'Ne'š ti titule s Dinamom...' - Zašto se uporno umanjuje uspjeh Marija Kovačevića?

Turbulentna završnica prošle sezone ponukala je Dinamovu upravu na velike promjene, a na čelo potpuno nove momčadi postavljen je Mario Kovačević. Zvonimir Boban bio je siguran u svoju odluku, dao je podršku domaćem treneru, provjerenom imenu u okvirima SuperSport HNL-a.

Možda bi Kovačević, da je Španjolac ili Talijan, dobio veću podršku hrvatske javnosti, ali ovako se morao suočavati s raznim kritikama, od kojih neke i nadilaze sportsku sliku. Čak i prije prvog nastupa postavljala su se pitanja je li on pravi čovjek za uzavrelu klupu Plavih, može li podnijeti taj pritisak i uspostaviti autoritet u svlačionici. Iz nekog razloga, eto, nitko nije ni spomenuo da se radi o vrhunskom stručnjaku.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Podsjetimo, krajem srpnja prošle godine na Sportnetu je objavljeno kako Dinamovi navijači moraju biti strpljivi, a klupski čelnici podržati Kovačevića. Složit ćete se, tek polovica toga je ispunjena jer klub nije gubio glavu za vrijeme krize, ali dobar dio "navijača" zagovarao se za promjenu na klupi. Čak i prije te prve krize, prožimala se priča da Dinamo pobjeđuje slučajno, a i tada smo upozoravali da njegovi protivnici žive u zabludi. Međutim, Kovačević je uporno bio izložen kritikama, jedan od rijetkih trenera uopće koji je morao slušati negativne komentare čak i kada je rezultat bio na njegovoj strani.

'Ma, ne'š ti titule s Dinamom'

Tako se i sam Kovačević našalio u izjavi nakon Varaždina te sarkastično poručio 'Ne'š ti titule s Dinamom', jasno aludirajući na to što njegovi kritičari zbore. Dakle, kada Dinamo trese kriza - kriv je Kovačević, a kada Dinamo pobjeđuje - to je očekivano, nije do trenera. Što onda čovjek treba napraviti!?

Odavno nismo gledali ovako razigran, efikasan i golgeterski nastrojen Dinamo. Kovačevićev stroj, koji je u SHNL-u ove sezone zabio 85 golova, a usporedbe radi, Hajduk i Rijeka skupa su na brojci 92. Kovačevićev Dinamo koji je na gol-razlici +59, što je skoro jednako broju bodova (61) koliko ih je dosad skupila drugoplasirana momčad. Kovačevićev Dinamo koji je bez poraza u derbijima protiv Rijeke i Hajduka (četiri pobjede i tri remija). Na koncu, Kovačevićev Dinamo koji je pet kola prije kraja osigurao titulu, a još ga čeka finale SuperSport Hrvatskog kupa.

Nije samo stvar u osvajanju titule, nego načinu na koji se dođe do nje. Koliko god da se i očekivalo da će Plavi prošetati SHNL-om ove sezone, nevjerojatno je koliko se podcjenjuje činjenica da je Kovačević morao uigrati skroz novu ekipu, od koje se dio momaka prvi put u životu uopće susreće. Umanjuje se Kovačeviću i što je u relativno kratkom roku uspio stvoriti zajedništvo u svlačionici, o kojemu redovno svjedoče proslave golova i pobjeda.

...jer ti si ponos grada mog! ?????? pic.twitter.com/Ild2Irf2vQ

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) April 26, 2026

Igrači koji su u drugom planu slave golove svojih konkurenata za poziciju, kao da su ih oni zabili. Očito sve to pada u vodu jer je to postigao Mario Kovačević, a ne neki stranac koji priča o ljepoti, procesu, kreiranim prilikama ili suvišnim i bespotrebnim statističkim podacima.

Odjednom se kod Zagrepčana priča o kvaliteti unutar momčadi, a ne o čovjeku koji je sve to uskladio i učinio da izgleda poput stroja koji melje sve pred sobom. Eto, sve se slučajno tako pogodilo - slučajno je Dion Drena Beljo u životnoj formi, slučajno Josip Mišić izgleda svježe poput 20-godišnjaka i slučajno je Gabriel Vidović isplivao i krenuo s 'ronaldinhovskim' potezima.

Direktan, konkretan, realan

Tko god je pratio Kovačevićeve konferencije za medije za vrijeme u Slaven Belupu pa i ranije u Varaždinu, mogao se uvjeriti u to da se radi o jednostavnom čovjeku, kojemu je fokus samo na nogometu. Općenito u izjavama ne okoliša, direktno kaže što je i kako je, što želi vidjeti od svoje momčadi, što očekuje od utakmice i protivnika.

Bez nepotrebnih floskula, bez izlika u slučaju poraza - govori samo o onome što je bitno na terenu. A njegove momčadi su itekako dobrih stvari pokazivale - Varaždinu smo pod njegovom palicom tepali kao jednoj od najstabilnijih momčadi (što je i danas, a temelje je postavio Mario), a Belupo je bio poznat kao sastav s najfluidnijom, najatraktivnijom i najokomitijom igrom u SHNL-u.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

To nije i nikada neće biti slučajnost, nego je rukopis vrhunskog stručnjaka. Mario Kovačević nije tip koji će drsko i arogantno pričati o svom uspjehu ili tako odgovarati kada mu se postave neugodna pitanja. Je li moguće da je baš zbog te svoje skromnosti i jednostavnosti stalno na udaru? Ako je to slučaj, onda smo kolektivno, kao društvo, podbacili.

Pa imali su Xabi Alonso i Alvaro Arbeloa igrače poput Kyliana Mbappea, Viniciusa, Judea Bellinghama i Fedea Valverdea pa je Real Madrid ostao bez ijednog trofeja ove godine. 'Ulupao' je i Liverpool 400 milijuna eura na pojačanja prošloga ljeta pa odigrao sezonu za zaborav. Treba sve to 'uglazbiti', nije to baš tako jednostavno kao na Fifi ili Football Manageru.

Od simpatičnog trenera do 'neznalice'

Ne tako davno, Mario Kovačević odbio je unosnu ponudu iz Saudijske Arabije. Nagrađen je zbog toga novim ugovorom u Slaven Belupu, a rekao je kako mu je obitelj na prvom mjestu i da bez obzira na novac, ne želi takav korak u karijeri.

Dočekano je to s velikim oduševljenjem jer zaista je rijetkost pronaći ljude koji će zbog Slaven Belupa i ljubavi prema nogometu odbiti ponudu zbog koje bi mogli osigurati život i budućim generacijama. Tada je Kova bio junak u Hrvatskoj, čovjek za primjer. Naravno, i danas zaslužuje takve epitete, osim ako pitate njegove 'hejtere'.

View this post on Instagram

A post shared by GNK Dinamo (@gnkdinamo)

Odjednom je od tako simpatičnog lika postao neznalica koja se slučajno našla na klupi Dinama. Iz ničega je sve palo u zaborav, svaki skromni komentar, svaki veliki rezultat, svaka pobjeda Davida protiv Golijata. Sve zbog toga što je došao u Maksimir, gdje je pritisak ogroman.

Nerijetko hrvatski sportaši znaju reći kako imaju osjećaj da su više cijenjeni otkad su karijeru nastavili u inozemstvu. I zaista je tako jer, kada igraju na domaćem terenu, traže im se samo pogreške, mrlje u radu. Bez obzira na sve dobro, uvijek će se netko vratiti na neki poraz, pogrešnu odluku, promašaj.

Pobjeđuje stalno, a dokazuje se iznova

I baš u onoj rečenici 'Ne'š ti titule s Dinamom', stane cijeli apsurd priče o Kovačeviću. Jednostavno - ili je neznalica (u slučaju poraza) ili 'mu se pogodilo' (u slučaju pobjede). Kovačević stalno pobjeđuje, ruši rekord za rekordom, a opet se mora iznova dokazivati. Kome?

Foto: Admir Buljubašić/HINA

I što god uspješniji bude, ne samo on, nego bilo koji hrvatski trener, kriterij raste. Iduće sezone sve ispod dvostruke krune smatrat će se katastrofom, ne zato što to je tako, nego što se Kovačeviću (i bilo kome drugom) neće odati priznanje da je položio.

Očito postoji ta vječna potreba da se uspjeh okarakterizira kao slučajnost jer ako je uspjeh trenerova zasluga - to znači da ima znanje i karakter. A to je, izgleda, nemoguće prihvatiti.