiv Japana u drugom kolu.

No, krenimo redom, prvo s trojcem koji brani iste boje.

Lucas i Theo Hernandez - Francuska

Obojica defenzivci, obojica lijeva noga, samo što je Theo bek, a Lucas po vokaciji stoper. Međutim, i Lucas redovno zna zaigrati na lijevoj strani, tako da su jedan drugome čak konkurencija.

Njihov otac Jean-Francois također je bio nogometaš, igrao je između ostalih za Atletico Madrid i Marseille, ali Lucas i Theo nisu ga ni vidjeli ni čuli za njega još otkad su im se roditelji rastali 2003. godine.

Odrasli su uz majku, a kažu kako im je to pomoglo da prije sazriju. Lucas je sada u PSG-u, koji ga je doveo iz Bayerna 2023. za 45 milijuna eura, a Bavarci su za njegove usluge Atletico Madridu isplatili 80 milijuna prije sedam godina.

Lucas je rođen u veljači 1996., a Theo u listopadu 1997. godine. Theo je također igrao za Atletico, koji ga je slao na posudbu u Deportivo Alaves, a nastupao je i za Real Madrid, koji ga je na sezonu posudio Real Sociedadu. I on je 2019. napravio transfer, ali u Milan za 23 milijuna eura, ostavio je ondje dubok trag, a od srpnja prošle godine je u saudijskom Al-Hilalu.

Laros i Deroy Duarte - Zelenortska Republika

Od braće Duarte skoro dvije i pol godine stariji je Laros, koji igra za Puskas Akademiju, dok je Deroy član Luduogoreca. Njih dvojica predstavljaju Zelenortsku Republiku.

Protiv Španjolske nisu bili skupa na terenu jer je Deroy ušao umjesto Larosa u 61. minuti, ali Bubista im je u drugom kolu protiv Urugvaja dao priliku za ispunjenje tog sna.

Ovoga puta obojica su krenula s klupe, Deroy je ušao odmah na početku drugog dijela, a Laros u 71. minuti.

Obojica su rođena u Rotterdamu, gdje su i odrasli, a Laros je nakon dvoboja protiv Urugvajaca rekao: “Osjećaj je nevjerojatan, skupa smo igrali u djetinjstvu i sada smo tu na Svjetskom prvenstvu. Kada vidiš da ti brat napravi neki dobar potez, samo tebe motivira.“

Leandro i Juninho Bacuna - Curacao

Još jedan slabije poznat par braće, ali svejedno će ući u povijest. Leandro i Juninho Bacuna startali su u obje dosadašnje utakmice Curacaa, Leandro je imao punu minutažu u obje, dok je Juninho izašao u 75. u drugoj - protiv Ekvadora.

Leandro je šest godina stariji, igra u redovima turskog drugoligaša Igdira, a nekoć je bio član Groningena, Aston Ville, Readinga, Cardiffa i Watforda. Juninho je pak u Volendamu, a i on ima iskustva u engleskoj jer je igrao za Birmingham i Huddersfield. A pamte ga i navijači škotskog Rangersa jer je za njihov klub igrao jednu polusezonu (2021./2022. sezona).

Zanimljivo, i oni su rođeni u Nizozemskoj, a na terenu su jedan uz drugoga. Leandro kao centralni vezni, a Juninho na lijevoj strani.

Desire Doue (Francuska) i Guela Doue (Obala Bjelokosti)

Ovaj dvojac nekoliko puta igrao je jedan protiv drugoga, njihove reprezentacije odmjerile su snage u prijateljskom susretu prije par dana, a pobjedu (2:1) je odnio Guela, koji igra za Obalu Bjelokosti. Ne samo to, nego je tri godine stariji brat bio strijelac, ali nije imao taj gušt naslađivanja na terenu jer Desire nije ušao za Francusku.

Još tamo u svibnju prošle godine pisali smo kako je Desire 'prodao tunel' Gueli, ali član Strasbourga 'osvetio' se pogotkom na Stade de la Beaujoireu u spomenutom prijateljskom okršaju.

Inače, i jedan i drugi rođeni su u Angersu, otac im je iz Obale Bjelokosti, a majka iz Francuske. Desire je pak dosta atraktivniji za gledati na terenu, a Guelin zadatak kao desnom beku je zaustavljati upravo takve.

Nico Williams (Španjolska) i Inaki Williams (Gana)

O njima, vjerujemo, dosta toga već znate. Nico i Inaki Williams igraju za Athletic Bilbao. Rođeni su Baski pa imaju pravo igrati za taj klub, a roditelji su im iz Gane emigrirali u Španjolsku.

Tako je mlađi brat Nico odlučio igrati za Furiju, za koju je odigrao vrhunsko Europsko prvenstvo prije dvije godine, a na ovom Svjetskom u prva dva kola ulazio je s klupe. Razlog je ozljeda koja ga je pratila, Luis de la Fuente želi ga imati maksimalno spremnog u drugom dijelu turnira.

Za Inakija se nadamo kako ga nećemo pamtiti previše. On predstavlja Ganu, u prvom kolu sjedio je na klupi protiv Paname, dok je u drugom dobio više od sat vremena protiv Engleske. U trećem kolu protiv Vatrenih trebao bi krenuti od prve minute.

Brian Brobbey (Nizozemska) i Derrick Luckassen (Gana)

Ovdje zapravo govorimo o polubraći - Brian Brobbey i Derrick Luckassen imaju istu majku, ali različitog oca pa su im i prezimena različita. A i igraju za različite reprezentacije - Brobbey za Nizozemsku, Luckassen za Ganu.

I jedan i drugi rođeni su u Amsterdamu, Brobbey 2002., a Luckassen sedam godina ranije. Derrick je član Pafosa, gdje je svlačionicu dijelio s Mislavom Oršićem i zasad nije igrao na ovom Svjetskom prvenstvu.

S druge strane, Brobbey je član Sunderlanda, a u prvom kolu protiv Nizozemske dobio je priliku tek od 85. minute. Ronald Koeman ubacio ga je odmah u vatru protiv Švedske, a Brian je postigao prva dva pogotka Oranja u 5:1 pobjedi.

Harry Souttar (Australija) i John Souttar (Škotska)

Braća Souttar odrasla su u selu Luthermuir pokraj Aberdeenshirea u Škotskoj, a profesionalnu karijeru započeli su u Dundeeju. John predstavlja rodnu Škotsku, a Harry je među Socceroosima jer im je majka Heather rođena u Australiji.

Što se tiče njihovih nastupa na SP-u, Harry je imao punu minutažu za Australiju u pobjedi nad Turskom i porazu protiv SAD-a, a John je s klupe gledao obje utakmice Škotske. Inače, John igra za Rangerse, a Harry za Leicester.

No, iza njih je velika životna tragedija. Harry i John su 2022. godine ostali bez najstarijeg brata Aarona. Imao je 42 godine i preminuo je nakon duge bitke s bolesti motoričkih neurona. Bio im je uzor, i jedan i drugi su ga kopirali u svemu, a upravo Aaron im je prenio ljubav prema nogometu, ali i golfu.