Tko je Luis de la Fuente? Otkaz u Istrinom klubu-partneru bila je najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi

Vratimo se u kolovoz 2011. godine, Deportivo Alaves angažirao je tada perspektivnog trenera koji je prethodno vodio U-19 i U-21 momčad Athletic Bilbaa, ali suradnja nije dugo trajala. Luis de la Fuente vodio je klub koji usko surađuje s Istrom 1961 u svega 11 utakmica, ostvario je po četiri pobjede i remija te tri poraza.

Baš Deportivo Alaves predstavljao je kao igrač, a još je nastupao za Sevillu i Athletic Bilbao. U Bilbau je ostavio najdublji trag - 211 utakmica, pet golova i dvije asistencije. Igrao je kao lijevi bek, a može se pohvaliti s četiri nastupa za U-21 reprezentaciju.

No, vratimo se na trenersku karijeru. Treba napomenuti da Alaves tada nije bio među elitom, štoviše, natjecao se u Segundi Division B, odnosno trećem rangu španjolskog nogometa. Godinu i pol dana bio je bez posla, a onda odlučio uzeti stvari u svoje ruke, bez agenta javio se na, pazite, novinski oglas Španjolskog saveza, koji je tražio mlade stručnjake za omladinski pogon. De la Fuente je nazvao bivšeg izbornika Inakija Saeza, objasnio mu kako je poslao životopis i zamolio ga za par dobrih riječi ljudima iz Saveza, koji su mu u konačnici ponudili - tromjesečni ugovor.

Cilj je bio kvalificirati se na Europsko prvenstvo u Litvni, ali to nije automatski značilo novi ugovor. De la Fuenteu to nije bio problem, prihvatio je angažman iako je slabo poznavao momčad.

Zanimljivo, treći nastup kao izbornik Španjolske U-19 imao je baš protiv Hrvatske, koju je tada vodio Dinko Jeličić. Bilo je itekako poznatih imena, ali jedini koji je aktualni reprezentativac iz te momčadi je Mateo Kovačić. Utakmica je završila remijem 1:1 (kvalifikacije za EP), a za Vatrene je zabio Petar Brlek.

Dva puta zaustavljen u polufinalu, dva puta osvojio

Španjolska se plasirala na to Europsko prvenstvo (2013) te je na istom osvojila skupinu s maksimalnih devet bodova (ispred Portugala, Litve i Nizozemske). Odmah je uslijedilo polufinale, a u istom je slavila Francuska i to tek nakon produžetka.

No, vidjelo se da Španjolci idu u dobrom smjeru, de la Fuente je pratio A momčad i usađivao njezine ideje, zbog čega mu status nikako nije došao pod znak pitanja. I isplatilo se to 'strpljenje' jer je već dvije godine kasnije osvojio EURO pobjedom u finalu protiv Rusije (protiv koje je izgubio u skupini).

U veznom redu bili su Rodri i Mikel Merino od aktualnih reprezentativaca, a zamjenski vratar bio je Unai Simon.

Prošao je potom de la Fuente još jedan kvalifikacijski ciklus s U-19 momčadi pa je promoviran među U-21 sastav. Tu je krenuo također kvalifikacijama za Europsko, lako je izborio plasman, a onda odmah - osvojio! Govorimo o izdanju iz 2019. godine, kada je Furija startala porazom protiv Italije, a onda redom 'tukla' Belgiju, Poljsku, Francusku i u finalu Njemačku.

Dosta je tadašnjih reprezentativaca i sada u A momčadi, spomenuti Merino i Unai Simon, Fabian Ruiz, Dani Olmo. No, ključ je, kako su tada govorili Španjolci - u ustrajnosti. De la Fuente se strogo držao svojih zamisli, formacija 4-2-3-1 s dosta okomitosti u zadnjoj trećini, što je zaštitni znak i aktualnog svjetskog prvaka.

Dvije godine poslije, de la Fuenteova Španjolska U-21 ispala je u polufinalu Europskog nakon što je u završnici primila pogodak za 1:0 protiv Portugala. Dio te momčadi bili su sadašnji reprezentativci Marc Cucurella i Yeremy Pino, a i Dinamovim navijačima dobro poznati Gonzalo Villar, koji je čak nosio desetku.

Slično kao na oproštaju s U-19, započeo još jedan kvalifikacijski ciklus i zaslužio novu 'promociju'. I da nam ne promakne, između angažmana za U-19 i U-21 dobio je čast vođenja U-18 momčadi, formirane za Mediteranske igre, a Španjolska je odnijela i taj naslov.

Odlazak Luisa Enriquea i logičan odabir Saveza

Nakon Svjetskog prvenstva 2022., u kojemu je Španjolska ispala nakon dvoboja s Marokom u osmini finala, Luis Enrique odlučio je napustiti kormilo reprezentacije. Imao je Enrique i određenih obiteljskih poteškoća, objasnio je kako mu je trebala promjena i Španjolski savez bio je primoran na promjenu.

U medijima su se pojavljivala razna imena početkom te 2023. godine, neki su govorili da bi čak i Pep Guardiola mogao biti 'taj', no iz Španjolskog saveza nije bilo dileme - Luis de la Fuente dobio je priliku voditi prvu momčad.

Dosta je bilo skeptika, pozivali su se na to da nikako nije (ozbiljnije) vodio seniorsku momčad, kako će mu problem biti uspostaviti autoritet, ali zaboravljali su jedno - de la Fuente je prethodno surađivao s ogromnim brojem reprezentativaca u omladinskom pogonu.

Startao je na njemu idealan način, kažemo njemu jer je sve krenulo Ligom nacija 2023., kada je u finalu porazio Hrvatsku. Polako se fokus prebacivao na Euro 2024., a na istom je Španjolska oduševila. I tu je porazio Vatrene (3:0), ali jednostavno se već u skupini znalo da je ta Španjolska zrela za naslov i nitko joj nije parirao.

Uspostavio je de la Fuente stil igre kojega je gajio u U-19 i U-21 sastavima, a jedini 'neuspjeh' dosad mu je poraz protiv Portugala u finalu Lige nacija 2025. godine. Ako se poraz na penale u finalu uopće može nazvati neuspjehom.

Dalje vam je sve poznato, Svjetsko prvenstvo i dominacija na istom te naslov kao potvrda da se radi o najboljoj momčadi na svijetu. Uoči dvoboja protiv Hrvatske, de la Fuente je na ravnih 50 nastupa od preuzimanja Španjolske, ostvario je 40 pobjeda, sedam remija i tri poraza, među koje je uračunat i taj protiv Portugala.

Koja je njegova tajna uspjeha?

Uspjeh koji je Španjolska ostvarila u posljednje vrijeme nije slučajan, to je plod kontinuiranog rada i godina strpljenja. De la Fuente je išao korak po korak, Savez mu je vjerovao, a on odgovorio na najbolji mogući način.

Tamošnji mediji kažu da je uspjeh ostvario zbog sljedeća četiri faktora:

1. Strpljenje - polako je skupljao iskustvo, išao korak po korak (U-19, U-21, A).
2. Kontinuitet - jasno definirana ideja u igri i rad na atmosferi u svlačionici.
3. Odnos s igračima - s većinom prethodno surađivao i gradio odnos, puno priče sa svima van terena.
4. Prilagodljivost - uvijek pozivao igrače koji odgovaraju traženom stilu igre, ali jednako tako bio spreman prilagoditi se onome što momčad traži.

De la Fuenteov biograf Eduardo Verdu za Fifu ga je opisao kao vrlo pristupačnog, ljubaznog, toplog i prizemnog čovjeka. Verdu kaže da su tu roditelji odigrali veliku ulogu jer Luis često govori kako su ga upozoravali na to da čvrsto stoji na zemlji i da se ne zanosi slavom. Nadalje, kaže da je uporan, spreman na žrtvu i dosta emotivan.

Ne želi se stavljati u prvi plan, puno priča sa stručnim stožerom i igračima te na toj osnovi donosi odluke. A možda najbitnije od svega - uz aut-liniju zapravo najviše radi na tome da unese mir u svoju momčad.

Možda mnogima djeluje kao osebujan, tvrdoglav ili težak tip, ali, po riječima onih koji ga poznaju, iza uvijek ozbiljnog de la Fuentea stoji prijateljski nastrojen čovjek i izrazito inteligentna osoba koja je Španjolsku vratila na sami nogometni vrh.

Zanimljivosti

Za kraj, par zanimljivih priča o de la Fuenteu s kojima vjerojatno niste bili upoznati.

U spomenutih 50 utakmica za Španjolsku nismo ubrojili jednu koju je vodio 2021. godine. Tada je Španjolska imala zakazanu prijateljsku utakmicu protiv Litve, ali zbog koronavirusa u A momčadi, cijela U-21 predstavljala je seniore, uključujući i izbornika.

Jedini je trener u povijesti koji je osvojio Europsko prvenstvo u tri različite igračke kategorije - U-19, U-21, A. Uz to, dodajmo spomenutu Ligu nacija i Svjetsko prvenstvo, teško da će ga itko nadmašiti.

Po njemu je nazvan stadionu u rodnom mu gradu Haru - Estadio Municipal de Deportes Luis de la Fuente. Kapacitet je nešto manje od 4.000 ljudi, a građani su bili složni u tome da se stadion nazove po njemu zbog uspjeha sa Španjolskom.

De la Fuente je ranih 2000. vodio Sevillu U-19, a tada ga je oduševio 'dječak' imena Sergio Ramos. Sa sobom je poveo dječaka koji je igrao za U-16 momčad, a samim time ga približio vratima prve ekipe.

Ima dvije titule LaLige - bio je član Athletic Bilbaa koji je bio najbolji u Španjolskoj 1983. i 1984. godine. Tada se okrunio i titulama Kupa kralja i španjolskog Superkupa.