Osvrt na grupnu fazu: Tko je najviše pokazao, tko najmanje i ono najbitnije - tko može do kraja?

Odigrane su 72 od 104 utakmice ovog Svjetskog prvenstva, u prijevodu - okončana je grupna faza. Bogato Svjetsko prvenstvo, dosta debitanata, niz rekorda i neprospavanih noći, ali najbolje tek slijedi.

Manje-više favoriti su u svojim skupinama opravdali očekivanja, ima tu ponešto iznenađenja, a svega ćemo se dotaknuti. Krenut ćemo od najboljih.

Tri stopostotne momčadi

Finalisti iz 2022. bez većih problema odradili su prve tri utakmice. Francuzi su redom rušili Senegal, Irak i Norvešku, ali koliko god da su uvjerljivi bili - bilo je tu nekih rupa.

Pobjeda protiv Senegala nije baš tako lako izborena kao što rezultat možda sugerira (3:1), protiv Iraka i nije smjelo biti poteškoća, a Norvežani su malo razočarali jer su na teren poslali drugu postavu. Možemo samo nagađati što bi bilo da su Erling Haaland i ekipa igrali, ali kao što je sami napadač Manchester Cityja rekao, vjerojatno bi Francuska i u tom slučaju pobijedila.

Branitelj naslova primio je samo jedan gol i to u onoj rezultatski nebitnoj utakmici - protiv Jordana. Lionel Scaloni dosta je rotirao, ali određeni igrači pokazali su da mogu biti korisni u nastavku.

Treća stopostotna momčad je domaćin Meksiko. Možda i malo iznenađenje na ovoj listi jer ipak su Južna Koreja i Češka na papiru trebale napraviti pomutnju, no do toga nije došlo. Štoviše, Meksikanci su grupnu fazu završili i bez primljenog gola. No, u šesnaestini protiv Ekvadora će biti izrazito teško.

Foto: Carl De Souza/AFP/Hina

Tko je najviše pokazao i tko može do kraja?

Dvije već navedene reprezentacije - Francuska i Argentina. S obzirom da su i na suprotnoj strani ždrijeba, možemo reći da se smiješi i repriza finala.

Konkretno o Francuskoj, bilo je tu nekih neopreznih reakcija u obrani, ali jednostavno je taj ofenzivni dio toliko jak da se cijela momčad može opustiti znajući da će nešto napraviti prema naprijed.

Foto: Roberto Schmidt/AFP/Hina

Kylian Mbappe, Ousmane Dembele i Michael Olise - teško je, pa možda i nemoguće, kreirati bolji napadački trio od svih ostalih reprezentacija. A da bi stvar za protivnika bila gora, tu su još Desire Doue, Bradley Barcola, Rayan Cherki, Marcus Thuram… Zaista nestvarno.

Neki će reći da Francuze pojedine momčadi mogu nadigrati na sredini terena. Prvotno Španjolska, možda i Portugal, ali nitko nema toliko jak i kvalitetan ostatak. Da ne bi bilo zabune, jaka je i vezna linija, no eto - pohlepa za najjačim od najjačeg.

Argentina pak dosta slično igra kao u pobjedničkoj 2022. godini. Lionel Messi i deset ratnika, u doslovnom smislu. Ti momci spremni su 'poginuti' na terenu, igraju s nevjerojatnom dozom koncentracije, ne dopuštaju protivniku ni najmanje prostora - grizu u doslovnom smislu.

Objektivno, otvorio se i ždrijeb Albicelesteu. Uz dužno poštovanje, ne bi trebalo biti problema protiv Zelenortske Republike, a potom i pobjednika između Australije i Egipta. Na papiru nitko nema lakši put do četvrtfinala.

Foto: Justin Setterfield, FIFA/Getty Images

Od ostalih momčadi koje bi mogle do kraja - izdvojio bih Španjolsku. Nije briljirala, još se traži i Luis de la Fuente sa sastavom, ali Lamine Yamal hvata ritam. To je Furiji najbitnije, iako nedostaje doprinos s druge strane kako bi se Yamal malo rasteretio.

Šteta za Španjolce je što Nico Williams nije u punoj spremi, a o putu Španjolaca iskreno se nadam da završava tamo u osmini finala, protiv Hrvatske. A to nije nerealan scenarij jer Hrvatska može i protiv Portugala i protiv Španjolske.

Englezi se sami dovode u kontekst jednog od favorita, ali mišljenja sam da ta momčad ne može dalje od četvrtfinala. Ako već prođe Engleska, bio tamo Brazil, Norveška ili Japan - Tuchelovi igrači tu neće imati glavnu ulogu.

Tko može biti dark-horse?

Izdvojit ću po jednu momčad s obje strane ždrijeba - SAD i Norveška. Vrlo lako mogao bi to biti i Japan, ali Samuraji, baš kao Norvežani, imaju jako težak ispit u prvoj utakmici nokaut faze.

Japan ide na Brazil i, iskreno, ne bi iznenadilo da prođe tu prepreku. Jako organizirana momčad, kompaktna, okomita, a Brazil bi protiv takve mogao imati problema. Nije ni Selecao bio toliko uvjerljiv pa da možemo sa sigurnošću reći da prolazi dalje.

Foto: Mattias Ozbot/Getty Images/AFP/Hina

No, Norveška je u ovom dijelu ipak pick za dark horsea. U slučaju da porazi Obalu Bjelokosti, koju nimalo ne treba podcijeniti, ići će upravo na boljeg iz dvoboja Brazil - Japan.

Jedino kod Norveške što je zasmetalo mnogima su spomenute rotacije u utakmici protiv Brazila. Kalkulacije se uglavnom obiju od glavu, no tko može reći da Stale Solbakken jednostavno vjeruje svakom pozvanom igraču?

Uz nevjerojatnog Haalanda, kreatora Martina Odegaarda pa i vrhunskih izbora na krilu poput Antonija Nuse, Andreasa Schjelderupa i Oscara Bobba, ne smije se zanemariti ova momčad. Zanimljivo, na krilu igra Alexander Sorloth, no zasad to funkcionira.

Vezni dio je jak na lopti, a slično kao Hrvatska protiv Gane, mora uspostaviti kontrolu protiv Bjelokošćana. U tom slučaju, Norvežani će doći do punog plijena.

Što se SAD-a tiče, dobar ždrijeb - jako zanimljiva ekipa. Poletna, puna energija i vođena domaćom publikom, Amerika može daleko. Prva prepreka u nokautu je Bosna i Hercegovina i objektivno SAD je kvalitetniji, a onda pobjednik između Belgije i Senegala.

Foto: Emilee Chinn/Getty Images/AFP/Hina

Možda zadnja linija kvalitetom ne prati srednju i ofenzivnu, ali u prve dvije utakmice, kada su pobjede bile potrebne, Pochettinovi izabranici su oduševili. Ritmom, tempom, presingom - prava moderna momčad.

Tko je podbacio?

U prvom redu Turska pa nekoliko mjesta prazno. Nije tu ni bilo sreće, bezbroj promašenih prilika, 62 udarca bez gola u prve dvije utakmice, a onda dva iz dva pokušaja u trećoj, rezultatski nebitnoj. Nervoza je učinila svoje, Turska je išla na silu, a to uglavnom ne prolazi.

Foto: Franck Fife/AFP/Hina

Tu je i Češka, hrvatski protivnik u kvalifikacijama. Tek bod osvojen u skupini A u kojoj su mnogi Čehe vidjeli kao favorite, no slično kao Turci - previše na silu. Čekali su se prekidi, bez neke posebne kombinatorike, nije to to.

Što se tiče dalje reprezentacija koje su ispale, kod Škotske su se i očekivala tri boda u skupini s Brazilom, Marokom i Haitijem, a eto - gol-razlika je učinila svoje. Stoga, ne možemo reći da su Škoti podbacili.

Za Urugvaj pak možemo. Koliko god da tu više nema kvalitete kao kad su igrali Suarez, Forlan i Cavani, skupina se morala proći. U jednu ruku, sramota je da su osvojena tek dva boda protiv Zelenortske Republike i Saudijske Arabije, kada u sastavu imate igrače poput Fedea Valverdea, Rodriga Bentancura, Maximillijana Arauja….

Kada govorimo o momčadima koje su 'zalutale', u prvom redu je Tunis. Promjenom izbornika 'u pola' Prvenstva sve je bilo jasno o organiziranosti ove reprezentacije, koja je bez osvojenog boda i s minus deset gol-razlikom zaista razočarala.

Foto: Roberto Schmidt/AFP/Hina

Malo je pokazao i Uzbekistan, ali kao i od većine debitanata, tako se otprilike i očekivalo stanje na terenu. A generalno o debitantima više možete pročitati ovdje.

Najbolji pojedinci

Godinama se jedan čovjek uvijek ističe i očito se ne umara od toga. Riječ je, naravno, o Lionelu Messiju, zasad vodećem strijelcu sa šest pogodaka. Za vratom mu dišu momci koji su označeni kao predvodnici te 'post Messi-Ronaldo ere' - Erling Haaland, Kylian Mbappe, Ousmane Dembele i Vinicius Junior s po četiri gola.

Po pitanju asistencija, s tri su na vrhu izjednačeni Michael Olise, Bruno Guimaraes i Alexander Isak.

Ne gledajući samo suhu statistiku, nekoliko igrača pruža vrhunske predstave. Ne bi bilo ludo izdvojiti niti hrvatskog aduta Martina Baturinu u ovaj koš, a svakako pohvale mora dobiti i Granit Xhaka.

Koemanov miljenik Crysencio Summerville nameće se kao potencijalni X faktor Nizozemske, a iako je zbog ozljede izašao na poluvremenu prve utakmice pa se vratio u drugom dijelu treće, Pulišić djeluje raspoložen, ambiciozan, a raspored igrača oko njega mu očito odgovara.

Treba spomenuti i Deniza Undava, koji je dosad svaki put ulazio s klupe za Njemačku, a to se uvelike zamjera izborniku Julianu Nagelsmannu. Možda je taj sukob zaista razlog...

Foto: Julio Aguilar, FIFA/Getty Images

Kako to obično biva, na svjetskim prvenstvima uvijek netko bljesne, poput Jamesa Rodrigueza 2014., to je možda sada Yan Diomande. No, vidjet ćemo koliko on i njegova Obala Bjelokosti mogu protiv Norveške.

I da ne bih preskočio svoje miljenike Japance - Ayase Ueda, igrač na kojega će Brazilci morati posebno pripaziti.

Format s 48 reprezentacija - promašaj ili pogodak?

Foto: Buda Mendes/Getty Images/AFP/Hina

Puno donosi, puno odnosi. Donekle se izgubila ona žar zadnjeg kola, kada se uvijek ide na gol više zbog te gol-razlike, sada je međusobni omjer ipak donio drugačije rasplete. Realno, nije slučajno da je bilo toliko remija u zadnjem kolu koji su odgovarali i jednoj i drugoj momčadi.

S druge strane, donio je onaj stari osjećaj da nogomet pripada svakome. Curacao je dobio priliku igrati protiv Njemačke, evo Zelenortska Republika će protiv Argentine, Haiti je igrao protiv Brazila...

Ima i u svim tim reprezentacijama igrača za koje ste nekada vjerojatno čuli, ali većini je ovo apsolutni vrhunac karijere. Kada vidite tog Vozinhu koji je s 40 postao hit na društvenim mrežama poslije utakmice sa Španjolskom, nitko nije ni čuo za njega, a sada će pokušati braniti udarce Messiju. Zbog takvih se isplati gledati, vidjeti njihov iskreni osjećaj ponosa je idealan pokazatelj zašto volimo nogomet.

No, Fifa će morati preispitati to pitanje gol-razlike i trećeg kola, možda bi bilo zanimljivije da se vrati na staro.

Ovo Prvenstvo je bogato, bilo je komentara poput onoga 'tko će gledati DR Kongo i Uzbekistan', ali utakmice takvog tipa nisu razočarale. Štoviše, bio ih je gušt pratiti.