Novi Maksimir: Otkrivamo četiri moguća scenarija – samo jedan je elegantan izlaz

Kada je u četvrtak predstavljen pobjednički rad milanskog studija VG13 Architects, činilo se da je najteži dio puta iza nas. Nakon desetljeća obećanja, 88 radova iz više od 20 zemalja i jednoglasne odluke žirija, novi Maksimir napokon je dobio lice.

Pet dana kasnije, sve je ponovno otvoreno.

Val nezadovoljstva navijača, službeno priopćenje Bad Blue Boysa i, u ponedjeljak, izjava premijera Andreja Plenkovića pretvorili su arhitektonsku raspravu u političko pitanje. Prije nego što prijeđemo na scenarije, pogledajmo tko je što rekao.

Tko je što rekao

Zvonimir Boban, predsjednik Dinama i član Ocjenjivačkog suda, nakon priopćenja BBB-a obratio se navijačima putem kluba:

"Kako sam samo jedna kap u plavom moru, nemam pravo, kao ni itko drugi unutar Kluba, ne boriti se za to da se vaše ideje čuju i respektiraju te da se pokuša sve kako bi se one i konkretno ostvarile. Vjerujem da će investitori, Grad Zagreb i Vlada Republike Hrvatske, zajedno s ocjenjivačkim žirijem pronaći najbolji mogući put ka ostvarenju tih ideja."

Boban pritom nije odustao od stava da je izabrani prijedlog dobar, ali je jasno poručio da se navijače ne smije ignorirati.

Premijer Andrej Plenković prvi je put otvorio mogućnost poništenja natječaja:

"Ja osobno ovim rješenjem nisam zadovoljan. To zna i kolega Glavina... Ja poštujem struku, međutim mislim da trebamo vidjeti što je prije moguće postoje li pravne pretpostavke za poništenje natječaja."

Kao najbolje rješenje premijer vidi novi, možda i pozivni natječaj. Smeta mu, kaže, što projekt više nalikuje obnovi postojećeg stadiona nego potpuno novom Maksimiru.

Autori pobjedničkog rada, Tommaso Fantini i Alberto Rossi, poručili su da žiri nije ocjenjivao samo izgled:

"UEFA-ini standardi, kretanje i protok ljudi, zaštita od vremenskih uvjeta, akustika, udobnost i sigurnost bili su u središtu projektiranja od samog početka, a u sljedećim će se fazama dodatno i detaljnije razrađivati."

Dodali su i da je dio negativnih reakcija posljedica malog broja objavljenih vizualizacija, od kojih su neke na društvenim mrežama kružile u lošoj kvaliteti ili izmijenjenom obliku.

Član žirija, arhitekt Nenad Fabijanić, smatra da realne mogućnosti za poništenje nema. Takvu bi odluku, ističe, mogao donijeti samo investitor, a ne žiri, a ozbiljan natječaj ne može se poništavati zbog kratkotrajnog pritiska na internetu.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević nije isključio nijednu opciju:

"Prerano je sada reći koje su sve pravne mogućnosti. Međutim, ono što je sigurno jest da trebamo imati rješenje koje podržava struka, ali bogme i rješenje koje podržavaju navijači kao krajnji korisnici stadiona."

Što kažu pravila natječaja

Prije scenarija, nekoliko činjenica iz službenih Uvjeta natječaja koje u javnoj raspravi uglavnom izostaju.

Naručitelj je Grad Zagreb. Grad i Vlada projekt financiraju pola-pola, ali su se sporazumjeli da ih u postupku zastupa jedan naručitelj – Grad.

Odluka žirija je obvezujuća. Nakon natječaja naručitelj pokreće pregovarački postupak bez prethodne objave, i to s pobjednikom natječaja, odnosno s radom koji je žiri rangirao na prvo mjesto.

Izmjene su ugrađene u proces. Prvi korak nakon potpisa ugovora je izrada konačnog idejnog rješenja u roku od 30 dana, na temelju uputa i mišljenja Ocjenjivačkog suda te zahtjeva naručitelja. Tek nakon toga slijede idejni, glavni i izvedbeni projekt.

Ali izmjene imaju granicu. Svaka prilagodba mora čuvati izvornost i kvalitetu natječajnog rješenja u oblikovnom i funkcionalnom smislu. Drugim riječima, projekt se može doraditi, ali se ne može pretvoriti u nešto potpuno drugo.

Brojke: procijenjeni trošak gradnje nogometnog kompleksa iznosi 204,2 milijuna eura bez PDV-a, ugovor za projektiranje i projektantski nadzor vrijedan je 12,6 milijuna eura, a izrada kompletne projektne dokumentacije predviđena je u 480 dana.

Scenarij 1: Žalba i ponovni odabir

Rok za žalbu iznosi deset dana od objave rezultata i ističe 5. listopada. Žalbu, međutim, ne može podnijeti bilo tko. Pravo na nju ima samo sudionik natječaja s pravnim interesom, koji tvrdi da je zbog povrede pravila pretrpio ili mogao pretrpjeti štetu. O žalbi odlučuje Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM).

Ako DKOM utvrdi nezakonitost, ne mora poništiti cijeli natječaj. Može poništiti samo odluku ili pojedinu radnju i vratiti postupak u određenu fazu. U tom bi slučaju žiri mogao ponovno odlučivati i izabrati drugo rješenje.

Ključna je, međutim, riječ nezakonitost. Činjenica da se projekt većini javnosti ne sviđa nije pravni razlog. Žalitelj bi morao dokazati konkretnu povredu postupka ili neusklađenost pobjedničkog rada s propozicijama. Čak i ako žalba uspije, nema jamstva da žiri neće ponovno izabrati isti rad.

Unatoč tome, ovo je najelegantniji put. Ako žalba uspije i postupak se vrati u fazu odabira, žiri može izabrati drugo rješenje bez poništavanja cijelog natječaja. Ostaje 88 predanih radova, nema novog nagradnog fonda ni nove godine pripreme, a nitko ne mora javno priznati pogrešku. S obzirom na to koliko je negativan sentiment javnosti prema pobjedničkom radu, to je izlaz koji najmanje košta sve strane.

Ograda je, naravno, velika: ovaj scenarij nije pod kontrolom ni Grada ni Vlade (ukoliko ne signaliziraju nekom drugom da imaju velike šanse za uspjeti u žalbi). Žalbu mora podnijeti netko od sudionika natječaja, a DKOM mora utvrditi stvarnu povredu pravila.

Procjena: najbolje rješenje – ako se netko žali i ako žalba uspije.

Scenarij 2: Talijani odustaju, pregovara se s drugoplasiranim

Na papiru, ovo je elegantan izlaz: pobjednik se povlači, a naručitelj ulazi u pregovore s autorom drugonagrađenog rada.

U praksi, ovaj put ima dva problema. Prvi je pravni. Uvjeti natječaja pregovarački postupak predviđaju isključivo s pobjednikom, odnosno s prvorangiranim radom. Zakon o javnoj nabavi dopušta pregovore s više nagrađenih autora samo ako je to predviđeno pravilima natječaja, a ovdje nije. Prelazak na drugoplasirani rad zato bi otvorio nova pravna pitanja i vrlo vjerojatno završio istim putem kao i poništenje.

Drugi je problem jednostavniji: odustajanjem bi Talijani ostali bez ugovora za projektiranje i projektantski nadzor vrijednog 12,6 milijuna eura, i to na najvažnijem projektu u karijeri mladog milanskog studija. Teško je zamisliti da bi se toga dobrovoljno odrekli.

Procjena: malo vjerojatno i pravno klimavo.

Scenarij 3: Ostaje talijanski projekt, ali s izmjenama

Ovo je scenarij koji pravila natječaja formalno već predviđaju. Faza konačnog idejnog rješenja postoji upravo zato da se natječajni rad, prema uputama žirija i zahtjevima naručitelja, prilagodi stvarnim potrebama korisnika. Autori su i sami poručili da će kritike biti ključne za daljnji razvoj projekta.

Prostora ima: kutovi na koje se javnost najviše žali, pokrivenost gledališta, zaštita od vjetra i kiše, akustika, identitet boje kroz sjedalice i rasvjetu. Granica je jasna. Četiri odvojene tribine ne mogu postati zatvorena arena bez da nastane potpuno novi projekt. No između toga i današnjih rendera ima mnogo prostora za dogovor.

Na papiru, to bi bila win-win situacija za sve:

Arhitektonski ured zadržava projekt i dokazuje da zna slušati korisnike.

Žiri čuva kredibilitet međunarodnog natječaja na koji se javilo 88 timova.

Vlada i Grad čuvaju rokove – rušenje 2027., početak gradnje 2029. – i ne troše novac na novi postupak.

Navijači dobivaju stadion čiji su najveći nedostaci ispravljeni, uz jasnu poruku da je njihov glas imao učinak.

U praksi su otvorena dva velika pitanja. Prvo, koliko izmjena Talijani uopće mogu uklopiti, a da ne naruše izvornost vlastitog rada, što pravila izričito traže. Drugo, hoće li navijači podržati doradu. Bad Blue Boysi su poručili da ne mogu podržati projekt bez zatvorenog stadiona i spojenih tribina, a upravo to su elementi koje ovaj koncept ne može dobiti bez da postane drugi projekt. Moguće je, dakle, uložiti mjesece u dorade i na kraju ponovno dobiti stadion koji javnost odbija.

Procjena: pravno najsigurnije, ali neizvjesno – ovisi o tome koliko se projekt može promijeniti i hoće li to navijačima biti dovoljno.

Scenarij 4: Isplata i novi natječaj

Pravilnik Hrvatske komore arhitekata dopušta poništenje natječaja, među ostalim radi zaštite javnog interesa. Na tu bi se odredbu vjerojatno pozvao naručitelj ako bi se odlučio za put koji priželjkuje premijer. Takvu odluku mora formalno donijeti i obrazložiti, a nezadovoljstvo javnosti izgledom stadiona samo po sebi nije propisani razlog za poništenje.

Cijena tog poteza nije mala. Samo nagradni fond ovog natječaja iznosio je 976 tisuća eura bruto, a naknade žiriju i ostalim radnim tijelima dodatnih 338 tisuća. Novi natječaj značio bi novu pripremu, novi program, novo ocjenjivanje i, realno, najmanje godinu dana kašnjenja. Tu su i moguća potraživanja pobjednika te šteta za ugled Zagreba kao naručitelja među međunarodnim arhitektima, koji će dvaput razmisliti prije nego što se jave na sljedeći zagrebački natječaj.

Novi natječaj ne jamči ni bolji ishod. Opet će odlučivati žiri. Opet će postojati pobjednik kojim dio javnosti neće biti zadovoljan. A Dinamo će sve to vrijeme čekati u privremenom domu.

Procjena: najsporiji i najskuplji put, s najmanje jamstava. Najgora solucija.

Zaključak

Svi akteri, od premijera do gradonačelnika i Bobana, u jednome se slažu: novi Maksimir mora biti stadion koji podržavaju i struka i navijači.

Kada se svi scenariji stave jedan pored drugog, žalba je najelegantniji izlaz. Otvara mogućnost da žiri izabere drugo rješenje unutar postojećeg natječaja, bez novih troškova i bez godine kašnjenja koju bi donio novi postupak. Dorada talijanskog projekta pravno je najsigurnija, ali uz ovako snažno protivljenje navijača nitko ne može jamčiti da će dorađeni stadion biti prihvaćen. Scenarij s drugoplasiranim radom malo je vjerojatan, a novi natječaj najsporiji je i najskuplji put.

Sve ovisi o idućih nekoliko dana. Ako do 5. listopada netko od sudionika uloži žalbu, loptu preuzima DKOM. Ako ne, odluka se vraća investitorima – i tada će biti jasno jesu li Grad i Vlada spremni dorađivati postojeći projekt ili krenuti ispočetka.

Novi Maksimir se čeka desetljećima. Još jedna godina izgubljena na početku mogla bi se pokazati kao najskuplja greška cijelog projekta.

Koji scenarij vi podržavate?