SHNL igrači osuđeni su na kritike pri ulasku u reprezentaciju, dijaspora ima više kredita kod javnosti

Bliži nam se Svjetsko prvenstvo, na koje svaka reprezentacija može povesti po 26 igrača. Objektivno, kod popisa koje će uskoro izbaciti Zlatko Dalić poznata su 23-24 imena, a još u jednoj-dvije utakmice do kraja sezone pojedinci se mogu iskazati i donijeti tu kap koja će preliti čašu.

Gledajući posljednji popis, samo Dominik Livaković i Toni Fruk predstavljaju SuperSport HNL, ali mogao bi im se još netko pridružiti. Važe se oko poziva za Tonija Silića kao trećeg vratara, a Dion Drena Beljo i Luka Stojković su u najužem izboru posljednjih par mjeseci.

No, kako hrvatska javnost na to gleda? Složit ćete se, preko 90 posto ljudi isto - ovisno za koga navijaju.

Silić da, a Beljo i Stojković ne?

Nedavno se pojavila ova informacija u javnosti i naišla je na podijeljena mišljenja. Mladi vratar Hajduka pokazao je zavidnu razinu kvalitete u drugom dijelu sezone, ima 22 godine i sigurno je označen kao potencijalna jedinica u budućnosti.

S jedne strane, ima logike pozvati ga jer bi skupio potrebno iskustvo, slično kao što je Livakoviću bilo 2018. godine. Međutim, s druge - pozove li Dalić njega, a ne Belju i/ili Stojkovića, praktički bi si pucao u koljena jer je prije mjesec dana izjavio kako SHNL ne može biti kriterij za poziv u reprezentaciju. Citiramo: “Ako nam je SHNL kriterij, trebamo promijeniti ciljeve.“

Foto: Damir Senčar/HINA

Sasvim razumljivo, SHNL na taktičkoj, mentalnoj, fizičkoj ili bilo kojoj drugoj razini ne može parirati najjačim nogometnim ligama, no odnekud se mora krenuti, zar ne? I činjenica je da će, tko god je reprezentativni kapacitet, u jednom trenutku otići i 'probati se' vani, ali daleko od toga da po hrvatskim travnjacima nema kvalitete.

Prije svega, Dinamo i Rijeka igrali su Europu ove sezone, Plavi su zaustavljeni tako kako jesu u šesnaestini finala protiv Genka, a Rijeka je u Konferencijskoj pružila sasvim respektabilan otpor Strasbourgu. U redu, nije svatko u kadru finalista SuperSport Hrvatskog kupa ili Hajduka kapacitet za reprezentaciju, ali sigurno se u nekoga može uložiti povjerenje.

Uz spomenute Stojkovića, Belju i Silića te već reprezentativce Livakovića i Fruka, gotovo pa sigurno će netko od sadašnjih SHNL-ovaca nekada zaigrati kao Vatreni. No, u prvom planu sada je ovaj trojac.

Dijaspora u reprezentaciji

U posljednje vrijeme sve više puta možemo vidjeti naslov 'Talent iz dijaspore odabrao igrati za Hrvatsku'. Posljednji je David Vujević koji je odmah upao u U-21 reprezentaciju, par dana prije u prvom planu bio je Filip Pavić član minhenskog Bayerna koji je prethodno igrao za Njemačku, a o Adrianu Segečiću se već neko vrijeme priča.

Upravo Segečić se u posljednje vrijeme našao u kontekstu potencijalnih iznenađenja na Dalićevom popisu, a ne bi bio jedini iz Championshipa jer je Hullov Ivor Pandur praktički siguran putnik za Ameriku. Doduše, Pandur bi uskoro mogao imati status premierligaškog igrača.

Foto: David Jerković/PIXSELL

I onda, kada pogledate 'sa strane', dok se promijeni državljanstvo i dok se riješi papirologija igraču iz dijaspore za predstavljanje Hrvatske, automatski se priča kako mora odmah u vatru. Pa, ne tako davno je bomba bila što je Robert Ljubičić dobio pravo igranja za Vatrene, a od tada nije došao ni blizu kockastog dresa.

Da razjasnimo stvari, ne govorimo o kvaliteti bilo kojega od njih, ne upućujemo nikakvu pohvalu ili kritiku, nego se radi o čistom primjećivanju. Sama činjenica da se svaki od njih dovodi u kontekst reprezentacije dovoljno govori o kvaliteti.

Nadalje, objektivno gledajući svaki od njih imat će više kredita u očima javnosti, a razlog je jasan - ne igraju za Dinamo, Hajduk ili Rijeku. Neće ih se gledati kroz prizmu kluba, nego isključivo po onome što pokažu na terenu.

Zbog svega toga, postavlja se pitanje - treba li 'bježati' iz SuperSport HNL-a dok dođe ponuda izvana?

Zašto ne Beljo, Stojković i Silić?

Kada bismo stavili sve crno na bijelo - ne postoji nijedan kriterij po kojemu Dion Drena Beljo ne zaslužuje poziv u reprezentaciju. Primjerice, što bi hajdukovci govorili da je tipa Michele Šego zabio 37 golova ove sezone? Što bi navijač bilo kojeg drugog kluba rekao da njegov igrač zabije 37 pogodaka u sezoni?

Nadalje, što bi bilo da Stojković ovakve predstave pruža u, bubamo, nizozemskoj ligi? Što da je Silić u nekom belgijskom klubu - 22 godine, talentiran vratar, zalog za budućnost. Ne, ovako nijedan od njih nije potencijalni reprezentativac, nego 'onaj Dinamov' ili 'onaj Hajdukov'. Percepcija je čudo.

I kao takve će ih se tretirati kad/ako obuku reprezentativni dres. Svaku pogrešku će suprotna strana jedva dočekati, ali takvi zaboravljaju da se svi reprezentativci predstavljaju Hrvatsku i igraju za njezine boje. Podsjeća li vas to na neka nedavna prepiranja tko treba biti u početnoj postavi Vatrenih?

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Hrvatska nema tu moć kao Francuska pa da s popisa izostavi igrače madridskog Reala, Barcelone ili Manchester Cityja. Ponekad je potrebno malo 'miksati', pokušavati razne opcije kako bi se pronašla prava formula. Malo možda i trpjeti, što, ponovno usporedbe radi, Francuska ne mora jer na svakom popisu ima već isprofilirane igrače koji su u najboljim godinama i najboljoj formi.

No, jednako tako, nije rijetkost da takvi imaju manju glad od 'autsajdera'. Hrvatsku se općenito podcjenjuje, a s posljednja dva svjetska prvenstva odnijela je po medalju. I to s mnoštvom igrača iz SHNL-a ili iz liga van pet najjačih europskih.

Na koncu - izbornik odlučuje

Koliko god jaka ta rivalska prepiranja bila, zadnju riječ ima izbornik Dalić i njegov kadar. Livnjak je u posljednjim godinama pokazao da zna što i kako radi, a ne sumnjamo da će isto učiniti i ovaj put.

Uostalom, nije lako ni odlučiti kod takvih stvari jer svaki igrač ima svoje pluseve i minuse za poziv. Netko mora ostati kratak za to mjesto u avionu, u nogometu i sportu to je tako. Zbog tog rivaliteta i takve percepcije javnosti, Dalić je pod većim pritiskom pa se i njega lako okarakterizira kao dinamovca ili hajdukovca, a ne izbornika.

Na kraju, možda nije ni problem u kvaliteti SHNL-ovaca, nego u percepciji koja ih prati čim obuku dres Dinama, Hajduka ili Rijeke. Dok će igrač iz dijaspore dobiti vrijeme i strpljenje, domaći igrači često su osuđeni na ekspresne kritike. A reprezentacija bi ipak trebala biti mjesto gdje se gleda forma, karakter i potencijal, a ne klupske boje.